Sadržaj:

Vakcinacijski genocid na primjeru BCG
Vakcinacijski genocid na primjeru BCG

Video: Vakcinacijski genocid na primjeru BCG

Video: Vakcinacijski genocid na primjeru BCG
Video: 12 STVARI ZA 12 DANA - OVAJ PLAN ĆE VAM DONIJETI SVU SREĆU U ŽIVOT! / ŽIVOT U VISOKIM VIBRACIJAMA 2024, Maj
Anonim

Na fotografiji - komplikacije nakon BCG vakcinacije.

Tuberkuloza je prvenstveno društvena bolest, posebno u "mračnim, vlažnim prostorijama". BCG oglašavanje voli kao primjer navoditi literaturu 19. vijeka, gdje su svi heroji zajedno umrli od konzumacije, te strašnu statistiku ove smrtnosti, a u 20. vijeku je smrtnost opala, navodno sa dolaskom vakcinacije. Međutim, u takvim popularnim propagandnim kampanjama zaboravljaju da navedu da je, pored vakcinacija, tokom sto godina došlo do dramatičnog poboljšanja životnog standarda, ljudi su izašli iz skučenih podruma, pojavila se struja i topla voda, poboljšala se ishrana, pojavili lijekovi (streptomicin). Da vidimo u kojim razmjerima promjena životnog standarda i masovne vakcinacije mogu promijeniti mortalitet i morbiditet.

  • Smrtnost u Engleskoj od 1855. do 1947. smanjena je 7,7 puta, a do 1953. (početak upotrebe BCG-a) - 14,3 puta (ovo je BEZ vakcina).
  • Njujork. Mortalitet na 10.000 1812. godine - 700, 1882. - 370 (ovo je PRE otkrića Kohovog štapića), nakon prvih sanatorija - 180, nakon 2. svetskog rata (ali PRIJE vakcina, pa čak i PRIJE antibiotika) - 414, Ukupno. 6 puta.

  • Poljska. BCG je obavezan od 1955. godine. Vakcinisan ČETIRI puta - sa 0, 7, 12 i 18 godina. Čini se da bi tuberkuloza trebala nestati! Međutim, 1995. godine incidencija je bila 42 na 100 hiljada, sa pragom epidemije SZO od 50. Uporedite sa susjednom Češkom, gdje je BCG napušten 1986. godine. Iste 1995. godine incidencija je bila 18 na 100 hiljada, au Slovačkoj - manje od jednog slučaja (!).
  • U Holandiji i SAD BCG nikada nije bio u kalendaru vakcinacije. Štaviše, incidencija tuberkuloze je najniža u svijetu. Slučajnost?
  • 1989 godina. SSSR je još živ i nalazi se u MINIMUMU svog morbiditeta (osiromašenje i beskućnici tek dolaze). BCG se radi po planu, kao iu cijelom socijalističkom taboru, uključujući i Kinu, gdje je pokrivenost BCG djecom 97% (!). Dakle, pogledajmo statistiku smrtnosti od tuberkuloze na 100 hiljada ljudi. SSSR - 8, 15; Kina - 14, 65; Holandija - 0, 2; Australija - 0,35; Kanada i SAD - 0, 4. Nepotrebno je reći da posljednje četiri zemlje ne rade BCG? Slučajnost? Zar se ne plaše tuberkuloze? Boje se, štaviše, stalno testiraju sve, plus pregledaju sve imigrante, u Australiji čak i službeno mogu zabraniti ulazak na najmanju sumnju da su prevoznik. Čak ni AIDS nije na ovoj listi, ali tuberkuloza ima.

"Vakcinatori" naravno tvrde da BCG u "prosperitetnim" zemljama ne rade ZBOG niske incidence. Neću insistirati na suprotnom (visoka smrtnost kao rezultat uzimanja BCG-a), iako su takve hipoteze prilično naučno potkrijepljene (uz masovne vakcinacije, ogroman broj živih virusa se konstantno ubrizgava u populaciju, dijagnostika je komplikovana (Mantouxov test zapravo ne djeluje), opći imunitet je oslabljen i tako dalje, a liječnici tuberkuloze 30-40 godina, posebno Noreyko B. V. i V. P. Sukhanovski, primjećuju znatno teže oblike bolesti u VACCATED). Obratimo pažnju još na nešto - stopa mortaliteta BCG kampa je 20-70 puta veća (!) u poređenju sa Holandijom-Kanadom, tj. razlika je mnogo veća od pada mortaliteta u istoj SAD tokom 150 godina (vidi gore). Da li je životni standard u socijalističkim zemljama toliko lošiji nego u SAD u 19 veku??? A čak i ako prihvatite da je on isti, to će značiti da vakcina UOPŠTE NE RADI. A ako to prihvatimo kao malo bolje (što je ipak vjerojatnije, sirotinjski četvrti New Yorka u 19. vijeku i moskovski "hruščovci", pa čak i komunalni stanovi su ogromna razlika), ispada da vakcina djeluje NA MINUS, POVEĆANJE mortaliteta.

U svakom slučaju, ne postoji niti jedan primjer susjednih zemalja sa sličnim životnim standardom gdje bi država s obaveznom vakcinom primjetno zaostajala za zemljom bez vakcine u mortalitetu. Obrnutih primjera ima koliko hoćete (ista Poljska-Češka).

BCG vakcinacija je neefikasna. Direktni eksperimentalni dokazi

Numerički, efikasnost se obično izražava u procentima. Nakon 100% efikasne vakcine, nema šanse da se razbolite. Nakon 99% vjerovatnoća da ćete se razboljeti je sto puta manja nego kod necijepljene osobe. Nakon 80% - pet puta. Nakon 0% isto je i sa nevakcinisanim. Ispravna mjerenja pretpostavljaju ispravan odabir dvije IDENTIČNE zdravstvene grupe, od kojih jedna prima vakcinu, a druga prima placebo (na primjer, fiziološku otopinu). Najveći "ispravan" test urađen je u Indiji, više o tome u nastavku. U propagandnoj literaturi nisu popularni direktni testovi, već retroaktivni statistički testovi. Gledaju samo procenat oboljelih ili umrlih među cijepljenima i nevakcinisanim. Ovo ima nekog statističkog smisla samo uz NISKA pokrivenost stanovništva i opcione vakcinacije. Uz obuhvat od 95-97% i univerzalnu vakcinaciju u porodilištima, nevakcinisana ostaju samo izrazito nedonoščad, oslabljena, patološka djeca, čija je patologija toliko očigledna da omogućava da se odmah u porodilištu, praktički bez dijagnostike, spase slabi jedan od obaveznog ubrizgavanja doze. Nije iznenađujuće da je postotak oboljelih od BILO KOJE bolesti među takvom djecom nesrazmjerno visok, a efikasnost BILO KOJE vakcine ovom metodom dostiže 80-90% gotovo uvijek, čak i ako je zamijenite slanom vodom. Ali da se vratimo na brojke o efikasnosti BCG-a i nekoliko direktnih testova.

  • Direktne komparativne studije londonskog Fakulteta za higijenu i tropsku medicinu (Fine P. E. M. et al, 1995.) daju brojku od "ne više od 20%"
  • Istraživanje u kolumbijsko-američkom timu (Arbelaez M. et al, 2000) - 22-26%
  • Najveći, prvi i posljednji koji se provodi prema svim naučnim pravilima uz učešće SZO, Službe za javno zdravlje SAD i Vijeća za medicinska istraživanja Indije (Indija, 1968-1970) - 0%. NULA efikasnost najpoznatijih sojeva Pariz / Pasteur i Danska / Kopenhagen. Štaviše, među vakcinisanim je incidencija tuberkuloze bila VEĆA. Hitno formirana radna grupa SZO-a nije pronašla NIKAKVE metodološke greške.
  • Moskovska grupa (Aksenova V. A. et al, 1997) sprovela je istraživanje na 1.200.000 djece i adolescenata. Utvrđeno je da je broj komplikacija nakon BCG-a („izbjeglica“) nekoliko puta veći od učestalosti tuberkuloze kod nevakcinisanih. Istovremeno, stope incidencije same tuberkuloze nisu se razlikovale.

BCG vakcinacija je opasna

  • Direktne komplikacije. Najčešće - limfadenitis (1% svih vakcinisanih, prema Mori T et al, 1996), gnojni adenitis - 0,02% itd. Javljaju se i alergijske reakcije.
  • Oslabljen imunitet u postvakcinalnom periodu na DRUGE bolesti, sve do banalnog gripa, vjerovatnoća zaraze koji je za većinu onih koji čitaju ovu stranicu neuporedivo veća od susreta s tuberkulozom u otvorenom obliku…
  • Pogoršanje (!) toka bolesti (Noreiko B. V., 2003), prevladavanje kavernoznih oblika, za razliku od klasične "primarne" tuberkuloze, poznate prije 30-50 godina i prilično podložne liječenju modernim metodama.
  • Slučajni slojevi. Ili je vakcina ubrizgana, ili je doza pobrkana. Grad Pernik (Bugarska) - od 280 dece vakcinisane zaraženom vakcinom, 111 je umrlo, 75 - od teške tuberkuloze. Zhanatas (Kazahstan, 1997.) - 153 su zaražena, dvoje je umrlo (doza je bila pomiješana). 215 ozbiljnih limfodenitisa sa operacijom i mesecima hemoterapije (Kazahstan, 2004) od nekvalitetne jeftine vakcine iz Srbije… Ko je sledeći? Poznavajući plate naših doktora i kvalifikacije medicinskog osoblja koje je ostalo na takvim platama, jeste li sigurni da oni neće ponovo ništa pobrkati sa vašim djetetom i neće ni na čemu štedjeti?

U zoru naučne i tehnološke revolucije, jedan pametan prevarant, koji nije doktor pa čak ni veterinar, vješto je izmislio rezultate eksperimenta, osnovao jedno od najuspješnijih finansijskih preduzeća u istoriji, koje se razvija, umnožavajući mrežu filijala širom svijeta, koji do danas zgrću milijarde (sada, međutim, u saradnji sa nekoliko transnacionalnih konkurenata). Izvrtač po imenu Pasteur ušao je u istoriju kao dobročinitelj čovečanstva. Njegovo dete, Louis Pasteur Institut za mikrobiologiju, još uvek ima nepokolebljiv autoritet u „akademskoj nauci“većine zemalja u kojima ova nauka postoji. A posao koji je započeo, imunizacija stanovništva, nastavlja da podriva imunitet stanovništva.

Sva otkrića koja dokazuju beskorisnost ili štetnost vakcina (barem onih koje se masovno koriste u većini zemalja svijeta), ponavljamo, odavno su napravljena. Falsifikati koji su pratili Pasteurove "izvorne", "temeljne", "osnovne" eksperimente otkriveni su još za života velikog prevaranta. Tokom stoljeća nakupilo se mnogo, kako indirektnih tako i direktnih dokaza o rušilačkoj prirodi aktivnosti Pasteura, njegovih saradnika i sljedbenika.

Činjenice prve vrste uključuju, na primjer, situaciju sa malim boginjama, koje su obavezno cijepljene gotovo u cijelom svijetu (uključujući i današnju RF) i navodno su više puta potpuno uništene u proteklih pola stoljeća. "Skoro" je primjer Velike Britanije. Još u 19. veku, kada su vakcine sa Pasteurovog instituta počele svoj trijumfalni marš širom planete, većina zemalja je donela zakon o univerzalnoj vakcinaciji. I samo Britanci, koji tradicionalno ne vjeruju Francuzima posljednjih hiljadu godina, nisu vjerovali Pasteuru, pa su još 1898. godine, uprkos Francuskoj i cijeloj Evropi, donijeli zakon protiv obavezne vakcinacije protiv velikih boginja. Kao rezultat toga, za sve naredne godine, broj umrlih od malih boginja u Velikoj Britaniji bio je 5 puta manji nego u Francuskoj, Holandiji i drugim zemljama.

Zanimljiv primjer vakcinacije protiv difterije svijetu su pokazali sami Francuzi. Vakcinacija je počela da se praktikuje u Pasteurovoj domovini 1923. godine, a do 1933. godine broj slučajeva difterije porastao je sa 11 na 21 hiljadu, nakon čega je statistika "zatvorena". U novijoj istoriji vakcinacije bilo je mnogo čišćih, naučno ispravnih „nevoljnih eksperimenata“sa ljudima (više o tome u nastavku).

Upoznajmo se malo detaljnije s nekim od vakcina koje se danas široko koriste - uz naknadu ili kao dio nacionalnog programa.

BCZ vakcina kao besmislen poklon par lopova čovečanstvu

Rijetka osoba u Rusiji izbjegla je najobavezniju masovnu vakcinaciju BCG (BCG) - skraćeno od Bacille de Calmette et de Guerin. Vakcina je živi bacil tuberkuloze osušen u 1,5% rastvoru natrijum glutamata.

Zašto?

Zbog "posebnog značaja u prevenciji tuberkuloze, u cilju stvaranja antituberkuloznog imuniteta" - svi kao jedan odobravaju udžbenike, brošure, enciklopedije, popularne knjige, elektronske priručnike i sve druge izvore znanja proizvedene u Rusiji.

Život ne podržava ove smele tvrdnje. I nikada to nije potvrdila. Na području Altaja, na primjer, sa izuzetno savjesnim, ukupnim, naprednim u Ruskoj Federaciji obuhvatom djece BCG vakcinacijom, učestalost tuberkuloze kod maloljetnika je dvostruko veća nego u Rusiji (62 oboljela na 100 hiljada stanovnika protiv 33 pacijenta u Ruskoj Federaciji). A Ruska Federacija, zauzvrat (kao nekada SSSR), zauzima jedno od vodećih mjesta u svijetu.

Kratka istorija BCG-a

Naziv vakcine dolazi, kako piše u enciklopedijama, "po francuskim naučnicima A. Calmetteu i C. Guerin-u, koji su 1921. godine predložili vakcinu protiv tuberkuloze od živih oslabljenih tuberkuloznih mikobakterija".

"Naučnici" su i dalje bili takvi. Par prijatelja (istorija šuti o njihovoj orijentaciji), vegetirajući zbog nesposobnosti bez sredstava za život, jedan - veterinar bez prakse, drugi - doktor bez klijentele, odlučili su dodatno zaraditi. I na divan način našli su se u Pasteur institutu, zamisao najpoznatijeg prevaranta iz medicine (koji uopće nije bio liječnik, pa čak ni veterinar).

Rat je ostavio pustoš i glad u Evropi, a Pasteurov institut (kako i priliči institucijama ove vrste, finansijski prosperitetnim u vremenima katastrofe) je žurio da to iskoristi.

Institut je, lansirajući cjepivo u nizu, ovaj korak popratio prekrasnom reklamnom kampanjom, zatražio podršku utjecajnih ljudi preuzetih u udio i počeo da smanjuje profit. Paralelne studije "oslabljenih mikobakterija" ni u jednoj drugoj zemlji na svijetu nisu pokazale ništa slično rezultatima koje je, kao i obično, dobio Pasteur institut.

Prevaranti koji su postali "dobročinitelji čovječanstva" razotkriveni su već sljedeće godine nakon "otkrića" lažiranja laboratorijskih eksperimenata i iskrivljavanja statističkih podataka. Ali bilo je prekasno. Mašina falsifikata, "vakcinisana" prvim zaradama, proradila je punom parom, i uskoro Evropa nije bila dorasla medicinskim falsifikatima.

Pa ipak, BCG, za razliku od drugih vakcina, nije imala tako blistavu sudbinu - falsifikati su bili previše očigledni, a argumente o njegovoj efikasnosti bilo je teško dokazati. Dakle, u Sjedinjenim Državama BCG vakcinacija uopće nije provedena. U Francuskoj, Njemačkoj 1980-ih godina obustavljena je vakcinacija djece u porodilištima. U Velikoj Britaniji su 1950-ih godina provedena masovna istraživanja djece koja su pokazala beskorisnost vakcine. Ne bez skandala i pokušaja tužbi, kada se ispostavilo da je većina školaraca sa otvorenom tuberkulozom u gradu Lesteru vakcinisana. Došlo je do skandala u domovini Pastera i dvojice autora BCG vakcine - u Francuskoj. Kada je cijelo osoblje jedne bolnice, 62 osobe, oboljelo od tuberkuloze, ispostavilo se da je svako od njih vakcinisan. Danas se BCG vakcina ne koristi u većini zapadnih zemalja.

Zanimljiva je priča o ukidanju BCG vakcinacije na Novom Zelandu. Nakon Drugog svjetskog rata, novozelandski ratni zarobljenici vraćali su se iz logora, teški upola svoje normalne težine, izjedani od tuberkuloze. Država je pokrenula istraživačke i rehabilitacijske programe, a već 1946. godine liječnici su znali: ako su zatvorenici dobivali dodatnih 30 g proteina dnevno, onda je samo 1,2% oboljelo od tuberkuloze, a ne 15-19%. Naučnici su tada potvrdili ono što je bilo poznato mnogo prije Pasteura i par lopova koji su izmislili BCG: siromaštvo i loša ishrana su uzroci tuberkuloze. Priča o Rayu Lomasu i Charlesu Crowlu, dvojici ratnih heroja, bivšim zatvorenicima nacističkog koncentracionog logora, konačno je okrenula javno mnijenje prema pravim metodama borbe protiv bolesti.

Iz rata su se vratili iscrpljeni i bolesni od tuberkuloze. Nakon toga, Lomasi je uklonjeno plućno krilo zahvaćeno tuberkulozom, a 1947. godine, kada je napustio bolnicu Waikato, ostavljeno mu je 3 mjeseca života. „…rekoh: „Šta dođavola! Nije me briga šta kažu doktori - prisjetio se Lomas. - Uzeo sam 12 mjeseci odmora i sa suprugom Engleskinjom otišao u Veliku Britaniju na "radni odmor…" Zahvaljujući radu na zemlji i dobroj ishrani, ratni veterani su preboljeli tuberkulozu. U članku se navodi da je donedavno (1988.) pušio 120 cigareta dnevno, a potom prešao na lulu. Dok je davao intervjue, strašno je psovao zbog nedavnog gubitka pokretljivosti - sa 70 godina vozio je motocikl, pao i probio preostala pluća…

Ovih dana, najniže stope incidencije su pronađene tamo gdje je vakcina napuštena prije nekoliko decenija ili uopće nije korištena. S druge strane, najveće stope incidencije tuberkuloze su u zemljama u kojima se praktikuje masovna vakcinacija. Ovdje je Rusija ušla u društvo zemalja poput Brazila, Indije, Filipina …

Svjetska zdravstvena organizacija je, za razliku od ruskog i nekih drugih ministarstava zdravlja, zapravo stala na kraj BCG-u. Danas predstavnici SZO, učestvujući na naučnim konferencijama o tuberkulozi, uopšte ne pominju BCG vakcinu kao metod prevencije i lečenja, fokusirajući se na potrebu poboljšanja uslova života i dobre ishrane. Proces razotkrivanja mita o BCG-u na globalnom nivou započeo je 1960-ih, kada su Indijsko istraživačko vijeće i SZO sproveli epsku dvostruko slijepu studiju koja je uključivala 360.000 ljudi u Madrasu. Pouzdano je utvrđeno da je oboljelih više onih koji su vakcinisani nego onih koji nisu.

Slični rezultati dobijeni su iz velike studije u afričkoj državi Malavi. Nakon toga je provedeno mnogo studija, objavljeno je mnogo loših rezultata vakcine, a samo u nekim zemljama, uključujući SSSR, iz nekog razloga, vlasti su odlučile da stanovništvo ne mora znati za ovo.

Inače, na samrti se javno pokajao veliki prevarant Pasteur, koji je i bez istraživanja znao pravu vrijednost svojih "otkrića", ali se ova činjenica iz biografije osnivača vakcinacije tim više ne bi trebala znati.

Kratka istorija tuberkuloze

Tuberkuloza je bila poznata u gusto naseljenim gradovima Grčke i Rima. U 19. veku je od 10 stanovnika Evrope zaraženo 7, umrlo je 1. Danas u velikim gradovima sa velikom gustinom naseljenosti uzročnik bolesti može mogu se naći u organizmu gotovo svake odrasle osobe, ali infekcija je "uspavana", aktivirajući se tek smanjenjem imunološke odbrane zbog pogoršanja životnih uslova ili stresa.

Gotovo sve zemlje su prošle kroz masovnu pojavu tuberkuloze.

Prvi put tuberkuloza je poražena u Engleskoj 1850-ih, kada je okončan haotičan rast gradova sa sirotinjskim četvrtima i radničkim barakama. Zakoni o javnom zdravlju pružili su osnovu za poboljšanje sanitarnih uslova, nove standarde izgradnje i likvidaciju slamova. Ulice su proširene, kanalizacija je izolovana, a mrtvi su sahranjeni van granica grada. Željeznica je pomogla da se u gradove donese svježe povrće i voće. U zatvorima i bolnicama je poboljšana ventilacija. Smrtonosni znak za tuberkulozu je sve veća upotreba stakla na prozorima. Mikobakterije su vrlo osjetljive na ultraljubičasto zračenje i prijenos se vrlo rijetko događa na otvorenom na dnevnom svjetlu. Smrtnost od tuberkuloze je smanjena kako su se migranti iz ruralnih sredina navikavali na nove uslove. Fabričko zakonodavstvo dramatično je poboljšalo živote djece i radnika. I dalje je ostala visoko među novim emigrantima, uglavnom iz Indije. Od 1850-ih do 1980-ih, smrtni slučajevi od tuberkuloze u Engleskoj pali su sa 270 na manje od 1 na 100.000 stanovnika. Tokom svjetskih ratova došlo je do dva izbijanja, što je i razumljivo. Uvođenje lijekova protiv tuberkuloze 1940-ih, kao i kratko uvođenje BCG vakcine 1950-ih, nije uticalo na stopu pada mortaliteta. U zemljama koje nikada nisu koristile BCG u svojim programima vakcinacije (u Sjedinjenim Državama, na primjer), uočena je ista stopa pada smrtnosti od tuberkuloze.

Povremeno se javljaju skokovi incidencije u Evropi. Po pravilu su povezani sa prilivom migranata i njihovim kompaktnim boravkom u etnički homogenim naseljima, koje karakterišu siromaštvo, prenaseljenost, loši uslovi stanovanja, loša ishrana, nezaposlenost i siromaštvo.

Upravo te okolnosti sugeriraju da su u Ruskoj Federaciji najgore stope incidencije tuberkuloze tek pred nama.

Preporučuje se: