Aleksandar Kormilcev: Ljudi čuvaju tradiciju
Aleksandar Kormilcev: Ljudi čuvaju tradiciju

Video: Aleksandar Kormilcev: Ljudi čuvaju tradiciju

Video: Aleksandar Kormilcev: Ljudi čuvaju tradiciju
Video: Prüfungsvorbereitung - B2 C1 - DSH 2024, April
Anonim

Zašto je važno poznavati svoju kulturu svog naroda? Zašto su osobi digitalnog doba potrebne ruske borilačke tradicije, pjesme, plesovi, kolo? Alexander Kormiltsev, prenoseći narodne tradicije na obične ljude, odgovara na ova pitanja …

Zavičajna kultura nam omogućava da se prirodno otkrijemo, osjetimo one skrivene sile koje se modernom čovjeku ne mogu steći u svakodnevnom životu. Svijet predaka je bio integralan, snaga duha je bila velika, postojale su jedinstvene vještine da se zaštitite u svim teškim vremenima, koncept "jednog ramena" i zajedničkog rada, postojao je tačan odgovor i odgovor na cijeli život pitanja.

Alexander Kormiltsev

Kada sam video, čuo i prožeo se pesmama 19. veka, shvatio sam da je to oduzeto mom narodu. Naravno, krv predaka se pokazala. U to vrijeme su se trezvevci počeli okupljati na svojim okupljanjima na jezeru Turgoyak. Tada nije bilo uobičajenih "večorka".

A kada sam to vidio i osjetio, shvatio sam koliko nam je to važno. Ovo je veoma važno. Kad sam oživio vehorki, sve se dogodilo. Bilo je teško, bilo je nedoumica. A sada mladi i djeca rado učestvuju u zabavama. Ovo je naš spas.

Zašto ljudi iz druge republike, danas iz druge zemlje dolaze kod nas, rade, pa idu kući - jesu li trezni, nemaju duvana? Tadžik ide vozom i pušta muziku na svom telefonu. Neverovatna stvar - samo na telefonu. Gleda u daljinu, u naše beskrajne šume, polja i vidi svoju domovinu.

Dolaze da grade kuću. Ova kuća nije njihova, oni zarađuju novac da ih odvedu kući. I uvek su trezni. Da, neki od slabih upadaju u njih, uvučeni su u pijenje vina, nerad i druge poroke. Ali uglavnom su ti ljudi trijezni i rade. Morate raditi, raditi bez pauze za dim. Kakva je ovo glupost? Šta su pauze za dim? Oni to nemaju u svojoj tradiciji! On ne žvaće žvaku. Ima odeću - pa, u redu. Ali njegov najvažniji spas je njegova zavičajna kultura. I ništa drugo, ili plus sve ostalo.

Evo jednog Tadžika koji se penje na drugi sprat. Pozdravlja partnera, grli ga kao brata, a vi morate shvatiti koliko je to važno. Ponovo uključuju svoju narodnu muziku i rade na njoj. Ovo su mladi momci i čini se da im treba bum-bum-bum. A gdje je naš "Siskin, siskin, siskin…"?

Sve je ovo tako ozbiljno i koliko to potcjenjujemo. Na televiziji pokažu neke gluposti i kažu – to je vaša kultura. Ovo je laž!. Naša kultura je najdublja!

Naši preci su u njemu živeli hiljadama godina. Naša kultura je samodovoljna, ima sve. A mi ne znamo kako da odgajamo dete, kako da razgovaramo jedni sa drugima u porodici da u njoj sve bude u redu. Jermeni i Gruzijci i dalje imaju sve. Mali narodi su se očuvali na račun kulture. Nema ih puno, moraju se ujediniti i podržavati jedni druge. Kultura i tradicija ih spajaju.

Vidite, šta nam sada donose iz Indije? Tkanine, začini… I mnogi uče indijske plesove. Indijskih plesova ima svuda u Rusiji! Govorite šta hoćete, ali Indija je danas jaka država. Ima ih više od milijardu, a početkom dvadesetog veka bili su kao u Rusiji. U Indiji ima more trezvenih ljudi, skoro cela zemlja je trezna, sa izuzetkom nekoliko mesta. I dalje podržavamo njihovu kulturu ovdje, nosimo je na svojim plećima! Momci, šta to radite?! Naša zavičajna kultura plače, na koljenima je i nema ko da je podigne osim vas.

Pogledajmo nas i ove narode. Postoji li razlika? Zemlja i nebo! Oni će stajati. Oni će se spasiti. Njihova glavna tajna je da žive onako kako su ih roditelji naučili. Roditelji žive onako kako su ih roditelji naučili.

I tako se u beskonačnosti vekova ništa do sada nije promenilo. Tako žive Japanci i mnogi drugi trijezni narodi. Nikakvi kompjuteri, nikakve TV instalacije ne mogu zamijeniti savjest, čast, bratska osjećanja, odanost… Danas je najtraženiji.

Naša kultura ima odgovore na sva pitanja. Spas našeg naroda je samo u našim tradicijama. Što je porodica jača, veća je garancija da naš narod neće nestati u zaborav sa istorijske pozornice. U Rusiji, kao iu Indiji, može da živi milijarda ljudi. Iza iskustva tradicije i kulture stoje stoljeća, a iza modernih navika prazan prostor. Šta nam sada pokazuju sa TV ekrana, sa bine? Pokazuje nam se neruska kultura, pokazuje nam se šta god je strašno, ali ne naše. Nikakva količina interneta nam neće pomoći da se čujemo.

I ko god da si danas, veliki biznismen ili običan čovek iza poluga traktora, kada dođeš u Holandiju, u Afriku, na kraj sveta, moraš da sediš ovako, da se zagrliš za ramena, otpevaj svoju pesmu. I sva pitanja će nestati. Niko te ne može slomiti. Zajedno smo snaga, ali pojedinačno smo nula pa čak i bez štapa.

Često smo nepovezani i ne razumijemo se. Ali ako se na "veče" dignemo u kolo, u potok, oboje se smejemo kao dva blesava. Osjećamo se dobro, svi su dobri i dobri u blizini!

Zapamtite: "Ljudi treba da pripadaju narodu!" Sve što su sakupile prethodne generacije. Tvoj deda je pevao ove pesme. Vaš zadatak je da uzmete sve što se skupi u kutije, sačuvate i prenesete drugim generacijama. Podijelite, podijelite.

Sada postoji internet. Ukucate „tradicionalne pesme“ili nerusku reč „folklor“, izaći će vam horovi. Ukucajte "tradicionalno rvanje" i naći ćete Kadočnikova i puno korisnih stvari. Slijedite ove upute, učite, apsorbirajte.

Nemamo drugog načina nego da ostanemo prisebni. Čemu služi trezvenost? Trijeznost je potrebna da ostanemo, da nam djeca ne nestanu. Ali u duši ruskog čoveka neće biti ruske tradicije, on će otići bilo gde: budisti, baptisti, homoseksualci, prevaranti…

Ne trebamo ništa posuđivati od stranih kultura. I dok nije sve izgubljeno. Naša kultura će biti živa i zdrava sve dok se o njoj brinemo i živimo u njoj!

Alexander Kormiltsev

Preporučuje se: