Ivan Efremov pod oružjem KGB-a. Ispunjena proročanstva zaboravljenog genija naučne fantastike
Ivan Efremov pod oružjem KGB-a. Ispunjena proročanstva zaboravljenog genija naučne fantastike

Video: Ivan Efremov pod oružjem KGB-a. Ispunjena proročanstva zaboravljenog genija naučne fantastike

Video: Ivan Efremov pod oružjem KGB-a. Ispunjena proročanstva zaboravljenog genija naučne fantastike
Video: Velimir Abramović - NAJVEĆA LAŽ KOJU SMO SADA OBELODANILI 2024, April
Anonim

Većina stanovnika naše zemlje poznaje Ivana Efremova kao pisca naučne fantastike, ali ovo je samo vrh ledenog brega. Uz njegovo ime vežu se mnoge tajne i glasine koje se još uvijek ne otkrivaju. Evo samo nekoliko njih.

Knjigu Ivana Efremova Sat bika možete kupiti na linku:

Telegram za klanje

Sacred Instagram

Ko je zapravo bio Efremov? Zašto je on, dobitnik Staljinove nagrade, iznenada pao pod oružjem KGB-a? Šta je bilo u njegovim knjigama da su mnoge od njih bile zabranjene? Je li istina da ga je KGB smatrao vanzemaljskim agentom? Želite li znati odgovore na ova pitanja i šta ne? Onda svakako pogledajte ovaj video do kraja.

Nije iznenađujuće da je pisac naučne fantastike Ivan Efremov bio blisko povezan sa naučnim aktivnostima. Među njegovim kolegama bilo je mnogo naučnika. Na primjer, biohemičar Isaac Asimov, pronalazač Arthur Clarke, filozof Stanislav Lem, geograf Jules Verne. Efremov je, s druge strane, dao ogroman doprinos nauci kao paleontolog i geolog.

Pronalaženje fosilnih dokaza o prošlosti naše planete postalo je prava strast za njega. Naučnik Efremov stoji na početku čitavog pravca u paleontologiji, tafonomiji, nauci o zakopavanju fosilnih oblika u geološkim slojevima. Naučni stavovi pisca bili su na mnogo načina revolucionarni.

I takvi su ostali do danas. U glavnom djelu svog života, "Tafonomija i geološka kronika", Efremov je zadirao u svetinju, teoriju Charlesa Darwina, koju priznaje većina svjetske naučne zajednice. Proučavajući ukope drevnih stvorenja, istraživač je došao do zaključka da postupna evolucija od ribe do ljudi, koju svi prepoznaju, nije sasvim ispravna. Na primjer, prisustvo samo ribljih fosila u najstarijim sedimentima uopće ne znači da u tom periodu uopće nije bilo života na kopnu.

Fosilizirani ostaci riba bili su jedini samo zato što je većina kontinentalnih naslaga uništena kasnijim prekrajanjem kontinenata i promjenom njihovih kontura. A u slojevima naslaga koji odgovaraju različitim istorijskim periodima, ne, ne, i postoje čudni oblici sa složenijom strukturom. To jest, prema Efremovu, bića različitih nivoa evolucijskog razvoja mogla bi postojati istovremeno.

Ali uprkos takvim nevjerovatnim zaključcima, koje nisu prepoznali ni njegovi najbliži kolege, studije Ivana Antonoviča Efremova u oblasti geologije i paleontologije bile su od velike važnosti za razvoj ovih naučnih disciplina. Njegov naučni doprinos čak je nagrađen i Staljinovom nagradom. Ali sve te ogromne usluge naučnom svijetu i zemlji kasnije nisu spriječile vlasti da čvrsto preuzmu Efremova i njegovo stvaralačko nasljeđe. Dana 4. novembra 1972. godine, mjesec dana nakon smrti pisca, stručnjaci KGB-a su pretresali njegov stan više sati. Ali još uvijek nije jasno šta su tražili. U zapisniku u protokolu navodi se da je razlog pretresa prisustvo "ideološki štetne literature".

I izvadili su ovo: stare fotografije Efremova i njegovih prijatelja, pisma, priznanice, uzorci minerala, sklopivi štap, „metalnu palicu od obojenog metala“, knjigu o Africi, „razne hemikalije u bocama i teglama. Ukupno ima 41 predmet. Čudan set, zar ne. Nakon potrage, obustavljeno je izdavanje 5-tomnog izdanja spisateljskih djela, a njegova naučna istraživanja se nigdje nisu pojavljivala nekoliko godina. Zašto je Efraim toliko iznervirao vlasti da su ga se pokušale otarasiti čak i nakon njegove smrti? To je jednostavno. Efremov je, uprkos svojoj aktivnosti, ostao mračni konj za moć. Postojale su različite verzije.

Prema jednom od njih, tokom ekspedicije u Mongoliju, Efremova je zamijenio engleski obavještajac. Prema drugom, to je učinjeno mnogo ranije. Još jedna neobična verzija je da je Efremov, kao i mnogi pisci naučne fantastike, agent neke vanzemaljske civilizacije.

U 60-70-im godinama 20. vijeka to je bilo uobičajeno. Na primjer, u Sjedinjenim Državama u tom periodu, kako u kontraobavještajnoj službi tako iu vojsci, postojale su jedinice koje su se direktno bavile zelenim ljudima. Jedan od braće Strugacki, Arkadij, rekao je da su on i njegov brat primili mnogo pisama o vanzemaljskim špijunima. Prema njegovom mišljenju, čudna potraga nakon smrti pisca, neshvatljiv komplet zaplijenjenih stvari, samo ukazuje da su tražili nešto neobično, moguće vanzemaljsko sredstvo komunikacije. Naravno, nikakvi direktni dokazi nikada nisu pronađeni i nisu mogli biti pronađeni, ali verzija "Efremova vanzemaljca" je dugo bila u zraku. Drugi razlog za napetost i tjeskobu oko figure Ivana Efremova bio je taj što je ljudima prenio informacije koje njegovi savremenici nisu i nisu mogli znati.

Preporučuje se: