Veda Slavjan - bugarski pretkršćanski epovi

2024 Autor: Seth Attwood | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 15:59

U knjizi SI Verkoviča "Vede Slovena" (1874, Beograd) sabrane su epske pesme i legende u Rodopima kod bugarskih naroda. Velika migracija Proto-Slovena u Evropu mnogo prije Helena i Kelta, živopisni opisi drevnih vedskih običaja - ovo i još mnogo toga uključeno je u ovu divnu zbirku.

Sačuvan je praistorijski epos Južnih Slovena, koji datira još iz vremena seobe slovenskih plemena na Dunav na području Balkana. Epske pesme sakupljao je veliki entuzijasta i ljubitelj starina S. I. Verkovich u 19. veku, ali su do sada prećutane od društva kao „paganski religiozni“.

Verkovič je imao ideju da opovrgne stav stranih pisaca da Sloveni nisu uneli ništa svoje u kulturu čovečanstva, već su joj naudili. Evo šta o tome piše Verkovich: „Na svoje veliko iznenađenje, primetio sam veliku razliku između onoga što sam u školi čuo o grčkom plemenu i onoga što sam video svojim očima. Ostavljajući po strani sve ostalo, navešću samo muziku i poeziju, koje se smatraju kamenom temeljcem primitivne ljudske kulture; Nisam primetio nikakvu sklonost prema njima kod modernih Grka, dok im se bugarski Sloveni daju s takvim entuzijazmom i ljubavlju da ih u tom pogledu teško može nadmašiti neko drugo slovensko pleme."

Ova zapažanja su Verkoviča uvjerila da misli da su Sloveni od pamtivijeka imali svoju visoku kulturu, koja je ostavila najvažnije tragove u narodnim legendama, narodnim pjesmama i bajkama.

Zainteresovan za dela narodne umetnosti, S. I. Verkovich je napao trag pesama koje niko do sada nije sreo. Ove pesme je pronašao među Bugarima Pomakom koji su živeli u Rodopima. Bugari Pomaci su formalno prihvatili islam, ali su nastavili da pjevaju drevne vedske slovenske pjesme naslijeđene od njihovih dalekih predaka. Pomački Sloveni su sačuvali živu tradiciju čak i o vremenu Aleksandra Velikog.

Zahvaljujući dubokom istraživanju "rodopskog otkrića", S. I. Verkovich dovodi do sveobuhvatnih odgovora na istorijsku procjenu drevnih događaja koji su se dogodili tokom preseljenja Slovena iz njihove pradomovine, kada su vedsku religiju prirode zajedničku za sve arijevske narode donijeli Sloveni u njihovu novu domovinu i formirali osnovu. svojih religioznih uvjerenja, samostalno razvijajući se pod utiskom nove prirode, drugih klimatskih uslova i rastuće moralne svijesti.

U tom pogledu, "rodopsko otkriće" je veoma vredan izvor za istoriju, koja je u najvećoj meri nasleđe čitavog čovečanstva.

U francuskim časopisima stručnjaci su dali detaljne izvještaje o autentičnosti pjesama koje je Verkovich prikupio.

Međutim, ruskoj javnosti se nije svidjelo takvo miješanje Francuza u slavenska pitanja. Evo šta o tome piše ruski list „Sovremennye vesti“br. 356 iz 1878. godine: „Da li je moguće da pitanje autentičnosti „Slovenskih Veda“zanima više Francuze nego nas, Slovene? Treba li zauvijek čekati da nam drugi stranci pokažu šta imamo, a šta nemamo?"

Može se samo ponositi tom diplomatijom, kada se svi Sloveni nisu smatrali strancima, već su bili "naši", njihovi poslovi su bili naši. I sada moramo gorko da žalimo što je, uz prećutno posmatranje slovenske zajednice, na Republiku Srbiju izvršena NATO agresija u kojoj je stradalo mnogo ljudi, uništene drevne slovenske svetinje, drevni i savremeni spomenici slovenske kulture, kao i kao poniženi i rascjepkani na Kosovu i Crnoj Gori kada je jedan slovenski narod.

Deo sabranih pesama SI Verković je objavio u Beogradu, u Kneževini Srbiji, 1874. godine pod naslovom "Veda Slovena", knjiga prva.

Godine 1867. SI Verkovich dolazi u Moskvu da pronađe dobre slaviste koji će podržati njegova istraživanja i pomoći u štampanju ostalih pesama.

Tamo, uz pomoć carske porodice, kao i brojnih donacija istaknutih državnika plemstva – mecena slovenske književnosti, Stefan Iljič objavljuje 2. tom „Vede Slovena“, koja se pojavljuje 1881. godine.

Bilo je to vrijeme uspona slavenske samosvijesti, kada plemićka elita još nije bila zaražena kosmopolitizmom i bila je više patriotska od obične inteligencije, bolesne od nihilizma, neduhovnosti i uskog obrazovanja. Najviši status državnika Rusije, kao i Bugarske, arhijereja pravoslavne crkve i velikana književnosti i umetnosti, koji su zbog svoje izuzetne erudicije i građanske dužnosti dali lična sredstva za izdavanje knjige od prostog Srbina SI Verkovica, koji nije odvojen kao Sloven, upadljiv je od ruskog drzavljanina Ruskog carstva.

Da bi dobio procenu ruskih stručnjaka, S. I. Verkovich je predstavio materijale rodopskih pesama na 4. arheološkom kongresu, koji je održan u Kazanju 10. avgusta 1877. godine. Najveći slavisti rodopske pjesme nazivaju zadivljujućim po svom sadržaju, jer sadrže uspomene na najpočetnija otkrića i izume čovjeka na putu obrazovanja i doseljavanja Slovena.

Međutim, među učesnicima kongresa bilo je pseudospecijalista-skeptika zapadnog uvjerenja koji ne priznaju mogućnost postojanja ovakvih pjesama u bugarskim Rodopima, jer sadrže podatke o tako dalekoj epohi, čije sjećanje nije moglo sačuvati u narodnoj poeziji. Iako ovi "pseudo-specijalisti" nikada nisu bili na mestu gde su snimane pomačke pesme u Rodopima, i iako su francuski stručnjaci koji su posetili Rodope objavljivali izveštaje o autentičnosti pesama u časopisima, neprijatelji su uspeli da nametnu njihovo mišljenje o kongresu, a SI Verkovich je optužen za falsifikovanje.

Tako je najstarija vedska kultura i istorija Južnih Slovena predana zaboravu.

U takvoj situaciji, SI Verkovich je shvatio da neće moći dovršiti puno izdanje pomačkih pjesama. SI Verkovich zauvijek napušta Rusiju i odlazi u Bugarsku. U Bugarskoj, u širokim društvenim krugovima, „Veda Slavjan“je prihvaćena kao delo drevne narodne umetnosti, koje izaziva patriotska osećanja. Stoga je bugarska narodna skupština odredila SI Verkoviču pristojnu penziju za njegove zasluge otadžbini. Umro je u Sofiji 1893.

Sada su imena skeptika iz slavenske nauke potpuno zaboravljena, ali njihova odluka do danas nije revidirana u Rusiji. Pesme S. I. Verkoviča nisu predmet istraživanja u ruskoj akademskoj nauci. Ali sadržaj pesama Bugara-Pomaka daje odgovore na mnoga prazna mesta u istoriji.

U klasičnoj istoriji, o preseljavanju Slovena iz Afrike, nema dokumentarnih podataka. A u drevnim pjesmama pomačkih Slovena postoje jasni podaci o vremenu, lokaciji pradomovine i novom mjestu naseljavanja Slovena, što je veliko naučno otkriće.

Evropa čak i prije više od 10 hiljada godina. e. nije bio baš pogodan za život nakon velike glacijacije zbog hladne i vlažne klime. Slaveni-ante su tada u Egiptu. U narodnoj epici Pomaka, ovaj period se ogleda kao život u inostranstvu u Kraju zemlje, gdje sunce nemilosrdno bije i gdje se beru dva roda godišnje. Poznato je da laste koje se spominju u pjesmi odlete na zimu samo u Afriku.

Wu de ida lestuvitsa 10 Leštuvica biber? Odleti do ruba zemlje Na rubu zemlje, na polju, De si škriljasto siva, Nema šanse, 15 Evo si sivog nlutenu Nalyutenu rassardenu- Ta si urat malki momi Malky momi i curice Dvaš mi sa na terenu šetat, 20 Dvije krmače za godinu dana, To žanje belo žito, Ta mi uzmi bijelu gomilu.	Odakle je došla lastavica? Lastavica, ova mala ptica? Odletjela je u Krajinu, Do Kraja, ali do polja. Gde sunce greje Gde sunce ne zalazi Da, sve se zagreva, jako, Veoma jaka, nemilosrdno - Mlade devojke tamo oru, Mlade devojke i devojke Dva puta izlaze na teren, Seju dva puta godišnje Onda žanju belo žito, Da, oni sakupljaju bijelo grožđe.
Krajna-zeme je dovoljno otopljeno, Ce cu leti i leti! Ni si ide lyuta zima 185 luta zimska snyuvita,	Rub zemlje je prilično topao Ovdje je sve proljeće i ljeto! Oštra zima ne dolazi Žestoka snežna zima,

Sjećanje na Atlantide ogledalo se u epskim pjesmama u obliku moćnog Boga Atlea na nebu, na zemlji je Bog Sunčevog Jara.

Stani mi bana ut obrok, 135 Igramo se zajedno za jelo, Hora mi sviraj pjesmu pjevaj, Ti si, Atle, fali; Atle le, Dia le, Dia le, Yara, 140 Yara le, Prena! Sedish mi na nebu; Očistiću do kraja paletu, Palita, exnita, To si koso palo, 145 Jasan sam u lice esnivaš, - To je sivo na zemlji.	Princ je ustao sa jela, Vozio sam kolo za jelom, Vodio je kolo, pjevao pjesmu, Ti si te Atlas pohvalio: Oh, Atlante, oh, Dy, Oh, Dy, Yara, Oh, Yara, Prena! Vi sjedite ovdje na nebu; Tvoje lice je čisto, goruće, Gori, da sija Da, ti gori sa suncem, Sjajiš svojim čistim licem, - Da, griješ nas na zemlji,
Bog si, Atle, na nebu. Bože si, Atle, svijetli, Na zemlji Boga Jara. Hai le mi, Yara, 175	Bog te, Atlas, na nebu, Bog tebe, Atlas, svijetli, Na zemlji ti si Yara Bog. O, slava tebi, Yara,

Tada su se, usled opšteg zagrevanja Zemlje i prenaseljenosti, Sloveni, jedan od prvih arijevskih naroda, preselili u donji tok reke Dunav.

Sada kralja je mute de da cedi! Zemlja je jako naseljena, Glupi niko de yes siti; Lyuda si sa kolku piltsi scho sa poo heaven-tu! Kolku mu e zemya bereketlia, 5 Tata ne može da ga čuva, Živi sijev i izmet! Smestili smo se u Sa Krajna-zeme, Postavite sa, sjedite sa! Tristo milja tuče na polju, tri stotine milja silni, Silni mi grada jedu kulini. 5

Kralj Sade nema gde da živi! Njegova zemlja je veoma gusto naseljena, Niko se već ne može namiriti, Ima ljudi koliko ima ptica na nebu! Kako je plodna njegova zemlja, Ali ne može nahraniti svakoga, Pšenica je posejana čak i preko kamenja! Ekstremna zemlja se naselila, Uselio, uselio! Tri stotine tuče u polju, Tri stotine utvrđenih gradova, Snažan dvorac sa kulama.

Ime vladara vrta u skladu je s imenom dinastije faraona Setija, koji su živjeli prije 3 hiljade godina. Faraon Seti I bio je jedan od najpoznatijih vladara starog Egipta, koji je sagradio veličanstveni hram boga Sunca - Ra i mnoga utvrđenja, budući da je bio poznat kao moćni ratnik. Ime vrta je takođe u skladu sa junakom "Velesove knjige" knezom Osednjom, koji je predvodio preseljenje Slovena, uključujući Ruse iz Semirečja na modernu teritoriju.

Sloveni su se proširili po Balkanu i dalje do Dnjepra, a stihovi govore da su na putu morali da potčine zemlje negroidnih naroda, što ne ostavlja sumnje da je ovo afrički kontinent.

Sita zemya puplenyava; Ona je mlada i stara. Robinky si tsrni ryki karshet, Tsrni ryki karshet slzy ronet, 45 Chi si tahna zemlja će se umoriti, Ut a shirt si sa dalba razdilat; Ja sam scho byashe tyakhna krala, hmi zboruva: Mi, cure, moji crvendaci, placem, Glupi crni rki karšete! 50 Yaz ke si vase usečen do zemlje Roduvita, Nisam poznavao ljude, ali radim; Viya tyakh ke si teach; kako radis na zemlji, To bidete tyahni gospodo; 55 Ja koji ću umreti, kako bogovi ke ve imaju, Oti gist predavao

Da, uzeo je svu zemlju u potpunosti, Za crnu omladinu da radi. Zatvorenici krive crne ruke, Crne ruke se grče, suze kapaju da napuste svoju zemlju, Potpuno su odvojeni od majke; A ko im je postao kralj kaže im: „Zašto plačete devojke, moje zarobljenike, Ne krivite svoje crne ruke! odvešću te u plodnu zemlju, Međutim, ljudi tamo ne znaju da rade; Tamo ćeš ih naučiti ovome, Kako treba da radite na zemlji, Tamo ćete biti njihovi gospodari I kada umreš, kao što će Bogovi biti, Zato što si ih naučio kako da žive,

Ovdje treba napomenuti da Sloveni nisu bili trgovci robljem kao drugi narodi. Na teritoriji kroz koju su prolazili, vodili su mlade ljude sa sobom i na novim teritorijama dobijali ista prava i zemljište.

Dalje se kaže da su na putu prešli more, a to može biti samo Sredozemno more. Ceo put od Afrike do Dunava trajao je tri godine, budući da je putovanje vozom sa stvarima i stokom, kao i gradnja brodova koji se u pesmama pominju za prelazak preko mora, dugo trajalo.

Zakaral gi ut krai zeme 30 Ta gi karal prez field-tu Prez polje-to, preko mora-to, Karal gi sega malu Sega malu tri godine, Dukaral gi na Bel Dunav. 35	I odveo ih je sa kraja Zemlje, Da, vodio ih je kroz polje, Preko polja, preko mora Da, imao sam samo malo vremena Nije dovoljno vremena za tri godine, Doveo ih je na Beli Dunav.
ja zovem si falba fali, Chi mi na lijevoj strani terena, Na njivi uz more Ta mi podučavam yunatsi Da si plivat pu more-tu, 170 Da si pravet kurabé-te.	Poziv hvale pohvalom, Da je otišao na teren Na terenu, pa na moru, Tamo je podučavao Junake njima Kako plutaju po moru Kako upravljati brodom.

Sloveni su u Evropu stigli već prilično civilizovani, na veoma visokom stupnju razvoja, a na Dunavu su već živela divlja plemena.

Diven e krala wonder, Chi mi sa f mountain sheta Ta mi treva pas, Kako da nahranim stado! 10 Ja sam moćniji od srdačnosti, Hinietin inatchie,	Kralj Divyev je bio predikat, Samo sam ja lutao šumom, Da, paso je po travi, Kako pasemo sivo stado! I bio je jak Hitit, Hitit, stranac,
Diva mi krale je božanstvena, Niti gradil; Chi mi cedi f cave-ta, F cave-ta f kamene-te; Nemi e na polju ural, 115 Sjeli su na teren; Chi mi sa sheta niz planinu,	Diva predikat kralj, Nisam ovde sagradio grad; Pošto je živeo u pećini, U pećini, u kamenju; Nikada nije orao njivu, Ništa nije sijao u polju; Upravo sam šetao kroz šumu

Divlji aboridžin Hinietin, koji se spominje u pjesmi, je Hetit iz plemena Kanaana, ranije porijeklom iz Palestine, koja se prije dolaska Jevreja u 13. vijeku prije Krista zvala zemlja Kanaan.

U pjesmama Pomaka navodi se da je na novim zemljama bila organizirana moćna država, koja se sastojala od 70 nezavisnih zemalja kojima su vladali kraljevi ili kraljevi. Državu je vodio izabrani prvi kralj ili kralj. Car u prijevodu s ukrajinskog znači - ovo je Arijevac (tse Ar). Reč "kralj" dolazi od slovenske reči "kruna". Pošto je Sunce bilo glavno božanstvo Slovena, naslikan je krunom (prominence), koja je dobila simbol moći i vlasti. Odavde su se slovenski vladari počeli nazivati kraljevima mnogo prije krunisanja Karla Velikog, od čijeg je imena, kako tvrdi zapadna nauka, poteklo ime "kralj".

Susjedi Slovena bili su najstariji narodi: Akarnane, stanovnike zemlje Akarnanije, koja se nalazila zapadno od antičke Grčke, pokorili su Rimljani 197. godine prije Krista; Asirci i Arapi, koji se u istoriji pominju od 9. veka. prije Krista, što je povezano s geografijom.

Tuka dole na zemlju. Na placu-ta trima krala: Parva Krale Ukarana, Prijatelj Krala Asirita, Asirita i Harapska, 15 Sbradi sa uf ghoul city,

Ovde dole, na toj zemlji. Na toj zemlji postoje tri kralja: Prvi kralj Akarnana Drugi kralj je asirski, asirski i takođe arapski, Okupljeni u velikom gradu,

Što se tiče geografskih imena u novim krajevima, tekstovi upućuju na to da su imena reke i mora preneta iz njihove stare prapostojbine: na rubu je bila reka Dunav - nova reka se zvala Beli Dunav, na Ivici-zemlji bilo je Crno more - oni su more zvali Crno. Iz istorijskih izvora nalazimo da se ranije Crveno more, koje je ispiralo Afriku, zvalo Crveno more, što se nimalo ne razlikuje od reči "Crno", čak i u savremenim južnoslovenskim jezicima reči crno i crveno (tsrna - tsrva) su iznenađujuće slični. Možda je u Africi postojala i reka Dunav, ali ako postoje takvi podaci, onda oni verovatno nisu ni na koji način povezani sa evropskim Dunavom. Pominje se i naziv grada Kotlice, zvanog Kalitsa, Kotliva, Kales, koji još uvijek zahtijeva istraživanje.

Kat 'da si smith on the Edge-Zeme: Na Krai-Zeme do Bel Dunav, 200 Du Dunav Tsarnu more, I na polju du bel Dunav, Du bel Dunav crno more, Dosta Hitar Sada Krale Dosta Hitar Dosta Iman, 205 Na polju teče ta reka, Ubili smo si i reku Bel Dunav, Du river more sa vie Slan more niz more, Ubio more more crno more, 210 I nagradio je si mi hail, Grad Si je ubio silnog Kotlica-

Kao što je bilo sa nama na rubu zemlje: Na zemlji zemlji i pre belog Dunava, Prije Dunava - Crno more I na terenu do bijelog Dunava, Do bijelog Dunava - Crnog mora, Kralj je prilično lukav u vrtu, Prilično lukavo, prilično pametno Kroz to polje teče rijeka, Reku je zvao beli Dunav, Da, reka se uliva u more, Veliko more, more ispod, On je more nazvao Crno more, I sagradio nam je grad, Grad se zove jaka Kotlica -

Najvažnije odluke u životu društva, prema stihovima, donosili su sveštenici i starješine, tražeći volju bogova. Kralj ili kralj je bio samo izvršno tijelo koje je izvršavalo volju svećenika (itz)

Varna sa Druida Zavarna Ta si faf city uchide, Faf zdravo pod kraljem, Onda su pričali: „Fah planina, kralju, faf planina 35 Sega je mala tri mjeseca,

Prošetala je Druida, Da, došla je u grad, U gradu ona, kralju, Da, naređuje i kaže: „U šumu, kralju, idi u planinu, Samo malo za tri mjeseca

Svaki član društva živio je po božanskim zakonima, a Božji gnjev i Božja kazna za prijestupe spriječili su ga da prekrši te zakone. Kralj ili starješina mogao je kazniti osobu koja je prekršila moralne norme ili običaje, iako su to bile porodične veze.

Chi si stigao do mladog enter 5 Mladi ulaze u barektare, da si palet borina je jasna, Da si palet ash yogan, I tia gi protjeran Sega ca tsare razedil 10 Razelil sa nalutil ca, Isti ventilator za rock-to. Za kamen-to za pletenicu-to Ta e farli faf zandana,

Došli su mladi guverneri, Mladi vojskovođe, zastavnici, Da zapalio čistu vatru I zapalio čistu vatru I ona (kraljica) ih je otjerala, Sada je kralj bio ljut, Ljut i ljut Zgrabio sam je za ruku Za ruku i za pletenicu, Da, bacio ga je u tamnicu

Kao potomci Atlantiđana, Pomaci su zadržali uspomene na mnoga tehnička i naučna dostignuća te civilizacije. Tako se u stihovima pjesama spominje mlazni automobil koji dostiže veliku brzinu, kao i mlazni avion ili helikopter koji može podići i pomjeriti hiljadu krava i buradi vina kapaciteta hiljadu kanti. Pominje se i projektil, poput moderne protivtenkovske i oklopne borbene rakete, koja baca snažan plamen na objekat.

Te mi yakhe su gomile vatre, Si ga carat doo tri Yudi Samuili: 5 Ovi kotleti su gomile vatre, Ut Yudi si je i dalje plamen farka, Lu ko stigne gu da se zagreje, Ta mi fatiha ilya kravi yaluviti, 230 Sho si bivat qurban je budala za Boga; Flezach si i f'kralska pecina, Deka si be ruinu krivicu trigodishnu; Izvor si sho si mi e nigulem bchva, Sho si bere ilya tuvar golu blame; 235 Krivica za si tuvaret su gomile vatre. Hrpe si farka kao naifarkatu gomile, Ferkat si mi yaluviti kravi; Liu si furli vatreni muzrak, To je pogodilo suru lamia faf prvu glavu; Liu scho sam pogodio Sička snaga hi su sunk; Plavi plamen u ney ze da plakhte; 225

Onda je skočio u vatrenu mašinu, Da, vozio sam do tri Yudam Samuvilama: Pošto je auto bio vatren, Plamen je i dalje leteo do Yuda, Samo ko je pretekao, opekao se, Tamo su odveli hiljadu krava, Iznijeti zahtjev za Bogom; Ušli smo u kraljevsku pećinu, Gdje je bilo grimizno vino staro tri godine; Sipa se u najveće bure Tu stane hiljadu kanti čistog vina; Vino je utovareno u vatreni avion. Avion leti kao najbrža ptica Krave su letele s njim; Bacio je samo vatreni projektil, Da prvo pogodi Sura Lamia; Čim ju je udario, Cijelo tijelo joj je odmah pocrvenjelo; Sa plavim plamenom i ona se uzbunila;

Nedavno je ova informacija potvrđena. Na sajtu se pojavio članak uglednog arapskog lista Al-Sharq Al-Awsat sa linkom na Interesting Gazeta, koja je objavila niz fotografija. Fotografije koje su objavile novine reljefa u hramu boga Sunca Amun-Ra u Karnaku, izgrađenom za vrijeme vladavine faraona Setija I, koji je vladao prije tri hiljade godina, doslovno izazivaju šok - prikazuje drevni umjetnik na kamen … helikopter sa jasno prepoznatljivim lopaticama rotora i perjem, a u blizini je uklesana slika nekoliko drugih vozila iznenađujuće sličnih modernim nadzvučnim lovcima i teškim bombarderima!

Još sredinom 19. veka arheolozi su otkrili nerazumljive crteže iznad ulaza u hram u Egiptu, ali nisu mogli da ih prepoznaju. U isto vreme, S. Verkovich je sakupio drevni slovenski ep u Rodopima u kome se pominje jedan avion. Sada je jasno zašto naučnici 19. veka nisu mogli da razumeju šta je prikazano na misterioznim crtežima - nisu znali šta su helikopteri i avioni! Ali savremeni naučnici su došli do zaključka: drevni i misteriozni Egipat je svojim brojnim tajnama dodao još jednu, do sada nerešivu. Ali kada bi se naučnici upoznali sa drevnim slovenskim epom o Pomacima, ne bi tražili "marsovski" trag, već bi došli do hipoteze o tragu "Atlantide".

U staroslovenskoj državi postojalo je odlično obrazovanje dece, koje je trajalo devet godina. Djeca su učila pisanje, kao i sveto pjevanje iz obrednih knjiga kako bi ovladali silama prirode i zajednicom ljudi u raznim situacijama.

Ta gu uchi ima king 10 Da, pišam, pišem; Dur da si djeca su crvena Sega malu devet godina; Sha si pie knjiga je jasna, Čista knjiga i ratina, 15 I ratina i zvijezda, I zvijezda i zemica, I zemica i petica; - Pa sha ida budala u prisustvu kralja, Da, si mu e mlada vojvoda,

Da, naučio ga je kralj Yima, Pa da je pevao, da je pisao; Dok dijete potpuno ne odraste Samo nešto više od devet godina kasnije; Neka pjeva jasnu knjigu, Jasna knjiga i vojna, I vojska i zvijezda, I zvjezdani i zemaljski, I zemaljski i sitni; - Onda će otići kralju, On će biti mladi komandant,

Jasna knjiga je sadržavala obredne pjesme kada su se održavali praznici. Ratina je sadržavala pjesme koje su se pjevale u vojsci i u borbi. Starleta je sadržavala pjesme za predviđanje i kontrolu vremena. Zemnica je sadržavala pjesme o zemlji prapostojbine i drugim zemljama koje su se razvijale. Petitsa je bila knjiga u pet dijelova za veličanje fenomena prirode i pjevanje himni bogovima.

Pomaci su u svojoj prapostojbini čuvali drevne knjige, vjerovatno pisane runskim tekstom, koje su sadržavale obredne pjesme i himne bogovima, ali su te knjige, prema riječima očevidaca, spalili Turci nakon što su Pomaci prešli na islam.

pokupi si mali momi, Malky momi i curice Ta ti pjeva veta, knjiga, 215 Veta knjiga, Veta, pjesma,	Okupite mlade djevojke Mlade devojke i devojke Neka ti pevaju - knjiga, vodim - knjigu, vodim - pjesmu,
Veta knjiga, Veta pjesma. stara e veta je stara, Stara eveta ut Kray-Zeme, Ut Kray-Zeme i Ut the Tsar. 45	Vodeći knjigu, Vodeći pjesmu. Ova stara Veda, stara, Stara Veda s kraja Zemlje, Sa kraja Zemlje i od Cara.

Tako je u narodnoj epici Slovena Pomaka u potpunosti potvrđena hipoteza o prvom civilizovanom slovenskom narodu, potomcima Atlantiđana koji su se u Evropu doselili iz Afrike, mnogo prije nego što su tamo migrirali Heleni, Druidi, Latini i Germani, što potvrđuje pominjanje događaja i naroda koji su živjeli nekoliko hiljada godina prije Hristovog rođenja.

Preuzmite original iz 1874. i 1881., kao i savremeni prijevod iz 2011. godine. možete pratiti ovaj link:

Intervju sa Vitalijem Gavrilovičem Barsukovim, prevodiocem Verkovičeve knjige sa bugarskog: