Ko je Indarije?

2024 Autor: Seth Attwood | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 15:59

Razgovor između Viktora Gužova i pisca Jevgenija Čebalina o njegovom novom romanu "NANO-SAPIENS".

Victor Guzhov. Jevgeniju Vasiljeviču, ovo je naš četvrti razgovor o vašem radu.

Nagomilavajući odgovore na svaki od njih, pregledavajući sve što se pojavljuje o vama, vašim romanima u štampi i na internetu, hvatam sebe kako iščekujem određenu metafizičku nestvarnost koja visi nad vašim tekstovima i koja je zasićena vašim najnovijim romanom "NANO-SAPIENS ". Ništa manje od prethodnih romana "Bezimena zver" i "STATUS-QUOTA". Mislim da je ovaj osjećaj poznat mnogim čitaocima koji prate vaš rad, posebno onima koji su u stanju da sagledaju implikacije drugog, trećeg dna vaše proze, prožete alegorijama i metastazama antičke istorije. U svojim knjigama sabijate istorijsko vreme u koherentnu celinu. Možda ste jedan od najmarginalnijih i najšifrovanijih autora našeg vremena, od kojih se krije "savladana" kritika.

Evgeny Chebalin. Ako bez dubokih škriljaca, onda sam sasvim zadovoljan definicijom kritičara Vjačeslava Ljutija. Prema Fierceu, vaš sagovornik je "Anfan Terribl". Postoji još slatkija mrlja jednog od korisnika interneta: "Šizofrenizam Čebalinove proze." Nosim još jednu etiketu na donjem dijelu leđa u obliku gipsa, a da je ne skidam: "U starosti je pisac Čebalin pao u neobuzdano ludilo."

Victor Guzhov. Šta, zagreva se?

Evgeny Chebalin. Neuporedivo ljekovita stvar za senilni išijas: ako je neko spreman da je pojede živog, onda je jestivo, nije kiselo, nije trulo, morate se okrenuti.

I ozbiljnije - sa godinama, kada shvatite da je malo vremena ostalo za veliki rad, nije um taj koji odbacuje pojedinosti, manjine. U punoj visini nameće se super-zadatak: reći ono najvažnije, što još niko nije rekao, tek nedavno ostvareno. I tu ljuska postaje apsolutno nevažna u vidu popularnosti, tiraža, honorara, književnih zabava sa kolegama iz pera itd. U sistemu ovih vrijednosti one više nisu bitne i ne vrijeđaju nečiju zlobu, jer je pronašao svoje vrijednosti: apsolutnu slobodu od prestižne vreve, dvorac na obali akumulacije, prijatelje koji nikada neće izdati, klavir bez propisa, mogućnost letenja do mesta na planeti koje odjednom postaje neophodno za rad.

V. G. Zatim pređimo direktno na nestvarnost, ili fantazmagoriju, vaših romana, koji su neprimjetno stopljeni sa trenutnom stvarnošću. Štaviše, jedno se ulijeva u drugo tako organski da se ne mogu razlikovati. Upravo na ovu temu je apsolvent G. Osipenko odbranila svoju disertaciju na francuskom jeziku prema vašim romanima, branila ju je u uzavreloj i konfliktnoj atmosferi koja se razvijala oko ove odbrane.

"Phantasmagorie und Realitat in der Romanen" Bezimiani Zver "und" Status Kvota ".

Naslov i tema teze su već na njemačkom iz pisma predsjednika njemačkog univerziteta Werner Müller-Esteri. Prevedena je na bugarski na stranicama Bugarskog književnog almanaha. Pročitao sam ovo pismo, koje je prevedeno sa bugarskog na ruski. Šta se krije iza ovih jezičnih skokova širom Evrope?

E. Ch. Evo mentaliteta EU - ove slatke liliputanske porodice koja trlja svoje bokove u blizinu. Disertacija je odbranjena u Francuskoj, a na odbrani su bili slavisti iz Evrope, među kojima i Müller-Esteri. Kod kuće u Njemačkoj, preveo ga je na njemački i objavio svoju tezu i pismo meni na njemačkom u univerzitetskim novinama. Odatle su ih, najvjerovatnije, izvukli kockarski književni paparaci sa dobrim smislom za senzacije i objavljeni u bugarskom almanahu "Literary Svyat".

V. G. Almanah je napravio nevjerovatan, fantastičan posao: dao je vašu detaljnu biografiju i kritike i kritike vaših romana iz cijelog svijeta - od Amerike i Finske do Jerusalima i Australije. Uključujući Esterino pismo. U njemu će vas Esteri zavještati Njemačkoj. Čitajte predavanja o književnosti na univerzitetu.

“Fur unsere Universitat ist es eine hohe Ehre, wenn Sie in Deutschland leben und arbeiten kennten. Wir bieten Ihren an, uben Welt - und russische Literatur auf dem Lehrstuhl fur Slawistik zu dosieren…"

Zašto je odbio?

E. Ch. Da je ova pozivnica stigla prije deset godina, odlepršala bih kao friška ptica. Ali u svoje 74 godine menjam državu, jezik, kulturu, način, Volgu i Donu pecajući na nemačke ribnjake simulakruma - "hvala, jako ste ljubazni, ali ima i mlađih predavača." Inače, nakon te skandalozne odbrane stigla je ponuda predstavnika Soros fondacije. Saznavši da novi roman “NANO-SAPIENS” sadrži lik “sličan predsedniku”, fondacija je izrazila spremnost da za roman da svoje podatke o našem predsedniku – uz naknadno objavljivanje knjige, naravno, ako ovo u njemu se koriste informacije.

V. G. Niste polaskani?

E. Ch. Na pokvarenoj kosti sa gospodarskog stola? Bilo je potpuno jasno da će sorosoidi biti ponuđeni za "tintu za hobotnicu".

V. G. Trebalo je pustiti "The Nameless Beast" i "STATUS-QUOTA" prije deset godina.

E. Ch. Dvadeset godina. Tada se nos za antiruske mijazme iz evropske jame nije toliko naoštrio.

V. G. Vratimo se kritičaru Vjačeslavu Ljutoju, na njegovu recenziju "Kad se spavajući probudi" o "STATUS-QUOTE":

„Mitološke“stranice knjige uključuju fragmente ritmizirane proze, koja ne samo da uzdiže narativ iznad uobičajene prozaične priče, već i neprimjetno prenosi događaje u sferu epa, postajući nerazlučivi odjeci drevnih legendi.

Njemu ponavlja Ašot Grigorjan, doktor političkih nauka, predstavnik Vlade opštine Jerevan, šef jermenske dijaspore u Volgogradu:

„Radnja poglavlja („Zona“) odvija se na padini biblijske planine Ararat. Nakon što sam pročitao ovo poglavlje, šokirao sam se opisom genetskog uzgoja pšenice koja tamo raste… njeguje se i čuva kao zjenica oka.

… Moji izabrani sunarodnici, elita jermenskih agrara, uzgajali su ovu pšenicu na tajnim parcelama zemlje, posebno u udaljenim mestima. Titanskim radom na ovim mjestima su građene terase kako bi se sačuvao žitarica, dragocjena za ljude, darovana nam odozgo, prema legendi - iz Nojeve barke.

Kako osoba koja nije upućena u našu tajnu zna sve ovo? Sigurno je da ga je samo Proviđenje učinilo svojim izabranikom i preko njega nas obavještava o nama."

Da li ste bili u Araratu, razgovarali sa uzgajivačima araratske pšenice?

E. Ch. Ali kako. Razgovarali smo vrlo naučno sa Jermenima na bestjelesnom nivou, da bismo onda taj susret pretopili u još jedan roman „šizofrenizam“. Kao i susret sa Josifom Flavijem, hroničarem Rima i Judeje, sa Hiperborejom Polifemom u njegovoj pećini, gde se rodila ideja o Nojevoj barci, sa Isusom Hristom tokom njegove ideološke borbe sa sveštenicima hrama Parabrama, sa Anunnaki porodicom Enkija i Enlila, koja je stigla u našu zemlju Midgard sa planete Marduk-Nibiru.

V. G. To je jasno. Pređimo na posljednju knjigu "NANO-SAPIENS" i poglavlje koje objavljujemo u nastavku: "Kada ćeš reći "Buki"?" Nakon što sam je pročitao, stekao sam osjećaj da je ovo ključno poglavlje cijele trilogije, njen goli izvod. Ovdje je svojevrsni nervni centar svjetske geopolitike i problema, u liku arhonta, "kao predsjednik", kome su upaljeni, nervni završeci sa svih strana planete. Od ovog Centra zavisi dalji razvoj čovečanstva.

E. Ch. Nije daleko od istine.

V. G. Kobna karakteristika vaših romana: još ne "izvaljeni" u gotovom, tipografskom obliku, budući da su u skraćenoj, časopisnoj verziji od nekoliko poglavlja, počinju magnetski privlačiti kritike i odgovore. Najnovija knjiga "NANO-SAPIENS" nije izuzetak. Časopis "Ruski odjek" broj 11 ove godine objavio je sedam poglavlja iz romana.

E. Ch. Prije toga neki od romana su se pojavili na internetu, u Međunarodnom književnom almanahu "Književna gubernija".

V. G. Citiram jednog od najuglednijih blogera u inostranstvu, berlinskog pisca i kritičara Valerija Kuklina, koji analizira svjetsku književnost, vrlo oštrog kritičara, potpuno lišenog komplementarnih skretanja pred najčasnijim dinosaurusima pera. Njegovu recenziju romana je široko i živopisno dao ruski omladinski časopis Petra Alješkina Naša mladost.

„Postoje pisci čije je čitanje knjiga povezano sa napetošću svih psiholoških i fizioloških sila čitaoca… pisci, čiji vapaj iz njihove duše odjekuje širom planete, ali izaziva iritaciju i bijes u vladajućim slojevima i osvetničku zavist kolega. Insistiram na jednom: tako iskreno, tako pomahnitali i zaglušujući, poput Čebalina, nisu se usudili i nisu uspjeli da vrisnu užasnuto pri pogledu na svoju zemlju i svoju planetu, upozoravajući na predstojeću odmazdu za brutalnost čovjeka - čak i najpoznatiji, bronzani ruski pisci.

… U romanu postoji još jedan detalj koji bi daljim razvojem radnje mogao postati glavni simbol moderne Rusije: određena močvara "Medvedeva močvara" sa nerđajućom trakom položenom ispod močvare. Ne može svako da prođe kroz to. Močvara, koja metodično proždire sporedne likove koji su autoru u radnji (i vladi u Rusiji) prestali biti potrebni. Zajedno sa čudovištem Žabo-Sapiensom nalik žabi sa stilom govora njemačkog SS okupatora, zahtijevajući ljubav i divljenje od svojih žrtava.

Ko će dešifrovati sve ove detalje? Ko će shvatiti skriveno značenje u njima, doći do drugog dna - osim profesionalnog čitaoca? Ne znam. Ali znam da će samo istinski pametna, kompetentna osoba savladati i probaviti ovu knjigu, čuti njen alarm, podzemni zov."

E. Ch. Sasvim prepoznatljiv, ne novi Volapuk: "Nadaleko poznat u uskim krugovima."

V. G. Ovi krugovi nisu tako uski. Na Vašu godišnjicu, čestitke su pročitali predsednik Samarskog ogranka Saveza pisaca Ruske Federacije A. Gromov i zamenik Državne Dume, član Političkog saveta Komunističke partije Ruske Federacije V. Romanov. Među njima su i predsednik frakcije Komunističke partije Državne dume Zjuganov, iranske ambasade. Citiram: "Prorektor Međunarodnog univerziteta u Islamskoj Republici Iran Khojatol-eslam Mahdavi, govoreći na Međunarodnoj konferenciji o islamu, raspravljao je o vašim knjigama "Theless Beast" i" STATUS-QUOTES "… one su suglasne sa istinama Svemogućeg i njegovog Poslanika Muhameda…"

Pridružili su im se i Ambasada Indije, Kulturni centar. J. Nehru u sklopu ambasade, ataše za štampu Evropske skupštine kavkaskih naroda Musa Temishev iz Nice, monasi Jerusalima, direktor Vivaldijevog hrama iz Italije, regionalni ogranci Saveza pisaca Ruske Federacije, zam. -Predsednik Akademije nauka Petra Velikog, akademik Akademije ruske slave, sekretar Ruskog saveza pisaca, kopredsedavajući Međunarodnog društva saveza pisaca Ivanov-Taganski. Njegovu duboku, moćnu recenziju NANO-SAPIENS objavio je vodeći list pisaca Dan književnosti. Najozbiljniji prozaik V. Plotnikov podjednako je vedro i oduševljeno govorio o romanu na internetu i „Ruskom piscu“.

Ali, morate priznati, ovo je krema za čitanje, zajednica "visokih" mislilaca. A opšti čitalac…

E. Ch. Žder plastičnih priča i gutaperča strasti? Već sam se negdje oglasio na ovu temu: svakom svoje. Neki pišu za mase, i dragi su im sa stolnjakom koji se samostalno sklapa. Drugi su vremenom odvučeni, protiv svoje volje, u sfere koje su sve manje dostupne širokim masama. Tada ćete morati baciti ostracizam na školske aritmetičare koji su godinama otišli u Istraživački institut za kibernetiku ili biogenetiku - radi odvajanja od mase. Njihov rad je takođe praktično nedostupan masama, a plate su im mnogo niže od moskovskog domara. Leonid Leonov je završio svoje romane Piramidom. Ovu dilogiju smatram vrhuncem svih pisčevih radova. Ali ovo divovsko djelo prikupilo je najslabiji rod analitičkih publikacija, a krug čitatelja ovog Leonovljevog romana smanjio se šagrenskom kožom. Inače, sličnu kreativnu sudbinu ima i Lav Tolstoj, koji je dozvolio da hinduizam i krišnaizam na kraju godina zahvate njegov Ego. Pred kraj života iznenada su se odvojili od ovozemaljskog, stvarnog materijalizma i vinuli se u prebivalište Onostranog Duha – što je praktično ono što hinduizam i tibetanske lame čine hiljadama godina. Ne mislim da je ova revolucija u glavama klasika nastala samo jednostavnom željom da se promijeni stil pisanja, žanrovski stil, da se izbije iz prokrustovog kreveta realizma. Ovdje je nešto djelovalo imperativno, nezavisno od volje pisaca.

V. G. Kod Gogolja, Bulgakova, Stanislava Lema je i ovo nešto funkcionisalo?

E. Ch. S njima je organskije. Leonov i Tolstoj prošli su kroz bolan stvaralački i ideološki slom prije nego što su otrgnuli svoje suštine sa obala okoštalog materijalističkog realizma.

V. G. Vrijeme je da pređemo na moderne pisce. Voleo bih da čujem vaše mišljenje o modernoj književnosti i njenim najsjajnijim predstavnicima, koji snažno vibriraju u radijskim i televizijskim emisijama. Jesu li oni nosioci nove paradigme pisanja?

E. Ch. U to se ne uklapaju ni Aleksej Tolstoj, ni Šolohov, ni Leonov, ni Šukšin, ni Vasilij Belov, ni Jurij Pahomov, ni Pikul, ni Anatolij Ivanov, ni Rasul Gamzatov, ni Čingiz Ajtmatov. I sami sadašnji "novi paradigmisti" su bez podsticanja upali u posebno za njih izgrađenu strukturu "JPP".

V. G. Kakav dizajn?

E. Ch. "Stigla-pogledala-napisala." Ili - izgovorio je. Evo jedne nezaustavljive, gotovo patološke strasti ostati na površini po svaku cijenu: biti „rukovanje“, primljen u „tijelo“, treperiti na TV ekranima, emitovati neke davno sažvakane aksiome, prijatne u svakom pogledu. oni lutkari koji nisu replicirali lica, i lica ovih majora iz književnosti - na pozadini sve strašnijih događaja planetarnog razmjera.

V. G. Trke žohara.

E. Ch. Nešto slično tome. Ali žohar koji bježi od literature je nespojiv sa ozbiljnim pisanjem. Kao rezultat toga, u ogromnoj većini, potoci sivih, fleksibilnih floskula izlivaju se sa usana čitanja "P. P. P."

U svojoj srži, to je amfibijski bazen za veslanje, a njegovi stanovnici više ne mogu zaroniti u dubine društva. Imaju atrofirani dubinomjer - isti kao i kod delfina. Inteligentni delfini, koji štite porodicu, bebe, svoju zajednicu, daje svom sonaru signal za uzbunu i opasnost, koji srodnici opažaju na desetinama kilometara. Riba žaba, nastanjena na toplom PR mulju blizu proračunske obale, više se ne može otjerati u semantičke, narodne dubine. Puše hedonističke mehuriće iza ušiju i entuzijastično krekeće u granicama svog korporativnog druženja.

V. G. Usudio bih se da navedem nekoliko imena: Bikov, Pelevin, Akunjin, Tolstaja, Prilepin…

E. Ch. I njima sličnima.

V. G. A ne priznajete da tematiku njihove književnosti i njen društveni stepen diktira običan strah - da ne odu tamo gde ih ne traže, pod pretnjom da će izgubiti namamljeno mesto kod šopinga?

E. Ch. Zašto ne priznam… svi su normalna, misleća stvorenja od krvi i mesa.

V. G. Ali - do romana. "NANO-SAPIENS" i poglavlje koje objavljujemo u nastavku su zasićeni visokom tehnologijom - najnovijim agroindustrijskim tehnologijama sa nekom ludom, nerealnom profitabilnošću: 180-250 posto, gdje uložena rublja dobija proizvode od 2-3 rublje. Riječ je o uzgoju prehrambene pšenice, te uzgoju amazonske jesetre veslače sa svojim crnim kavijarom, prilagođenom ledenoj akva-Rusiji, i stadu koza koje daje… žensko (?!) mlijeko, i uzgoj svinja. korištenjem tehnologije koja oslobađa ovu industriju globalne pošasti - svinjske kuge, koja uništava nerazgrađujuće otrove skatola i indola u otpadu, a sve je to upola manje od svjetskih analoga. ETC. Kada bi se sva ova inovativna blaga masovno uvela u našu poljoprivrednu industriju, Rusija bi dugo bila preplavljena univerzalnom sitošću i sigurnošću hrane do kraja stoljeća.

Ali ove tehnologije su ponuđene Arhontu (osobi koja liči na predsjednika) Nekom moćnom, transcendentnom biću INDARIUSU. Usudio bih se da ga nazovem opunomoćenikom svjetlosnih sila planete. U romanu je označen pod šifrom "W-56". Šta on tehnološki nudi - plod autorove mašte, ili lažnu šargarepu ispred njuške ruskog magarca?

E. Ch. Njegove tehnologije, sa takvom profitabilnošću, odavno su uvedene, već nekoliko godina rade na živim, betonskim farmama. Ali svi su oni prekriveni podlom gluhoćom i neprijateljstvom svih naših ministara poljoprivrede, a ogromnu većinu guvernera brine samo "zloupotreba budžeta i državnih nabavki". Vrlo lijepa, majstorski nađena definicija refleksa službenika čije su ruke uvijene u neizlječivom grčevu hvatanja.

V. G. Onda iz ovoga proizilazi pitanje: ako neki moćni subjekt nudi Rusiji takve stvarne tehnologije, provjerene u praksi, onda možda i sam subjekt postoji?

E. Ch. Ruska birokratska horda raste kao čičak iz okamenjenog, čisto materijalističkog tla, tako da nikada neće prepoznati Njegovu stvarnost i neće tolerisati Njegove zemaljske pratioce u svojoj sredini: one druge zoološke vrste sa glavnom osnovnom vrednošću - SAVEST…

V. G. Zahvaljujem sudbini što sada nisam zvaničnik… iako su Stolipin, Bizmark, Ordžonikidze, Kujbišev, Kosigin takođe bili zvaničnici u svoje vreme. Ali dalje o Indariji sa njenom snagom. Uvjeravajući se da takve vitalne tehnologije danas budu zapečaćene pohlepnom birokratskom ravnodušnošću, on zaključuje: „Uvesti šesti tehnološki poredak u totalnu trulež Rusije smrtna je opasnost“. Moderna Rusija sa svojim moralnim nivoom ne može biti naoružana visokom tehnologijom šeste i sedme generacije. To je kao da date lasersko oružje u kandže orangutanga u zoološkom vrtu ili da kormilo aviona sa putnicima povjerite majmunu.

Indarius nabraja šta bi ONI jednim dijelom mogli pružiti vladajućem sloju Rusije, a da ga ne pretvore u lopovsku budalu napunjenu finansijskim mašću u poremećenom stanju..

E. Ch. Naglašavam i potvrđujem: djelimično.

V. G. Tehnologije koje je naveo Indarius nisu ni uključene u perspektivu 21. veka našeg RAS-a. To je nešto transcendentno po obimu i revolucionarnoj izmjeni društvenog društva, odnosno njegovom povratku nekadašnjoj moći naših velikih predaka Asura, Atlantida i njihovih učitelja iz drugih svjetova. Ovdje je sve "s ovog svijeta":

- "Amrita", svojevrsni magični melem koji vraća mladost i produžava životni vijek po receptu egipatskih i sumerskih svećenika i mađioničara: menstrualna krv djevica, natopljena ginsengom i rogovima, koja se na određenoj temperaturi uz miješanje vrtlogom koju bakterija "Aeromonas" pretvara u zlatnu zdjelu, uzimajući iz nje atomsko zlato;

- "Lapis Exalis" - specijalno pripremljeni supstrat od metala platinske grupe u monoatomskom stanju, sa nultim magnetnim poljem i supravodničkim svojstvima, koji, ubačen u ljudski genom, daje telu mogućnost levitacije, telekineze, teleportacije, dematerijalizacije;

- "Oceanarium" - podvodni gradovi u okeanima i morima, gdje su stanovnici genetski modificirana stvorenja, vodozemci. Ovo je posebna kasta Homo Sapiensa, koja opskrbljuje neizreciva bogatstva iz okeanskih dubina - sirovine i hranu, za dobrobit cijelog čovječanstva;

- "Voyard" - nuklearno-vodikovi i fotonski motori za međuplanetarna putovanja;

- "Bifrost" - povlačenje svemirskih letjelica, u plazmi podmazivanje brodova van atmosfere pomoću planinskog tunela, oprubljenog spiralnim magnetima. Takva lansiranja brodova ne sagorevaju ozon i kiseonik u atmosferi, ne truju je otpadnim gorivom i krhotinama iz lansirnih raketa, čine sve naše monstruozno skupe, otrovne grmljajuće mašine kao što su Bajkonur, Plisetsk, Vostočni… itd, itd. nepotrebno.

E. Ch. Štaviše, i Voyard i Bifrost su posljednja donacija tehnokratskom mravinjaku HOMO SAPIENS: prije nego što stekne sposobnost teleportacije, bez ikakvih brodova.

V. G. Općenito, evo Efremova, Belyaeva, Ray Bradburyja, Stanislava Lema u jednoj boci. Ali postoji fundamentalna, zapanjujuća razlika između toga, koji je već postao klasik, fantazije i nestvarnosti bez ogledala "NANO-SAPIENS". U potonjem su apsolutno svi projekti koje je predložio Indarius korozivni, rekao bih, podrugljivo za čitaoca, punjeni skrupuloznim naučnim i tehničkim detaljima: naziv bakterije, laboratorijski slijed tehnoloških procesa, zagonetne specifičnosti uvođenja Tay-a. -Sachsov bacil u ljudski genom, neumoljivi dokaz tužioca u tabeli hronologije: kada, kako i čime je zaraženo stanovništvo Rusije. itd.

Izašavši iz ove žilave, naučne i tehnokratske mreže, dugo dolazite k sebi – šta se krije iza smrtonosno stvarnih, čisto opipljivih specifičnosti? Ili ko?

E. Ch. Važnije je WHO.

V. G. Pa, i… ako je Indarije neka vrsta nadsvjetskog, svemoćnog, stvarnog bića koje izgovara istine i savjete u mitološkom stilu Boga Peruna, ko je onda autor E. Chebalin, u čijem romanu se ovaj Indarije prebacuje slon u dućanu porculana i daje očinske upute osobi koja „izgleda kao predsjednik“. Ko je sam autor?

E. Ch … Kromirani komad željeza. Sa membranom i rešetkastom stigmom.

V. G. Mikrofon?

E. Ch. Ili megafon - uređaj za pojačanje decibela. Možete razgovarati sa njim šapatom, a on je dužan da ovaj šapat pretvori u vika ili urlik, koji čuju stotine hiljada. Ovo je njegov križ i funkcija.

V. G. Onda je vrijeme da poslušate oboje.