Bilo je Rusa - sada su Ukrajinci. Nasilna istorija ukrajinizacije

2024 Autor: Seth Attwood | [email protected]. Zadnja izmjena: 2024-01-10 20:15

Boljševici, koji su došli na vlast 1917. na ruševinama Ruskog carstva, odmah su preuzeli nacionalno pitanje pod svoju posebnu kontrolu. Slijedeći novu ideološku formulu, po kojoj je carska Rusija zatvor naroda, a ruski narod tlačiteljski narod, komunističke vođe su na temeljima nove nacionalne politike počeli graditi državu radnika i seljaka.

Sastojao se kako u stvaranju novih državnih nacionalnih formacija, tako i u razvoju kulture i jezika jedne ili druge etničke grupe. Međutim, u pojedinim republikama ova politika je dovela do ozbiljnih ekscesa čije posledice možemo uočiti i sada.

To je posebno uočljivo na primjeru druge po važnosti republike SSSR-a - Ukrajine, nekadašnje teritorije na kojoj su živjeli Malorusi - etnički Rusi i dio jedinstvenog ruskog naroda. „Zvono Rusije“vam predstavlja veoma zanimljiv izbor materijala koji pokazuju puni razmjer i istovremeno nepromišljenost procesa ukrajinizacije ruskog stanovništva Male Rusije.

Kako od Rusa napraviti "Ukrajince" - kratak vodič za izgradnju nacije:

- stvoriti Ukrajinsku Sovjetsku Republiku (Ukrajinsku SSR) od teritorija ruskih maloruskih provincija

- tokom popisa iz 1926. godine, zabilježiti Ruse kao "Ukrajince"

- naporno raditi na stvaranju "ukrajinskog jezika" koji je što je moguće drugačiji od ruskog

- Ukrajinizovati kancelarijski rad, agitprop, komsomol, pionire, sindikate, novine, škole, univerzitete i tako dalje.

- Pa, ako neko ne želi da se ukrajinizuje, otpustite ga sa posla.

Prilikom pripreme prvog svesaveznog popisa stanovništva 1926. godine, iz Centralnog odeljenja nacionalnog ekonomskog računovodstva SSSR-a poslat je dokument Politbirou Centralnog komiteta Svesavezne komunističke partije boljševika, koji objašnjava neke od nijanse popisa u Ukrajini i Bjelorusiji. Evo nekoliko odlomaka iz njega:

„Spor se sada vodi oko sledećeg: svojevremeno su Centralni statistički ured (CSB) i Vijeće narodnih komesara (SNK) Bjelorusije postavili pitanje da kada je, tokom popisa, ispitanik odgovorio na pitanje o svojoj nacionalnosti uz „Rus“, šalter mu mora postaviti dodatno pitanje, na koju od tri nacionalnosti u širem smislu riječi obuhvaćene riječju Rus on se svrstava: Bjelorus, Ukrajinac ili Velikorus. Bjelorusija je tražila da se ova linija povuče iu Ukrajini iu onim provincijama Rusije koje graniče sa Bjelorusijom i Ukrajinom. Centralna statistička uprava SSSR-a priznala je izjavu Bjelorusije kao sasvim tačnu."

„U isto vrijeme, Ukrajina se nije složila sa formulacijom da se unos „Ruski“i „Veliki Rus“smatraju identičnim.

„Kako bi se bezuslovno osiguralo da nijedan Ukrajinac ili Bjelorus ne smije proći, smatralo se da je potrebno postaviti kontrolno pitanje, koje odmah otkriva rasparčavanje popularne riječi „Rus“, pogotovo jer će u Bjelorusiji registraciju obaviti Bjeloruski popisivači, a u Ukrajini - Ukrajinci, koji će, naravno, vrlo energično i jasno izvršiti rasparčavanje."

„Ono što Ukrajina traži u odnosu na nacionalnost, republika traži i u vezi sa anketom o maternjem jeziku: da se ovde napiše ili „ukrajinski“, ili „beloruski“, ili „velikorus“. Ona želi da zabrani upotrebu izraza "ruski jezik"

„Pored prethodnih tačaka, ukrajinska OCD je počela da utvrđuje etničku pripadnost maloletnika. Instrukcije Federalnog zavoda za statistiku šute o tome ko daje odgovore za djecu. Prvo, u vrijeme popisa, roditelji mogu biti odsutni: stariji rođaci će dati podatke o djeci. Drugo, u većini slučajeva djeca (pioniri) mogu ispasti pismenija i svjesnija od svojih roditelja. u potonjem slučaju može doći i do neslaganja u načinu na koji će roditelji i djeca odgovoriti na određena pitanja (uključujući i etničku pripadnost. Na primjer, ukrajinizirana pionirska djeca ruskih stanovnika Ukrajine neće se slagati po pitanju etničke pripadnosti i maternjeg jezika sa svojim roditeljima)."

Sam „vođa naroda“Josif Staljin ovako je govorio o ukrajinizaciji: „Nedavno se govorilo da su ukrajinska republika i ukrajinski narod izum Nemaca. U međuvremenu, jasno je da ukrajinska nacija postoji, a razvoj njene kulture je odgovornost komunista. Ne možete ići protiv istorije. Jasno je da ako ruski elementi i dalje prevladavaju u gradovima Ukrajine, onda će s vremenom ovi gradovi biti neizbježno ukrajinizirani."

Ove riječi on je izgovorio na X kongresu RKP (b) marta 1921., a već u maju iste godine, na sjednici Politbiroa CK, pokrenuto je pitanje kupovine udžbenika i bukvara u inostranstvu., nakon čega je za ovo izdvojeno prvo 500 hiljada, zatim 250 hiljada, a zatim još 250 hiljada rubalja u zlatu. Poređenja radi, za kupovinu 4 miliona puda uglja i 28 hiljada kubnih metara ogrevnog drveta izdvojeno je 1,7 miliona rubalja. zlato - možete procijeniti koliko je po savremenim cijenama.

Tokom prve decenije ukrajinizacije koju su inicirali boljševici, partijsko i ekonomsko rukovodstvo na svim nivoima bilo je u potpunosti ukrajinizovano, ali kada je počelo ispitivanje o razlozima gladi 1932. godine, „odjednom“je postalo jasno da (Iz dekreta Centralne Komitet Svesavezne komunističke partije boljševika i Vijeće narodnih komesara SSSR-a 14. decembra 1932. G.):

- „… umesto pravilnog boljševičkog vođenja nacionalne politike u nizu regiona Ukrajine, ukrajinizacija je izvršena mehanički, bez uzimanja u obzir specifičnosti svakog regiona, bez pažljivog odabira boljševičkih ukrajinskih kadrova, što je učinilo lakše je buržoasko-nacionalističkim elementima, petljurovcima itd. stvaranje vlastitog pravnog pokrića, vlastitih kontrarevolucionarnih ćelija i organizacija."

Stoga je potrebno pravilno nastaviti ukrajinizaciju:

- „… posvetiti ozbiljnu pažnju pravilnom sprovođenju ukrajinizacije, eliminisati njeno mehaničko sprovođenje, izbaciti Petljuru i druge buržoasko-nacionalističke elemente iz partijskih i sovjetskih organizacija, pažljivo odabrati i obrazovati ukrajinske boljševičke kadrove, obezbediti sistematsko partijsko vođstvo i kontrolu nad sprovođenje ukrajinizacije."

Uporedo sa uvođenjem ukrajinskog jezika došlo je do potpune ukrajinizacije sistema javne uprave na teritoriji Ukrajine i lokalnih javnih organizacija, vojske itd. Dana 7. aprila 1925. generalni sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije (b) Ukrajine postaje Lazar Mojsejevič Kaganovič, a već na julskom plenumu CK KP (b) U usvojene su direktive za totalnu ukrajinizaciju društvenog i političkog života Ukrajinske SSR.

Ukrainizaciji su bili podvrgnuti: sistem partijskog obrazovanja od vrha do dna, naučna marksistička i popularna literatura, periodika, kancelarijski rad, agitprop, komsomol, pioniri, sindikati, novine, sovjetske institucije (rok 1. januara 1926.), srednje škole i visokoškolske ustanove, kao i divizije Crvene armije u ukrajinskom vojnom okrugu.

Oni koji su odbili da budu podvrgnuti nasilnoj politici ukrajinizacije suočili su se sa javnom osudom i, štaviše, krivičnom gonjenjem

Tako je, na primjer, Sveukrajinska centralna komisija za ukrajinizaciju pri Vijeću narodnih komesara SSSR-a obavezala sve zaposlene u kijevskom ogranku novina Izvestia da polože ispit iz ukrajinskog jezika. Nepokornost se smatrala kršenjem zakona SSSR-a o ukrajinizaciji sovjetskog aparata koji je bio na snazi u to vrijeme. U ovom slučaju, pitanje je prebačeno na Tužilaštvo Ukrajinske SSR da bi se krivična odgovornost za osobe koje izbjegavaju ukrajinizaciju podnijele.

Ukrainizacija je bila posebno teška u čisto ruskim oblastima i gradovima Male Rusije i Novorosije, a to su, pre svega, Donbas i Odesa

Tako je u jednom od izvještaja lokalnim partijskim organima o stanju ukrajinizacije u Donjecku i susjednim oblastima rečeno sljedeće: „Prema dostupnim informacijama, aparat Okružkoma je potpuno ukrajiniziran u 16 okruga, seljačkih i mješovitih. Situacija je gora u radničkim okruzima. Na prošlim konferencijama otkriven je nezdrav odnos prema slučaju ukrajinizacije od strane nekih drugova. … Donjecki okrugi izjavljuju da ni na koji način ne razumiju ukrajinski jezik i da se sav posao obavlja na ruskom. Posebno je akutno pitanje ukrajinizacije ovih okruga”.

Istovremeno, najbjesnija ukrajinizacija dogodila se, možda, upravo u Odesi. Evo nekih odlomaka iz nekih materijala novina Izvestia odeskog Gubispolkoma, Gubkoma KPBU i Gubprofsoveta za 1925-26 i druge godine:

“Kampanja za ukrajinizaciju će se nastaviti. … Svi zaposleni u institucijama biće podijeljeni u 4 kategorije: neprijateljski raspoloženi prema ukrajinizaciji, prezaposleni, specijalisti i koji zbog bolesti nisu savladali jezik. Osobe raspoređene u 1. kategoriju će odmah dati ostavku. Za specijaliste je planirano da se organizuju 5-mesečni kursevi ukrajinskog jezika kako bi oni

bili u mogućnosti da u potpunosti savladaju tehničku terminologiju. Zaposleni koji zbog bolesti nisu pohađali kružok smatraće se uslovno otpuštenim. … Sve centrale su pozvane da zaposle samo radnike koji govore ukrajinski. U slučaju otpuštanja, prije svega treba otpustiti sve one koji ne govore ukrajinski."

Odessa newspapers

“Na jučerašnjem plenumu komisije za ukrajinizaciju čuli su se izvještaji verifikacionih trojki. … Plenum je odlučio da se verifikacionim trojkama ubuduće predloži obilježavanje svih onih koji izbjegavaju ukrajinizaciju kako bi ih uklonili s posla. Prije svega treba ukrajinizirati institucije bliske selu, zatim sve sovjetske institucije općenito i, na kraju, na trećem mjestu, proizvodna preduzeća."

“Predsjedništvo Okružnog izvršnog odbora potvrdilo je odluku Okružne komisije za ukrajinizaciju o obaveznom prijevodu svih znakova, pečata i pečata na ukrajinski jezik. Odgovornost za prevod će biti dodijeljena rukovodiocima institucija i privrednih agencija. Rok za implementaciju rezolucije je 2. septembar”.

“U narednoj akademskoj godini, prilikom upisa na fakultete, posebna pažnja će biti posvećena poznavanju ukrajinskog jezika od strane kandidata. Sposobnost usmenog objašnjavanja i izražavanja svojih misli na ukrajinskom u pisanom obliku je neophodna za kandidate za univerzitete."

Nekoliko elokventnih ilustracija:

Novine Izvestija Pokrajinskog izvršnog komiteta Odeske, Gubkom KPBU i Gubprofsovet za 1925-26, itd.