Karakteristike ruskog osmeha

2024 Autor: Seth Attwood | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 15:59

Ruski osmeh ima veliku nacionalnu originalnost - u stvari, on obavlja potpuno drugačije, ako ne i suprotne funkcije od osmeha u evropskim zemljama.

Rusi sa stanovišta Evropljana su tmurni, tmurni, nenasmejani. To je zbog fenomena svakodnevne nenasmejanosti ruske osobe, koja je jedna od najupečatljivijih i nacionalno specifičnih karakteristika ruskog neverbalnog ponašanja i ruske komunikacije uopšte.

Mogu se razlikovati sljedeće specifične nacionalne karakteristike ruskog osmijeha.

1. Ruski osmeh (normalno) se izvodi samo usnama, povremeno se malo vidi gornji red zuba; demonstracija gornjih i donjih zuba sa osmehom, kao što to rade Amerikanci, u ruskoj kulturi se smatra neprijatnim, vulgarnim, a takav osmeh se naziva cerek ili "konj".

2. Osmeh u ruskoj komunikaciji nije znak učtivosti.

U američkom, engleskom, njemačkom komunikativnom ponašanju osmijeh je prije svega znak učtivosti, stoga je obavezan prilikom pozdravljanja i tokom ljubaznog razgovora. Ruski pisci su više puta skrenuli pažnju na razliku između ruskog i američkog osmeha, karakterišući američki osmeh kao čudan i veštački za Rusa. M. Gorki je napisao da su prvo što vidite na licu Amerikanaca zubi. Satiričar M. Zadornov nazvao je američki osmijeh hroničnim, a M. Zhvanetsky je napisao da se Amerikanci smiješe kao da su uključeni u mrežu.

Na Zapadu, osmeh pri pozdravu znači, pre svega, učtivost pozdrava. Što se osoba više smiješi kada se pozdravlja, što je u ovom trenutku prijateljski raspoložena, to pokazuje više ljubaznosti prema sagovorniku u ovoj komunikativnoj situaciji.

Osmeh u procesu dijaloga sa sagovornikom takođe signalizira ljubaznost prema sagovorniku, da se učesnici uljudno slušaju.

Osmijeh u uslužnom sektoru na Zapadu (i na Istoku) također služi prvenstveno kao demonstracija ljubaznosti. sri Kineska poslovica: Ko ne može da se nasmeje, ne može da otvori radnju. U Japanu se djevojke na ulazima pokretnih stepenica u velikim robnim kućama smiješe i klanjaju svakom kupcu koji kroči pokretnim stepenicama - 2.500 osmijeha i naklona dnevno.

Osmeh učtivosti u nekim kulturama ima značenje sprečavanja druge osobe da se uznemiri zbog percepcije priče. Tako I. Ehrenburg u svojim memoarima govori o jednom Kinezu koji mu je sa osmehom pričao o smrti svoje žene. Ali ovaj učtivi osmijeh, kako piše I. Ehrenburg, značio je: „Ne treba da se nervirate, ovo je moja tuga“.

U ruskom komunikativnom ponašanju jednostavno nije prihvaćen osmeh „učtivosti“ili „iz učtivosti“, pa čak i obrnuto – na čisto učtiv osmeh sagovornika, ako je prepoznat kao takav, Rus je obično oprezan ili čak i neprijateljski: ruska fraza "nasmejao se iz pristojnosti" sadrži neodobravajući stav prema nasmejanoj osobi.

Stalni pristojan osmeh Rusi nazivaju "osmehom dužnosti" i smatra se lošim znakom osobe, manifestacijom njegove neiskrenosti, tajnovitosti, nespremnosti da otkrije prava osećanja.

"Sklonite osmeh na dužnosti!" - razgovarao je u Voronježu sa ruskim profesorom engleskog, koji je sve vreme na američkom "držao osmeh".

3. U ruskoj komunikaciji nije uobičajeno smiješiti se strancima.

Osmijeh u ruskoj komunikaciji uglavnom je upućen poznanicima. Zato se prodavačice ne smeju kupcima – ne poznaju ih. Prodavačice će se nasmiješiti poznatim kupcima.

4. Nije uobičajeno da Rusi na osmeh automatski odgovaraju osmehom.

Jedan Amerikanac u zoru perestrojke napisao je u Izvestijama: „Iz nekog razloga, kada pogledamo carinike koji provjeravaju naše pasoše i nasmiješimo im se, nikada ne dobijemo osmijeh zauzvrat. Kada na ulici sretnemo oči sa Rusima i osmehnemo im se, nikada ne dobijemo osmeh zauzvrat. Ovo zapažanje je tačno: ako se stranac nasmeši Rusu, to bi radije potaknulo Rusa da traži razlog za osmeh koji mu je upućen nego da ga podstakne da strancu odgovori osmehom.

Osmeh poznate osobe kod Rusa takođe ne prati uvek automatski osmeh, već se vidi kao poziv na kontakt, na razgovor.

5. U ruskoj komunikaciji nije uobičajeno nasmiješiti se osobi ako slučajno sretnete njen pogled.

Amerikanci se u takvim slučajevima osmehuju, dok Rusi, naprotiv, skreću pogled.

Rusi ne moraju da se smeju kada zajedno gledaju malu decu ili kućne ljubimce. To prihvataju Amerikanci, ali ne i Rusi.

6. Osmeh kod Rusa je znak lične naklonosti prema osobi.

Ruski osmeh pokazuje osobi kojoj je upućen da se nasmejana osoba prema njoj odnosi sa ličnim saosećanjem. Osmeh pokazuje ličnu naklonost. Stoga se Rusi smiješe samo svojim poznanicima, jer nema ličnog raspoloženja prema strancu. Zato osmeh strancu može biti praćen reakcijom: "Znamo li se?"

7. Nije uobičajeno da se Rusi osmehuju na dužnosti, u obavljanju bilo kakvog ozbiljnog, odgovornog posla.

Carinici se ne smiju jer su zauzeti ozbiljnim poslovima. Prodavci, konobari - također. Ova karakteristika ruskog osmeha je jedinstvena. U Chase Manhattan banci u New Yorku stoji obavijest: "Ako vam se naš operater ne nasmiješi, recite portiru, on će vam dati dolar." U ruskim uslovima, takav natpis bi se smatrao šalom.

Nije uobičajeno da se deca smeju na času. Odrasli Rusi uče decu: ne cerite se, budite ozbiljni u školi, dok pripremate lekcije, kada vam odrasli razgovaraju. Jedan od najčešćih komentara nastavnika u ruskoj školi: Napišite ono što se smiješite.

Osmijeh uslužnog osoblja na dužnosti u Rusiji uvijek je izostao - službenici, prodavci, konobari, posluge su bili ljubazni, uslužni, ali se nisu smiješili. Osmijeh u uslužnom sektoru među ruskim osobljem mora se razviti kao profesionalni zahtjev, on se ne može pojaviti sam.

8. Ruski osmeh se smatra iskrenim izrazom dobrog raspoloženja ili raspoloženja prema sagovorniku i treba da bude samo iskren.1

U ruskoj komunikativnoj svesti postoji imperativ: osmeh treba da bude iskren odraz dobrog raspoloženja i dobrog stava. Da biste imali pravo na osmeh, morate biti zaista dobri sa osobom sa kojom razgovarate ili trenutno dobro raspoloženi.

9. Osmeh Rusa mora da ima dobar razlog, poznat onima oko njega, samo tada čovek dobija "pravo" na njega u očima onih oko sebe. Ako je razlog osmeha sagovornika Rusu nerazumljiv, to može izazvati ozbiljnu anksioznost, potrebno je otkriti ovaj razlog.

Tako je jedna prodavačica završila u psihijatrijskoj bolnici: “direktor mi se smiješi, sigurno imam manjak”; Univerzitetski profesor je jednom prilikom napisao pritužbu rektoru instituta partijskom komitetu - "ruga mi se - uvijek se smiješi kada se sretnemo s njim".

U ruskom jeziku postoji jedinstvena izreka koja je odsutna u drugim jezicima - "Smijeh bez razloga je znak gluposti." Ljudi sa zapadnjačkim razmišljanjem ne mogu razumjeti logiku ove izreke. Jedan nemački učitelj, kome je objašnjeno značenje ove poslovice (Ako se čovek smeje bez razloga, nije mu glava u redu), nije mogao sve da razume i sve je pitao: "Zašto ovo proizilazi iz ovoga?"

10. Razlog za nečiji osmeh treba da bude transparentan, razumljiv drugima.

Ako razlog nije jasan ili se smatra nedovoljno uvažavajućim druge, drugi mogu prekinuti osmijeh, dati primjedbu - "Zašto se smiješiš?"

Na primjer, nepoznata starica uhvatila je nasmijanu Amerikanku u Lenjingradu 1991. godine za rukav i uzviknula: "Zašto se smiješiš?" Amerikanka je bila i šokirana jer ovu riječ nije našla u svom džepnom rječniku.

Dostojan (i zapravo jedini) razlog za osmijeh u ruskoj komunikaciji je trenutno materijalno blagostanje nasmijane osobe.

Poziv D. Carnegieja "Smile" u ruskoj publici obično dovodi do odgovora: "Zašto se onda smiješiti? Nema dovoljno novca, samo su problemi okolo, a vi - osmeh." Zanimljiva je upotreba zamjenice šta: ruska svijest zapravo ne doživljava osmijeh kao upućen nekome, kao da u njemu ne vidi komunikativno značenje, doživljavajući ga kao refleksivni, simptomatski signal dobrog raspoloženja zbog materijala blagostanje.

11. U ruskoj komunikativnoj kulturi nije uobičajeno osmehivanje samo da bi se podigalo raspoloženje sagovornika, da bi se udovoljilo sagovorniku, da bi ga podržalo; nije uobičajeno da se smiješi, a u svrhu ili za samoohrabrivanje svih ovih funkcija, ruski osmijeh praktički nije. Ako nema dobrog raspoloženja ili blagostanja, Rus se najvjerovatnije neće nasmiješiti.

U japanskom dokumentarnom filmu o prinudnom slijetanju prikazano je kako se stjuardesa nasmiješila cijelom putniku prije prinudnog slijetanja i kako je nakon slijetanja pala i histerično - ispunila svoju profesionalnu dužnost, umirivali su putnici.

Javno mnijenje u Rusiji donekle čak i osuđuje osmeh samoohrabrenja: „muž ju je ostavio, ali ona hoda unaokolo nasmejana“, „ima sedmoro dece u radnjama, a šeta se nasmejana“itd.: sve ovo je osuda osmeha žene koja se trudi da ne odustane u teškoj situaciji.

12. U ruskom umu, osmehu je, takoreći, potrebno određeno vreme da se "ostvari". Posmatra se kao svojevrsni samostalni komunikativni čin, koji je kao takav u većini slučajeva suvišan. sri Ruska poslovica: radno vreme, zabavni sat.

Nastavnici vrlo često deci daju primjedbe: „Onda ćeš se smiješiti, radi“.

Svojevremeno je A. Raikin u satiričnoj formi ukazao na sličan problem: „Morate se smijati na mjestima posebno određenim za to!“.

13. Osmeh treba da bude prikladan iz ugla drugih, da odgovara komunikacijskoj situaciji.

Većina standardnih komunikacijskih situacija ruske komunikacije ne odobrava osmijeh. Nije prihvaćeno da se smeši u napetoj situaciji – „ne smejati se“. Nije uobičajeno da se smiješi ako se u blizini nalaze ljudi za koje se zna da imaju ozbiljnu tugu, da je neko bolestan, zaokupljen ličnim problemima itd.

14. Osmeh u svečanom okruženju iu društvu pokazuje dobro raspoloženje i ljubaznost ljudi. Britanci su iznenađeni što se Rusi smeju i smeju sve vreme u službenom okruženju (Brosnahan, str. 77). Ali upravo u formalnom okruženju Rusi pokušavaju da zadrže osmeh. U društvu osmeh deluje kao znak obostrane blagonaklonosti i prijatnog provoda - kada su ljudi okupljeni, svi treba da budu zadovoljni, a to znači i zabava.

15. Kod Rusa postoji nejasna razlika između osmeha i smeha, u praksi se ove pojave često identifikuju, asimiliraju jedna s drugom.

sri primjedba učiteljice nasmijanoj djeci: „Kakav smijeh? Nisam rekao ništa smešno!" Generalno, nasmejanim ljudima u Rusiji često se kaže: „Ne razumem šta je ovde smešno!“ili "Šta sam rekao tako smiješno?"

Ovo su glavne karakteristike ruskog osmeha.

Zanimljivo je da je smijeh zajednički slovenski korijen, ima iste korespondencije u indoevropskom: lat. smietis - smijati se, skt. smayaty - nasmijati se, eng. osmijeh - osmijeh; ali u ruskom je ovaj koren izazivao smeh, a ne osmeh. Smiling je posebno, zapravo rusko obrazovanje od osmeha - osmeha, cerekanja.

Svakodnevnu nenasmejanost ruskog čoveka (u pitanju je nenasmejanost, a ne tmurnost – Rusi su uglavnom veseli, veseli i duhoviti) – u velikoj meri potkrepljuje ruski folklor, gde nalazimo mnoštvo izreka i poslovica „protiv“smeha i šale. sri popis takvih jedinica samo iz rječnika V. Dahla "Izreke ruskog naroda":

Radno vrijeme, zabavni sat

Šala ne vodi ka dobru

A smeh vodi u greh

I smeh i greh

I smeh i tuga

Smijati se bez razloga znak je gluposti.

Još jedan smijeh odjekuje plačem

Dobro se smeje onaj ko se poslednji smeje

Šala, osvrni se

Nema istine u šalama

Nema istine u šalama

Ko ne razume šale, neka se ne šali

Šala, šala, ali ljudi se ne petljaju

Znajte da se šalite, umijete i prestanite

Nema bolje šale od samog sebe

Nemojte se šaliti da nema šanse

Ne šale se da ne daju

Svaki vic je vic

Zaboleće osmeh

Nije smešno

Nema smeha

Šala se ne uklapa

Šaljivi ljudi piju med

Šalio se, šalio i šalio

Bojaru je drago šaljivcu, ali ne staje s njim u red

Šutla nije budala, već dobar špijun

Šut prugasti / obrnuti, grašak, podnovinski /

Ovo i kokoške sprdnje

Pilići se smiju

Mlad za smijeh: još nije izrasla dlaka na zubima

Nisam se zabavljao prije dobra

Ovo je smeh pre suza

Nećete biti puni smijeha

Smijeh - gajde: varali, svirali i bacali

Martyn se šalio i pao je pod tintu

Ko je veseo, a ko je objesio nos

I smiješno je što je stomak mršav

Za zabavu, tuga mu je za petama

S budalom se smijeh uzima, ali tuga je tu

Smije se smije, ali posao je posao

Pivo pivo, posao je posao, ali šala ide u strano selo

Smeh je smeh, ali šalu na stranu

Đavo bi se šalio sa đavolom, voda sa đavolom

Svaka šala se rastavlja na dva dela: kome je smešna?

mišu za nevolju

Loša šala, smutljivo

Zabavljao sam se, zabavljao sam se i upao sam u rupu

A budalu ne pristaje svaka šala

Ko se smeje plače

Od budale i smijeha plačemo žureći

Znajte da se šalite, umejte da se nasmejete

Nemojte se smijati prijatelju, a da ne zastarite

Smijeh je dobar, ali šta će biti smijeh

Ko god da se smeješ plakaće nad tobom

Šta se smeješ, radićeš

Poslednji smeh je bolji od prvog

Nemojte se smijati nosom: zrak će se zalijepiti (curenje iz nosa)

Ne smij se, grašak: ništa bolje od pasulja

Ne smij se, voda: mlada je

Ne smij se, grašak, preko pasulja - i sam ćeš biti pod nogama

Šaliti se drugima, voljeti šalu nad sobom

Ko ne voli šale, neka se ne šali sa njima

Volite šalu o Tomasu, zato volite sebe

I to je smiješno, ali je otišlo na nož

Ljudi su nekada bili pametniji, a sada su zabavniji

Ozbiljno

Šala je šala, ali posao je posao

Šala, šala, ali kupi raž

Šala u prijateljstvu nije u pravu

Ne vjerujte ludaru

Dobro se nasmijte na suvoj obali

Bez šale

Oni grizu orahe ne iz podsmeha

Ova šala nije u lisičjem kaputu / odnosno gola, nepristojna, neugodna /

Šale se šale - uzburkati ljude

Samo se šalite, ali vodite računa o prostoru iza leđa

Šalite se, šalite se, ali platite dug

Šalite se, šalite se, ali kupujte kruh

Vek živi od smeha

Tražićete vek, živećete reč

Za vjekovnu šalu, niko neće postati

Živimo u šali, ali zaista ćemo umrijeti

Dodatna šala nije dobra za zabavu

Šala je dobra do farbanja / dok se ne naljutiš /

Šali se sa prijateljem dok mu boja ne uđe u lice

Više / više / više / rublja ne šalite se

Šala neće dovesti do dobra

Šala neće dovesti do dobra

U čemu živi smeh, u tome je i greh

Nikad ne znaš

Šali se đavola sa svojim bratom

Svakodnevna nenasmejanost Rusa može se objasniti sledećim razlozima.

Iskrenost i otvorenost karakteristični su za rusku komunikativnu kulturu; kolegijalnost, kolektivnost života ruske osobe sugerira da bi svi trebali znati sve jedni o drugima, ne bi trebalo biti posebnih tajni od drugih. Otuda - želja i navika da ne krijete svoja osećanja, svoje raspoloženje.

Svakodnevni život ruskog čoveka, njegova svakodnevica, bila je teška borba za egzistenciju tokom mnogih vekova; život običnog ruskog čoveka bio je izuzetno težak i preokupacija je bila ukorenjena kao normativna svakodnevna mimikrija ruske osobe. Osmijeh u ovim uvjetima odražava izuzetak od pravila - blagostanje, blagostanje, dobro raspoloženje, a sve to može biti u nekoliko i u izuzetnim slučajevima, svima je uočljivo i može izazvati pitanja, zavist, pa čak i neprijateljstvo -" Zašto si se nasmejala?"

Napominjemo da su tržišni odnosi u sadašnjim uslovima podsticaj, s jedne strane, za još veću brigu ruskog naroda, as druge strane, podsticaj nastanku profesionalne, "komercijalne" druželjubivosti, što u konačnici ne može a da ne utiče takva neverbalna komponenta ruskog komunikativnog ponašanja poput osmeha.