Zašto su samuraju potrebne ceradne čizme
Zašto su samuraju potrebne ceradne čizme

Video: Zašto su samuraju potrebne ceradne čizme

Video: Zašto su samuraju potrebne ceradne čizme
Video: ВСЯ НОЧЬ С ПОЛТЕРГЕЙСТОМ В ЖИЛОМ ДОМЕ, я заснял жуткую активность. 2024, Maj
Anonim

Autor raspravlja o posebnostima mentaliteta mongoloidnih naroda i bijele rase, navodi primjere iz života i istorije koji ukazuju da priča o zaostaloj Rusiji i japanskom ekonomskom čudu iskrivljuje stvarnost…

Ne sećam se kako sam ovu činjenicu uplovio u pamćenje, ali to nisam ja izmislio… Jedan oficir je uporedio Rusa i Azijata regrutovane u vojnu službu:: „Vi naučite Čukči da pravilno puca - i on pucaće ispravno i precizno do kraja života… Ali Rus!. Objasnio sam mu, sve je razumeo, opalio je, pogodio!.. I to je to!.. Pucao je prvi i poslednji put kako je Trebalo bi!.. Tada počinje njegov amaterski nastup: šta ako pokušaš da pucaš u pokretu?.. Ili iz ležećeg položaja na leđima?.. A ako pokušaš da pucaš, ciljajući u ogledalo?.. I pokuša!.. I već, naravno, ne pogađa uvijek prvi put!.."

Upravo iz tog razloga Zapad ne voli ruske kuvare u restoranima. Zapadni laik je navikao da sastojci u restoranskom jelu striktno odgovaraju vekovima ustaljenoj recepturi. Ali može li ruska duša izdržati ovo mučenje monotonije?.. Nema šanse!.. I počinje "amaterski nastup" (drugim riječima, kreativnost): šta ako se danas u ovu supu doda ovaj novi začin, a šta ako su kotleti drugačije prženo?.. „Takav kuvar će pobediti sve moje stalne mušterije“, zaključuje vlasnik restorana i ispušta ruskog kuvara, pa je u ovom standardizovanom kulinarskom poslu očigledno poželjniji Kinez ili neki drugi Azijac.

Još jedan primjer ruskog mentaliteta. Jednom sam, u slobodno vrijeme, svoju najmlađu kćer naučio da igra dame: „Ovako se slažu, ovako hodaju, ovako seku, tako postaju kraljevi…“A šta mislite ?.. Sa njom smo igrali dame SAMO JEDNOM!..

“Dakle”, rekla je nakon prve utakmice, preuzimajući inicijativu u svoje male ruke. - Ajde sad - svi dame nisu na crnim, već na bijelim poljima!..

- Hajdemo!..

Igrali smo dame na bijelim poljima.

- A sad hajde: sve su kraljice!..

Igrali smo dame, gdje su svi dame prvobitno bili kraljevi.

- Hajde, ti si na bijelim ćelijama, a ja na crnom!

Uopšte nije bilo igre, crno-beli dame su se cijedile među sobom, bez ulaska u situacije igre…

Nakon toga, dijete je izgubilo interes za igru - i otrčalo je da radi druge stvari. Ne znam kako za koga, ali za mene ova mala porodična epizoda govori mnogo! čak i ako nije sasvim uspješna). Svojoj kreativnosti nije pridavao nikakav značaj, to mu je bilo sasvim prirodno, samo je (kako smo primetili na vojničkim i kuvarskim primerima) ISPISANO NA VRSTE!.. Inače, ovo rusko dete se u kuhinji ponaša kao dobro:

- Tata, prošli put sam pravio kajganu sa krastavcima, a danas ću praviti kajganu sa jabukama!..

U umetničkom okruženju primećuju se slične situacije: zapadni umetnici, na primer, navikli su da budu DETALJI JEDINSTVENOG MEHANIZMA - predstava ili film: glumac je ispunio rediteljsku volju - i ništa ga drugo ne zanima. A svi naši nastojimo da uđemo u prerogativ režisera, da budemo svestrani učesnici jednog živog kreativnog procesa (o svemu im je stalo)… Nama je to po redu, ali na zapadu se to može platiti amaterski nastup sa ugovorom ili karijerom…

I zovu nas VRANE!.. Odnosi koji su inherentni nama su karakteristični za ORGANSKE procese, ali ne i za mehaničke…

Rusi - ovakvi su dominantni… Ovo nije ni dobro, ni loše… Tačnije, kao i sve u našem svetu, ima dve strane, negde je dobro, a negde čak, možda, loše (platićemo danak dijalektici i dežurnim borcima protiv "šovinizma" - oni nas, kao u zoni, kontrolišu i stalno dežuraju na karauli - iako ja, kao nepopravljivi rusofil, još duboko u duši vjerujem da su naše mentalne karakteristike više plus nego minus)…

Drugi primjer, previše je ilustrativan.

Jednom sam slučajno posetio izložbu radova drvorezbara Nikolaja Pavloviča Zinovjeva. Bio je iz oblasti Volge, a roditelji su ga jedva živog doveli u Sibir, bježeći od gladi koju su organizovale vlasti 1920-ih. Išao je u školu, nestao, od dvanaeste godine. Kasnije je naučio da bude arhitekta, ali je izbio rat, naređeno mu je da postane saper. Vojnu uniformu je morao skinuti tek u penziji, do tada je izgubio jedno oko, čija je mrežnica oštećena miniranjem. U penziji se bavio kreativnošću koja ga je privlačila cijeli život. Ali pošto je bio lišen trodimenzionalnog vida, više mu se nije davao kiparski rad, a dat je avionski rad… Daču je ukrasio rezbarijama ("Terryushki", kako on naziva daču: mi smo u volanima, gde je na dimnjaku ugostiteljske jedinice smestio metalnu Babulu-Jagulju, koja je ubrzo popušila mini suknju obloženu koketnim krugovima). Općenito, dacha je postala lokalna znamenitost… Umjetnik je izradio rezbareni namještaj, tanjure, posuđe… Tada su počele izložbe ove primijenjene (primijenjene na svakodnevni život) umjetnosti… Nije bilo kraja čuđenju duše -transformirajuća ljepota i oduševljenje publike. Posebno se sjećam jedne od recenzija: na izložbi u Talinu (!) Jedna žena je napisala: „Kakva šteta što nemamo takvih majstora u Novosibirsku!..” Komična situacija bila je da je ovaj majstor živio u Novosibirsku!.. Stotine proizvoda, hiljade ukrasnih elemenata i parcela - i to se nikada nije ponovilo!.. Postojao je takav slučaj: Novosibirska umjetnička galerija nabavila je nekoliko djela od Nikolaja Pavloviča, a među njima - drvenu ukrasnu ploču koju je on nekada zvali "ptice sreće"… Ali žena Nikolaja Pavloviča čeznula je za ovim poslom, jako joj se svidjelo … Posebno za svoju ženu, Zinovjev je odlučio napraviti kopiju - i … se razbolio. Ništa ne pretjerujem: upravo je potreba za PONAVLJANJEM JEDINSTVENOG bila ono što je dugo uznemirilo majstora, ruke su mu bukvalno padale!..

Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika

Kakve zaključke možemo izvući?.. Mentalitetom nekih ljudi dominira FUNKCIJA PONAVLJANJA(ovo je funkcija LIJEVE hemisfere mozga, koja kontrolira desnu stranu tijela). Mentalitetom drugih ljudi dominira funkcija AŽURIRANJA, NEVEROVATNOSTI, KREATIVNOSTI (a to je već prerogativ DESNE HEMISFELE, koja kontroliše lijevu stranu tijela, dakle LJEVU). Sva naša današnja hrišćanska civilizacija (a hrišćanstvo, reformisano od apostola Pavla, oduvano je vetrom iz Azije, gde je obrezivanje pogodilo desnu hemisferu i doprinelo njenoj degradaciji među Semitima) razvijala se pod dominantnom pozicijom LEVE (muškarac, od način) HEMISFERA, a naše obrazovanje je sada LIJEVA HEMISFERA, izgrađeno na potiskivanju funkcije desne hemisfere, pa otuda i moto "Ponavljanje je majka učenja!", iako ponavljanje za desnu hemisferu nije majka, već maćeha.

Još u sovjetsko vreme, jedan mladi naučnik - Aleksandar Česnočenko - izneo mi je takve ideje… Po njegovom mišljenju, funkcija lijeve hemisfere je aktivnija u mentalitetu mongoloidne rase, a funkcija desne hemisfere je dominantna kod bijelaca (posebno i posebno kod Rusa) … Kod Sibiraca su funkcije hemisfera uravnoteženije, što, takoreći, predodređuje njihovu posebnu ulogu u evoluciji.

- JAPANCI NISU NIŠTA IZMISLILI, - Česnočenko je razvio svoju teoriju, - samo su PRIMENILI !!! Evo, na primjer, ravni televizor izumio je briljantni ruski naučnik Bolotov koji živi u Kijevu… Ali u Japanu je televizor jednostavno napravljen…

Ovako sam prvi put čuo ime Bolotov…

Jedan moj poznanik je radio sa japanskim delegacijama. Japanci nisu ispuštali svoje kamere - i bukvalno su slikali sve izvore svake nove informacije: prevodilac otvara svesku - klik! - fotografisao stranice. Specijalist u radnji otvorio je crtež ili svoje bilješke - kliknite! klik! klik! Nova slika - klik! Rukopis je kliktav! klik! klik! Doći će kući, preuzeti informacije. IMPLEMENTOVANO!.. A ovo je sistem!.. I imaju ga - po cijelom svijetu!..

Dok sam radio na ovom tekstu, A. Česnočenko se ponovo pojavio na horizontu i nisam propustio da mu dam na ispitivanje misli koje ovde iznosim. Evo fragmenta razgovora sa njim 24. decembra 2002.

- Japanci uvode, to je nesumnjivo, ali oni nemaju svoje ideje i ne mogu biti, u principu, jer im dominira leva hemisfera… Pa rekao sam ti za Bolotova i kad sam ti rekao… Pa Bolotov, kada sam bio s njim, pokazao mi je debeo paket patenata za njihove izume još 1950-ih, koji su se potom, decenijama kasnije, pojavili u Japanu u vidu lokalnih implementacija i tehničkih inovacija…

Zapravo, testirao sam sve ove ideje (po asimetriji aktivnosti mozga) još u Burjatiji 1980-ih… Burjati - gotovo se ne razlikuju od Japanaca, čak ni po izgledu. Zato sam tada u Burjatiju bacio slogan: "Napravimo drugi Japan od Burjatije!" Rekao sam vam tada: ako podignemo Burjatiju, onda ćemo podići i Rusiju, jer ćemo podići najpogubnije mjesto.

Tako da sam ja u Ulan-Udeu izneo nekome ideju - i onda ova ideja šeta gradom APSOLUTNO NEISKRIVLJENA, potpuno isto kako sam je ja izrazio… Ali ako istu ideju predstavim u Novosibirsku, vratiće mi se za mjesec POTPUNO NEPREPOZNATLJIV: svako kome je ova ideja bila u glavi stavila je nešto svoje, razvila, odbacila ili čak preokrenula… To je sva razlika!.. Zato su ljudi iz Ulan-Udea sada širom Rusije, stručnjaci i mentori su na turneji: ONI PREDAJU!.. Zapravo, ponavljaju. Prema Altshulerovoj formuli: „Ko to može; ko ne zna kako, uči; ko ne zna da uči, uči onoga ko će učiti…"

A mehanizam nastanka i formiranja sadašnje japanske civilizacije je poznat: Rusi su postavili temelje modernom japanskom čudu. Desilo se na sledeći način: olupini ruski vojni istraživački brod odneo je na obale Japana. Preživjeli tim (koji je u to vrijeme imao najnaprednije znanje i tehnološke vještine) zarobili su Japanci, ali su postupili lukavo i učinili ovo zatočeništvo časnim i ugodnim, čak su podigli spomenike ovim ruskim ljudima kao njihovim nacionalnim herojima (ovo Ruski panteon je do sada poštovan u Japanu!). Ali upravo od stručnjaka i zanatlija ovog tima (a nije bilo samo običnih mornara, već i visokoobrazovanih plemenitih oficira) Japanci su dobili NAPREDNI MATERIJAL ZA PONAVLJANJE. Na ovom zarobljeničkom timu Japanci su razradili TEHNOLOGIJU UKLANJANJA INFORMACIJA OD BIJELACA i naknadnu implementaciju. Razvili su oblike upotrebe u svoju korist od posebnosti bijele rase - i lutaju svijetom - klik! klik! - ukloniti informacije. U stvari, ovo je špijunaža, prikupljanje tuđih ideja…

Uostalom, ne tako davno, štampa je objavila činjenicu: po savjetu Vještih ruku, objavljenom u našim novinama i časopisima, neki Japanci (Japanac, naglašavam!) zaradili su pristojno bogatstvo: prikupio je te savjete bez vlasnika i objavio ih u obliku nekoliko unosnih knjiga.

Zamislimo sada zrcalnu situaciju: izvjesni Sidorov je u japanskim novinama i časopisima skupljao savjete siroče "Vješte ruke" - i pečatirao nekoliko knjiga u Rusiji, obogatio se … Zašto, smiješite se, to ne može biti?..

Tako je u naše istorijsko vreme pokrenut mehanizam varanja Rusa, Japanci su 200 posto naše nezainteresovane želje iskoristili da obrazuju druge narode. I na ovom mehanizmu Japanci su živjeli i živjeće srećno do kraja života. A Japanci uzimaju tuđu filozofiju. I čak kopiraju sudove o sebi iz drugih izvora, a ti izvori - uključujući i ruske - cvile o samurajima s dahom: "Ah, japansko čudo!.." Tako su i sami Japanci vjerovali u ovo čudo: kažu ovo!..

U modernom Japanu država plaća osobi mnogo novca samo za to što on DONESITE IDEJU … Ako je to bilo moguće u Rusiji, onda je taj isti Bolotov na neki način već odavno TRILIONER… Gdje se u Rusiji na isti način može nabaviti barem nešto novca?… Ili je skupljao prazne boce po travnjacima (“ne bacajte bocu…”). Ideje se jednostavno bacaju. A Japanci ih skupljaju: tuđe - ne kapitalizirane, napuštene, bezvlasničke ili patentirane razvoje, ideje, projekte (imamo ovo dobro u rinfuzi) - skupljaju gdje god mogu… Njima ne dominira generacija, nego montaža…

I zato je njihova izvođačka disciplina ogromna!.. U potpunom odsustvu kreativnosti! I stoga imaju nevjerovatnu preciznost. Njihove žene na montažnoj traci obavljaju takve poslove nakita, što je s našim mentalitetom jednostavno nemoguće. Jer kreativna osoba uvijek ima element IMPROVIZIJE u svom radu. Bijela rasa na izvedbenom nivou je jasno inferiorna u odnosu na žutu rasu.

Dakle, ovdje Burjati, ako ih protresete, mogu postati naši Japanci… Oni savršeno rade sve jedan na jedan, bez improvizacije. Štaviše, sve ovo ne treba doživljavati kao propagandu superiornosti jedne rase nad drugom. Samo treba imati na umu da su ljudi različiti po kvalitetima, i ljudi su različiti, a i rase su različite. Mongoloidi imaju ogroman broj divnih kvaliteta. Imaju izvanrednu prilagodljivost, imaju odličnu budnost, izdržljivost. Ali zašto bi stočari tjerali, na primjer, da oru zemlju? Nesposobni su ni za obradu zemlje, ni za kreativnost u stilu Bolotova… Uzgred, za njih su svi bijeli od istog lica. Oni nas doživljavaju na potpuno drugačiji način, kao i mi njih.

Ali u medijima se inteligencija Japanaca veliča na sve moguće načine, a mi smo poniženi. Sada im je važno da pronađu oblike „pravnog“lišavanja autorskog autorstva, da razrade ovaj mehanizam tako da radi besprekorno i neprekidno i da ne izaziva nikakve zamerke (savremena patentna nauka je deo mehanizma za krađu ideja). Svi napori su sada uloženi u otklanjanje grešaka ovog mehanizma! I možete nas pljačkati beskrajno, kod nas svaki čovjek toliko smisli da će se svaki Japanac obogatiti… Ali sa našim mentalitetom, teško je imati japanske oblike proizvodnje, jer tok, pokretna traka je oblik monotonija i mentalna statika. Mnoge gigantske fabrike u našoj zemlji stvorene su kao svojevrsni ZATVORI za intelekt. I nisu imali drugu funkciju, jer su davali proizvode koji nisu bili potrebni. Bilo je važno AKTIVIRATI STANOVNIŠTVO. To je sve… A stvoriti Hruščovljevo obećano izobilje je prava stvar!.. Ali vlasti su obavljale suprotnu funkciju: nisu marile za SVE, ali da SVE NIJE DOVOLJNO.

Postoji toliko mnogo izvještaja: ljudi su izmislili MODERNI MOTOR ZA VODU. Dakle, pronalazači ne mogu izbjeći psihijatrijsku bolnicu, jer motor na vodeni pogon podriva interese plinskih i naftnih tajkuna. Ali i Bolotov, čak i kada je izmislio sigurne reaktore za automobile… To nije briga naših vlasti… Jer mi na vlasti imamo LEKOVE, a ne aristokrate. Lakej u principu može vršiti SAMO tuđu VOLJU.

Dugo smo razgovarali sa Česnočenkom o mnogim stvarima… Razgovarali smo i o tome da se NEDOSTATAK robe i proizvoda u Rusiji uvijek stvara umjetno. Hruščovljevo obilje je zaista moglo biti postignuto za pet godina (rat zna a ne takve stope): samo treba PRESTANITI UNIŠTAVANJE ROBE I PROIZVODA (možete samo nagađati o razmjerima PROPASTI ROBE I PROIZVODA, te izgovoru i obliku uništenja je EKONOMSKA IGRA!trunuće i nabubri od gladi, samo ako dolar ne pati, žrtvuju PRAVE VRIJEDNOSTI ovoj himeri).

Ali vratimo se našim samurajima… Vidite, koliko je samo jedan Rus - Bolotov - pljunuo na ideje! Kopajte dublje i šire - pored toga možete staviti stotine imena. Nemaju vremena za krađu, toliko ih je, ovih otkrića i izuma!.. Ali neka osoba hoda po biopolju i bere klasove koji su viši od drugih … I pokušali su ubiti Bolotova!.. Ali pokušaj je propao. Onda su ga strpali u zatvor i klevetali da bi zatvorenici kratko radili, a on - e, mora da je, kako je žilav, i iz šamara i iz psihijatrijske bolnice, izašao je živ. I premda praznih džepova, ali ne i prazne glave, izašao je u zatvor, obuvan u kondovy zek ceradne čizme (dobro, barem ne u batine, inače bi autori “Dalekog istoka” potpuno izgorjeli od sramota pred Japancima) izvedena hladna nuklearna fuzija, kada cijela Akademija nauka ne kuha ni toplu fuziju… A ako provedu njegove ideje, samuraj će se ponovo obogatiti. Ali oni će ga sigurno uvesti na Zapad ili u Japan. I tamo će se nekome dodijeliti prioritet. Pa, ovim Rusima ne možete dati sve. Pa ovo je potrebno, ovo je cijela revolucija u civilizaciji može se napraviti!.. O, i opet ovi Rusi, i opet će biti neka vrsta OM. Gusev, koji će napisati da je u srcu ove civilizacijske revolucije bio nekakav Rus, obučen u ceradne čizme i obučen u zatvorenički duks! zaborav će umrijeti od gladi!..

Pa, nemoguće je uopšte smiriti ove Ruse. Poslije svih krvavih revolucija i kontrarevolucija, vaučerizacija i privatizacija, prekidaju se od plate do plate, i dalje hodaju u batinama, koliko god se naši dalekoistočni autori stide ovog tata - i opet imaju fontanu talenti, opet buknu ideje!.. Mislite li da će se podići spomenik Bolotovu?.. Mislite li da će dati kakvu Nobelovu nagradu?.. Naivci!-ZOVI-LI-TEL-ALI!.. Neka podijelite!.. Evo, barem sa Japancima (ponavljam, Bolotov je izmislio flat TV, može izgledati da sam izgubio svaku mjeru, da je ovo neka vrsta pamfleta, a ne tekst o ozbiljnom osoba, ali, nažalost, to je tako!).

E, pa dosta je, - reći će čitalac, ubio sam ga skroz… Sve Ruse i Ruse… Rasadnik šovinizma! Oči i pantalone, prekosutra o Japancima… A danas - to jesu li Rusi koji imaju otvoren dan u zoni…

Uostalom, mi smo, zapravo, u poređenju sa Japancima, sa njihovim životnim standardom, još uvijek "nazadni". Ali, naravno, Rusi se i dalje malo po malo razvijaju… Prije su bili svi u sandalama i sandalama… Šteta Gospode, u takvim cipelama ovladali su šestinom zemlje… Čak Lomonosov je otišao u Moskvu skoro u sandalama… A sada je civilizacija konačno stigla do Rusa, obuću su presvukli u ceradne čizme. Šta ne, ali ipak ima i tu napretka… Koliko je pari ovakvih državnih čizama zgaženo u zoni iza bodljikave žice potisnuti Koroljev, Bartini, Gumiljov, Kozirjev, Čiževski, Bolotov?.. Hiljade oni, tama i tama…

A oni, ti Rusi, – vidite, oni su opet postavili temelje nove svjetske civilizacije – civilizacije ISTINE, LJUBAVI PREMA PRIRODI, PLEMENITNE SARADNJE, PRIORITETA MORALNIH IMPERATIVA NAD EKONOMSKIM…

Carska vlada Rusije snažno je postavila bijelu rasu, kada je jedan od najplemenitijih, aristokratskih (Arijevaca sto puta!) i obrazovanih ljudi - decembrista - spušten na društveno dno i poslat na teški rad i vječno naselje u Burjatiju. Od tada se razvilo lokalno mongoloidno stanovništvo i - sa dominantnom funkcijom ponavljanja - zavladao je psihološki stereotip: plemeniti bijeli aristokrata, intelektualac treba da bude u depresivnom, poniženom položaju, ovo je NJEGOVO MJESTO.

Česnočenko je posmatrao manifestaciju upravo ovih ukorijenjenih stereotipa u Burjatiji čak iu prolaznim školskim odnosima. Nepotrebno je reći da stereotipi kasnije prelaze u vertikalu moći, gdje - uz trenutni porast lokalnog nacionalizma - poprimaju vrlo, vrlo specifične oštre oblike.

I dalekoistočni autori-istoričari (Ivanov V. Zašto samuraj… batine? Časopis „Daleki istok“br. 11-12, 2002), navodno se bore protiv modernih mitova, raspirujući mit o japanskom čudu: „Zašto samuraj… batine? Ovako pomažu u otklanjanju grešaka u mehanizmu ne samo resursne, već i intelektualne pljačke Rusije… I najvjerovatnije to rade potpuno DISOOLENTNO, za IDEJU. Samo da je njihovo VEROVANJE OVO: ukucali su im u glavu mit o progresivnim Japancima i Rusiji kao večno nazadnoj zemlji budala - rado pokušavaju… Po stepenu ubeđenja su pošteni momci… Samo da je nivo …

Preporučuje se: