Sadržaj:

Kakav je bio rizik od napuštanja pravoslavlja u Rusiji?
Kakav je bio rizik od napuštanja pravoslavlja u Rusiji?

Video: Kakav je bio rizik od napuštanja pravoslavlja u Rusiji?

Video: Kakav je bio rizik od napuštanja pravoslavlja u Rusiji?
Video: What is the meaning of life? And what does the war have to do with it? 2024, April
Anonim

Izvorni odeljak Krivičnog zakonika carske Rusije "Zakon o krivičnim i popravnim kaznama" iz 1845. Faksimilnu kopiju ovog teksta, kao i tekstove kasnijih izdanja, možete preuzeti sa sajta Ruske državne biblioteke rsl.ru, gde oni su slobodno dostupni u univerzalnom repozitoriju.

Kasnije verzije se razlikuju po nestanku nekih previše nehumanih kazni, poput stigme, ili broja udaraca nespojivih sa životom.

Slika
Slika

Prvo ogranak

O skretanju pažnje i odstupanju od vjere.

190. Za skretanje pažnje, nagovaranjem, zavođenjem ili na drugi način, nekoga iz pravoslavne vjere ili drugog ispovijedanja u muhamedansku, jevrejsku ili drugu nehrišćansku vjeru, okrivljeno lice se osuđuje: lišenjem svih prava države i progon na prinudni rad u tvrđave na vrijeme od osam do deset godina, a ako po zakonu nije izuzet od tjelesne kazne, te na kažnjavanje bičem preko dželata u mjeri utvrđenoj članom 21. ovog zakonika za peti stepen kazne. ove vrste, uz nametanje stigme.

Kad se, osim toga, dokaže da je nasiljem prisilio da odstupi od kršćanstva, tada je nagrađen: lišenjem svih prava države i progonstvom na prinudni rad u rudnike u trajanju od dvanaest do petnaest godina, a ako nije po zakonu izuzet od tjelesnih kazni, te na kažnjavanje bičem preko dželata u obimu predviđenom članom 21. za treći stepen kazne ove vrste, uz izricanje stigme.

191. Oni koji su odstupili od pravoslavne vjere ili druge ispovijedi u nehrišćansku vjeru, idite kod duhovnih autoriteta njihove ranije ispovijesti, za opomenu i opomenu. Dok se ne vrate u kršćanstvo, ne koriste prava svoje države, a za svo to vrijeme im se oduzima imovina.

192. Ako će muhamedanci i Jevreji, koji su sklopili brak s osobama evangeličko-luteranske ili reformirane vjeroispovijesti, uprkos njihovim pretplatama, odgajati svoju djecu ne u kršćanskoj vjeri, ili će prijetiti i zavoditi supružnike ili djecu svojim zakona, ili ometaju slobodno prakticiranje obreda svoje vjere, onda se njihov brak raskida i oni su podvrgnuti:

lišavanje svih prava države i progon u naselje u najudaljenijim ili manje udaljenim mjestima Sibira, zavisno od okolnosti, manje ili više povećavaju ili smanjuju njihovu krivicu.

193. Jevreji, iako nisu osuđeni za zavođenje kršćana, ali su ih držali kod sebe radi stalnih kućnih službi, osim u slučajevima dopuštenim zakonom, podvrgnuti su ovome:

prikupljanje pet rubalja dnevno. Za ponavljanje ovog krivičnog djela dodatno im se izriču kazne:

lišenje slobode na period od tri sedmice do tri mjeseca.

194. Čak i ako, čak i u slučajevima kada im je, po zakonu, dozvoljeno da imaju kršćane u svojoj službi, Jevreji će u istim kućama sa sobom držati ženske osobe kršćanske vjere, to je ono čemu su podvrgnuti za:

novčana naplata od sto do dvesta rubalja. Od njih je određena novčana kazna za prvu ovakve vrste

povećava za polovinu iznosa za svako ponavljanje ovog krivičnog djela.

195. Za zavođenje iz pravoslavne u drugu hrišćansku konfesiju, krivac se osuđuje:

na lišenje svih posebnih prava i privilegija koje mu je lično i država dodijelila i na progonstvo da živi u provinciji Tobolsk ili Tomsk, ili, ako nije zakonski izuzet od tjelesne kazne, na kažnjavanje šipkama u obimu navedenom u Član 35. ovog zakonika za kazne petog stepena ove vrste i na određivanje kazneno-popravnih preduzeća građanskog odjeljenja u trajanju od jedne do dvije godine. Kada se dokaže da su prinuda i nasilje korišćeni za zavođenje sa pravoslavnog na drugu hrišćansku konfesiju, onda se okrivljenom licem: lišenju svih prava države i progonstvu da se nastani u Sibiru, a ako nije zakonski izuzet od telesnih kažnjavanje, i kažnjavanje bičem preko dželata u obimu utvrđenom članom 22. ovog zakonika za drugi stepen kazne ove vrste.

196. Oni koji otpadnu od pravoslavne u drugu hrišćansku konfesiju, se šalju duhovnim vlastima na opomenu, opomenu i postupanje s njima po crkvenim pravilima.

Do povratka u pravoslavlje, oni su prihvaćeni od strane vlade da zaštite njihovu malu djecu i podložne kmetove od zavođenja, što je mjera propisana zakonima (vidi T. XIV, Ustav o sprječavanju i sprječavanju zločina. čl. 49- 54). Na njihovim imanjima, naseljenim pravoslavcima, za sve ovo vrijeme postavlja se starateljstvo i zabranjuje im se boravak u njima.

197. Ko god će u propovijedi ili pisanju intenzivirati da privuče i zavede pravoslavne u drugu, iako kršćansku, konfesiju, ili jeretičku sektu, ili raskolnički smisao, za ovaj zločin je podvrgnut:

po prvi put lišavanje nekih, na osnovu člana 53. ovog zakonika, posebnih prava i pogodnosti i kazna zatvora u trajanju od jedne do dvije godine; a u drugom zatvor u tvrđavi u trajanju od četiri do šest godina, takođe uz gubitak nekih, po članu 53, posebnih prava i prednosti.

po treći put osuđuje se na lišenje svih posebnih prava i privilegija koje mu je lično i država zadala telesnih kazni, na kaznu šipkama u meri utvrđenoj članom 35. ovog zakonika za četvrti stepen kazne ovog zakona. vrste i dostavljanje u kazneno-popravne zatvorske firme građanskog odjeljenja na period od dvije do četiri godine. Oni koji, svjesno i isto tako sa namjerom da zavedu pravoslavne u drugu vjeru, šire takve propovijedi i spise, podvrgnuti su:

kaznu zatvora u pritvoru u trajanju od šest mjeseci do jedne godine, u zavisnosti od mjere krivice koju im je odredio sud.

198. Za to se nagrađuju roditelji koji će, pošto su bili zakonski obavezni da svoju djecu vaspitavaju u pravoslavnoj vjeri, krste ili privode na druge sakramente i vaspitavaju po obredima druge kršćanske ispovijedi:

na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine

do dvije godine. Njihova djeca se daju na odgoj srodnicima pravoslavne vjeroispovijesti ili, u nedostatku njih, starateljima koje za to postavlja vlada, takođe pravoslavne vjeroispovijesti.

Kažnjavaju se i staratelji koji će djecu pravoslavne vjeroispovijesti koja im je povjerena odgajati u pravilima druge vjere. Štaviše, oni se odmah uklanjaju iz pritvora.

199. Za sprečavanje nekoga da dobrovoljno pristupi pravoslavnoj crkvi, izvršioci su podvrgnuti:

kazna zatvora od tri do šest mjeseci.

Ali ako su, da bi podstakli prelazak na pravoslavlje, koristili prijetnje, uznemiravanje ili nasilje, onda su osuđeni: da, na osnovu člana 53. ovog zakonika, oduzmu posebna prava i pogodnosti, te da liše slobode u pritvorska kuća na period od dvije do tri godine.

Štaviše, u svakom slučaju, zabranjeno im je da sa sobom imaju kmetove pravoslavne veroispovesti i da upravljaju onim naseljenim imanjima u kojima se nalaze pravoslavni.

200. Ko, znajući da njegova žena ili djeca, ili druga lica, nad kojima mu je zakonom dat nadzor i staranje, namjeravaju odstupiti od pravoslavne vjere, neće pokušati da ih odstupi od ove namjere i neće preduzimati nikakve mjere. zavisno od njega po zakonu da spriječi njegovo izvršenje, osuđen je za ovo:

da uhapsi na period od tri dana do tri meseca, u zavisnosti od stepena krivice, i pored toga, ako je pravoslavac, predaje se crkvenom pokajanju.

201. Tome se podvrgavaju sveštenici drugih hrišćanskih veroispovesti koji će svesno dozvoliti pravoslavcima da se ispovede, pričesti ili blagoslove, ili da njihova deca budu krštena ili krizmana po njihovim obredima:

prvi put van mjesta na vrijeme od šest mjeseci do jedne godine;

a u drugom, skidanje šine i predaja pod policijskim nadzorom. Za ispravljanje bilo kojeg od ovih duhovnih zahtjeva za pravoslavne iz neznanja, oni su podvrgnuti:

strogi ukor, zbog neopreznosti neslaganja sa značajem svoje titule.

202. Osobe sveštenstva stranih hrišćanskih veroispovesti, osuđene za podučavanje katehizma maloletnicima o ispovedanju pravoslavnih, ili da im daju sugestije suprotne pravoslavlju, iako bez dokazane namere da ih zavedu, za to su podvrgnute:

prvi put udaljeni sa svojih mjesta i položaja na vrijeme od jedne do tri godine; u drugom, lišenje svetog reda i zatvor od jedne do dvije godine, sa predajom pod policijskim nadzorom.

203. Osobe rimokatoličkog, kako bijelog tako i monaškog sveštenstva u zapadnim pokrajinama, iako nisu koristile nikakve mjere za zavođenje pravoslavnih, ali koje su ih, suprotno zabrani, imale za služenje u svojim domovima, u crkvama ili samostanima., podvrgnuti su za ovo:

novčana naplata od deset rubalja za svaku.

204. Duhovne strane hrišćanske ispovijedi, za prihvatanje, bez posebne dozvole za svaki slučaj, bilo kojeg od nevjernih ruskih podanika u njihovoj ispovijedi, podliježu:

stroga opomena po prvi i drugi put; u trećem razrješenju dužnosti na dvije godine, a u četvrtom razrješenju, i s njim povezanim posebnim pravima i privilegijama

205. Ko će na javnim skupovima pokrenuti nepristojne sporove, prepirke ili zloupotrebe o različitosti priznanja, podvrgnut je tome, zavisno od okolnosti, manje ili više povećavajući ili umanjujući svoju krivicu:

ili strogu opomenu u ime suda, ili novčanu kaznu od pet do deset rubalja, ili, konačno, hapšenje na period od tri do sedam dana.

Slika
Slika

DRUGI SEKCIJA

O jeresima i raskolima.

206. Počinioci, kako u raširenim jeresima i raskolima koji već postoje između pravoslavnih jeresi i raskola koji su otpali od Crkve, tako i u osnivanju bilo kakvih novih sekti koje štete vjeri, podvrgnuti su zločinu lišenja svih prava. države i progonstva do naseljavanja: od evropske Rusije do Zakavkaskog regiona, od regiona Kavkaza i Kaspijskog mora i od provincije Gruzijsko-Imereti do Sibira, i preko Sibira do najudaljenijih mesta. Oni koji će, na osnovu člana 79. ovog zakonika, umjesto da se nasele, biti prebačeni u vojnu službu kao redovnici, ne mogu dobiti ni otkaz ni privremeno odsustvo ako ne pređu u pravoslavlje.

Istim kaznama i po istoj osnovi podvrgnuti su i raskolnici koji se u zabludi fanatizma usuđuju jasno uvrijediti Pravoslavnu Crkvu ili njeno sveštenstvo.

Oni koji su od pravoslavne vere sveli u bilo kakvu jeres, upućena duhovnom rukovodstvu na opomenu i opomenu.

207. Sljedbenici sekti zvanih dukhoborci, ikonoklasti, malakani, judaizatori, evnusi, kao i drugi pripadnici jeresi, koje su za to priznate, ili će naknadno biti prepoznate kao posebno štetne, za širenje svoje jeresi i zavođenje. drugi u nju, prema savršenom razotkrivanju ovog zločina, podvrgnuti su: lišenju svih prava države i progonstvu: od evropske Rusije do zakavkaskog regiona, od kavkaskih i kaspijskih oblasti i od gruzijsko-imeretinske provincije do Sibira, pa preko Sibira do najudaljenijih mjesta, za naseljavanje posebno od drugih doseljenika i starosjedilaca. Malakani i drugi koji pripadaju jeresima, prepoznati kao posebno štetni, koji sebi dozvoljavaju da javno propovedaju svoju lažnu doktrinu pravoslavnima, prepoznati su za prvu akciju ove vrste kao širitelji raskola.

208. Sljedbenici sekti navedenih u prethodnom članu 207. i općenito priznatih kao posebno štetne, kao i evnusi koji će, skrivajući svoju pripadnost takvoj sekti, biti raspoređeni na gradska imanja na mjestima gdje je to zakonom zabranjeno., podvrgnuti su ovom lažnom svjedočenju o sebi:

progonstvo u Zakavkaskom regionu, ili predaju vojnoj službi u Kavkaski korpus, ako su sposobni za službu, iako neborci. Kažnjavaju se oni od raskolnika uopšte i evnusi koji će, nakon što su se na gradskim ili seoskim izborima prijavili da ne pripadaju ni jednom raskolu, stupiti na bilo koju funkciju na javnim izborima.

209. Za dopuštanje mladim kršćanima da vrše duhovne obrede po jevrejskoj vjeri, ili nekoj drugoj jeresi, ili da učestvuju u njima, razotkriveni su roditelji ove djece ili ih odgajaju, kao i za zavođenje odraslih u raskol:

kazna, iznad ove u članu 207. Šalju se i sami maloljetnici koji vrše ove obrede: vojno sposobni u bataljonima i polubataljonima vojnih kantonista. a one nesposobne - za državne fabrike.

210. Kada je širenje jeresi i raskola bilo praćeno nasiljem ili drugim okolnostima koje povećavaju krivicu, tada se osuđenom za ovaj zločin dodeljuje:

na lišenje svih prava države i na progon na prinudni rad u rudnike u trajanju od dvanaest do petnaest godina, a ako nije zakonom izuzet od tjelesnog kažnjavanja, te na kažnjavanje bičem preko dželata u mjeri u kojoj je to određeno. u članu 21. ovog zakonika za kazne trećeg stepena ove vrste, uz izricanje žigova.

211. Za kastraciju drugih, kroz zabludu fanatizma, iako bez upotrebe nasilja, raskolnici krivi za to su osuđeni:

na lišenje svih prava države i progonstvo na prinudni rad u fabrikama u trajanju od četiri do šest godina, a ako nisu po zakonu izuzete od tjelesnog kažnjavanja, te na kažnjavanje bičem preko dželata u obimu utvrđenom u Član 21. ovog zakonika za sedmi stepen kazne ove vrste, uz izricanje žigova. Za emaskulaciju samog sebe, osuđeni za to je podvrgnut:

lišavanje svih prava države i progon u Zakavkasku oblast, odnosno u Sibir radi naseljavanja, na osnovu prethodnog člana 206.

212. Oni od raskolnika, iako nisu osuđeni za zavođenje pravoslavaca, koji pripadaju jeresima kombinovanim sa žestokim fanatizmom i fanatičnim zadiranjem u svoj ili tuđi život, ili protivpravnim podlim radnjama, nakon što su počinili u tom razotkrivanju, podvrgnuti su:

propisana je kazna iznad ove u članu 207. U slučaju kada je iz motiva ovog fanatizma izvršeno ubistvo ili ubistvo u pokušaju, oni se podvrgavaju: kazni određenim za ubistvo sa umišljajem unapred, u članu 19-25 ovog zakonika, ili za pokušaj ubistva. to, na osnovu gore navedenih pravila u članovima 120. i 121.

215. Ako sljedbenik jeresi ili raskola, koji je prešao u pravoslavnu vjeru i zbog toga se vratio iz mjesta progonstva, ponovo pređe u jeres ili raskol, onda je podvrgnut: lišenju svih prava države i progonstvu. za naselje neopozivo iza Kavkaza, otići u najudaljenija mesta Sibira, na osnovu odredaba čl. 206. i 207. ovog zakonika.

214. Osuđeni za izdavanje starih štampanih knjiga koje nisu u Moskovskoj sinodalnoj ili suverskoj štampariji, kao i za prodaju i distribuciju knjiga ove vrste na bilo koji način, ili za nabavku raskolničkih knjiga za njihovu upotrebu u Božanska služba, podvrgnuti su ovome:

po prvi put novčana kazna od sto do

dvjesto rubalja;

u drugom poluvremenu. Osuđeni za ovo osuđeni su više od dva puta:

preko novčane kazne po drugi put, na kaznu zatvora u trajanju od tri do šest mjeseci. Pronađene knjige od njih se oduzimaju i šalju eparhijskim vlastima prema njihovoj pripadnosti.

215. Za osnivanje raskolničkih skitova ili drugih ovakvih nastambi, te za izgradnju novih i popravak starih za službe i molitve u raskolničkim obredima zgrada, pod nazivom crkava, kapela ili molitvenih domova, i za uređenje trona u postojećim kapelama i konačno za pretvaranje seljačkih koliba u javne kapele, počinioci su osuđeni:

na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine

do dvije godine, ovisno o obimu kvara. Sve što su oni uredili je pokvareno, a materijali se prodaju u korist lokalnog Reda javnog dobrotvora.

216. Ako se neko od Jevreja, protjeranih po naredbi vlade iz mjesta u kojima je otvorena tzv. jevrejska jeres, vrati u nju bez dozvole, onda podliježe: kažnjavanju šipkama od dvadeset do četrdeset udaraca i predaji vojnim snagama. služba kao redov bez staža, ili, u slučaju nesposobnosti za službu, veza sa naseljem na Kavkazu.

217. Ko je dao utočište prognanima po nalogu vlade iz mesta gde je otvorena jevrejska jeres, a za razliku od toga vraćenom Jevrejinu, podleže, ako je zemljoposednik, zakupnik, pomoćnik ili privremeni vlasnik države. imanje:

po prvi put novčani oporavak od pedeset rubalja;

a u drugom se takav oporavak prepolovi;

po treći put, imanje takvog zemljoposjednika se uzima na čuvanje do kraja života, državno imanje oduzima se privremenom vlasniku, a zakupnik se također odriče upravljanja posjedom i oglašava se u glavnom i mjesnom provincijske izjave da za to nije sposoban.

Kada se za to proglase krivima lica koja pripadaju seljačkom ili gradskom imanju, podvrgnuta su: prvi i drugi put hapšenju u trajanju od tri sedmice do tri mjeseca, ili, ako nisu zakonom oslobođena tjelesne kazne., kazna šipkama od dvadeset do trideset otkucaja;

i po treći put kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do jedne godine.

Slika
Slika

ODJELJAK TREĆI

O izbjegavanju izvršenja crkvenih odredaba.

218. Pređe u pravoslavnu vjeru, koji će se, ne ispunjavajući crkvene statute, pridržavati drugih vjerskih običaja, se šalju duhovnim vlastima da ih opomenu i postupaju s njima po crkvenim pravilima.

219. Lica pravoslavne vjeroispovijesti koja iz nehata ili nemara izbjegavaju ispovijed i pričešće Svetim Tajnama, izložena su:

crkvene kazne po nahođenju i naređenju duhovnih eparhijskih vlasti, uz samo nadzor, tako da se pritom iz službe na duže vrijeme ne izopštavaju službenici, već seljani iz svojih domova i poslova.

220. Roditelji koji ne dovode na ispovijed svoju djecu, koja su već navršila propisani uzrast (počev od sedme godine), podliježu:

posebna inspiracija duhovnih i bilješka lokalnih civilnih vlasti.

221. Ko će bez posebne odgovarajuće dozvole hodati sa slikama, svijećama ili knjigama za prikupljanje po crkvenim zgradama, manastirima ili drugim dobrotvornim ustanovama, nakon što odnese svijeće, knjige i novac koji je prikupio, podvrgnut je, ako je duhovni, kazna po nahođenju svojih pretpostavljenih, a ako je laik, novčana kazna od pedeset do sto rubalja.

Novac koji je on prikupio, ako je bio namijenjen nekoj poznatoj crkvi ili manastiru, šalje se eparhijskim vlastima; prikupljene za drugu dobrotvornu instituciju, prijavite se na lokalni Red javne pomoći.

222. Oni koji su izloženi u sahrani pravoslavnog hrišćanina, ili rimokatolika, jermenskog gregorijana, jermenskog katolika ili jedne od protestantskih konfesija, a da nisu izvršili odgovarajuće hrišćanske rituale te ispovesti, podvrgnuti su:

lišavanje slobode u trajanju od tri sedmice do tri mjeseca, ovisno o okolnostima, manje ili više povećavajući ili umanjujući njihovu krivicu.

Ovo isključuje slučajeve očigledne nemogućnosti ili prevelike teškoće da se svećenik pozove na sahranu pokojnika, na veoma veliku udaljenost na napuštenim mjestima, ili zbog ratnih okolnosti, pošasti i drugih neuobičajenih stvari.

Preporučuje se: