Sadržaj:

Dalesov plan: CIA-in subverzivni program
Dalesov plan: CIA-in subverzivni program

Video: Dalesov plan: CIA-in subverzivni program

Video: Dalesov plan: CIA-in subverzivni program
Video: 20 Most Insane Russian Military Vehicles And Technologies 2024, Maj
Anonim

O organizaciji subverzivnih aktivnosti protiv SSSR-a 40-ih godina i o onome što je prethodilo ozloglašenom Dalesovom planu, "koji ne postoji, ali se sprovodi".

Kada je ova [CIA] špijunska organizacija formirana u ranim danima Hladnog rata, iznenađujuće malo napora je uloženo da se sakrije subverzivna priroda njenog programa, na brzinu nazvanog Operacija X. Glavni zadatak Centralne obavještajne agencije bio je da podigne i ujedini sve antisovjetske elemente u krstaškom ratu protiv sovjetske države i drugih demokratskih zemalja istočne Evrope. Na to se direktno ukazivalo, na primjer, u vezi sa izdvajanjem miliona dolara za finansiranje ljudi koji žive u SSSR-u, Poljskoj, Čehoslovačkoj, Mađarskoj, Rumuniji, Bugarskoj i Albaniji koji bi mogli biti uključeni u subverzivne aktivnosti protiv ovih država.

U jednom od prvih izvještaja o pravoj prirodi operacije X, američki novinar Johannes Steele napisao je da su među metodama planiranim za ovu operaciju "teror, špijunaža, sabotaža, sabotaža i, ako je potrebno, ubistvo".

Evo kako je Nation's Business magazin sažeo sadržaj programa Centralne obavještajne agencije:

Američki komunist A. Kahn

Raik i njegovi saučesnici postali su aktivniji u proljeće 1948. godine, odnosno u vrijeme kada je John Foster Dulles najavio takozvani plan "Operacije X" američkog imperijalizma, projekta organiziranja podzemnog pokreta predvođenog Sjedinjenim Državama u zemlje narodnih demokratija. Prema Džonu Fosteru Dalesu, suštinu ovog plana prenela je zapadna štampa, uključujući i švajcarski list "Di Tat" u broju od 26. aprila 1949. godine. Ovaj članak kaže:

Sada možemo vidjeti da je Operacija X bila preteča Zakona o međusobnoj sigurnosti ozloglašenog Trumanovog zakona o špijunaži od 10. decembra 1951. godine, za čiju implementaciju je izdvojeno 100 miliona dolara. Čitamo u Bijeloj knjizi mađarske vlade ("Dokumenti o neprijateljskim akcijama vlade Sjedinjenih Država protiv Mađarske Narodne Republike"):

I. Boldizar

Iz Raik procesa:

“Završna riječ tužioca sadržavala je još jednu direktnu potvrdu ispravnosti plana akcije Split. Osvrćući se na poricanja američkih diplomata, koji su tokom suđenja spominjani kao agenti CIA-e povezani sa Raikom ili drugim optuženima, tužilac je rekao:

O razotkrivanju bande Raik-Brankov možete pročitati ovdje.

Dana 22. januara 1946. godine, Bijela kuća je izdala izvršnu naredbu predsjednika Trumana o osnivanju Nacionalnog biroa za informacije. Ovaj biro, reorganiziran u februaru 1947. pod vodstvom Marshalla, tadašnjeg državnog sekretara, zapošljava 870 stalno zaposlenih službenika. Pukovnik William Eddy tada je imenovan za šefa organizacije, koja je jedna od grana američke obavještajne službe. Treba napomenuti da je biro dio sistema State Departmenta, a to automatski pretvara sve službenike američke diplomatske službe u kontraobavještajce.

U martu 1948. američki senator Bridges predstavio je Senatu svoj ozloglašeni plan "Operacije X", koji je predviđao organizovanje sabotaže, špijunaže i terorističkih aktivnosti u narodnim demokratijama. Američki magazin "United States News and World Report", u članku objavljenom nešto kasnije pod naslovom "Tajne taktike u hladnom ratu", pisao je sasvim iskreno o ovoj taktici, ako je možete tako nazvati.

Otprilike u isto vrijeme, dopisnik United Pressa izvijestio je iz Washingtona da vladini i kongresni krugovi razmatraju plan za "finansiranje antikomunističkih pokreta u istočnoj Evropi". Ovaj plan finansiranja je očigledno primenjen na Titovu kliku.

Špijunov brat i jedan od glavnih inspiratora američke vanjske politike, John Foster Dulles (predstavnik je najistaknutijih američkih poslovnih krugova), održao je 6. maja 1948. javni govor. U ovom govoru izložio je širok plan za selekciju, regrutaciju, finansiranje i naoružavanje špijuna, terorista i kontrarevolucionarnih zaverenika u narodnim demokratijama. Dulles nije progovorio slučajno. Razvio je ideje koje je već izrazio senator Bridges, a kasnije detaljno opisane u utjecajnom američkom časopisu United States News and World Report.

Bez sumnje, inicijativa Dulles i Bridges odavno je našla praktičnu primjenu. Amerikancima je samo trebalo da osnuju zvaničnu organizaciju koja bi sprovela ovaj plan.

Zaista, u ljeto 1949. grupa američkih reakcionara stvorila je posebnu "dobrotvornu" organizaciju za "pomoć izbjeglicama" iz istočnoevropskih zemalja.

Ovo podsjeća na Unitaristički crkveni komitet Noela Fielda, koji je organiziran u Švicarskoj 1943. godine.

Udruženjem predsjedavaju bivši pomoćnik državnog sekretara i bivši ambasador u Japanu Joseph Grue, bankar Frank Altshul kao blagajnik i penzionisani diplomata Drew Poole kao sekretar. Najpoznatiji članovi udruženja su Allen Dulles iz Ureda za strateške usluge (OSS), general Eisenhower, sekretar Kongresa industrijske unije (CIO) Carey, predsjednik i potpredsjednik najreakcionarnije američke federacije rada (AFL) Green and Wall, bivši pomoćnik državnog sekretara Berle, izdavači Luce i Etheridge, predsjednik američke valjaonice i kompanije Charles Taft, bivši generalni direktor pošte Farley koji je optužen za mito, bivši državni tužilac Biddle i drugi.

Nepotrebno je reći da ova organizacija sebi postavlja potpuno drugačije ciljeve od pomoći izbjeglicama, da je riječ o novom obliku subverzije neprijatelja narodne demokratije i SSSR-a, iako ti neprijatelji pribjegavaju maskama koje više nikoga neće prevariti.

Nema sumnje da ovo udruženje pomaže samo takvim „izbeglicama“iz srednje Evrope kao što je, na primer, Nađ Ferenc, koji je, došavši u Sjedinjene Države, po njegovim rečima, „siromašan čovek“, tamo prodao svoje memoare za 30 hiljada dolara.

Nema sumnje da udruženje pomaže raznim grupama i odborima koji rastu na američkom tlu poput otrovnih gljiva: barem po jedan za svaku zemlju.

Nismo iznenađeni aktivnostima ovih "diplomata".

Iskustvo je već pokazalo da su, osim službenih aktivnosti, britanske i američke diplomate vrlo aktivne u SSSR-u i narodnim demokratijama u kojima su akreditovane, što se općenito svodi na sljedeće:

I. Organizovanje antivladinih zavera i podrška u te svrhe antinarodnih, reakcionarnih (uključujući i fašističkih) elemenata, predstavnika buržoaskih partija proteranih iz političke arene, a posebno desnih socijalista.

II. Špijunaža, za koju se naširoko koriste svi ovi reakcionarni elementi, uključujući bivše nacističke agente.

III. Subverzivne, subverzivne i terorističke aktivnosti koje imaju za cilj da ometaju ekonomski razvoj narodnih demokratija, oslabe njihovu odbranu, izazovu nezadovoljstvo unutar zemlje i ometaju sprovođenje demokratskih reformi.

IV. Pokušaji izazivanja vojne psihoze, straha od navodno neminovnog rata, kako bi se stvorila napeta atmosfera neizvjesnosti i anksioznosti.

Renault de Jouvenel

Dakle, plan "X" je bio prva, ali, naravno, ne i posljednja verzija onoga što se u publicistici naziva "Dulles plan".

Ekologija

Dok se u susjednoj Rusiji ljudi i automobili zimi zaglavljuju u snježno-slanoj kaši, u Finskoj su putevi posuti granitnim mrvicama. A u proleće, mašina za veš skuplja ovo kamenje. Konkretno, u Helsinkiju se ista mrvica može koristiti nekoliko godina zaredom. A kuda ide sol sa naših puteva - bolje je ne tražiti odgovor na ovo pitanje, bolje ćete spavati.

Drugi oblik brige za okoliš je primjena reflektirajućih premaza na rogove kako bi životinje bile vidljive na cestama noću. Kad smo kod jelena, evo još jedne zanimljivosti za vas:

Finski Sami, ovo je takav autohtoni narod Sjeverne Evrope, imali su jedinicu za mjerenje udaljenosti pod nazivom PoronkUsema. Bilo je otprilike 7,5 km i označavalo je udaljenost koju jelen može prijeći dok ne poželi da napravi pauzu da piški. Danas se ova riječ koristi za svaku udaljenost koju je teško unaprijed izmjeriti.

U Finskoj 99% smeća nikada ne završi na deponijama. Glavni metod reciklaže otpada u ovom trenutku u zemlji je spaljivanje. Otpad se spaljuje kako bi se proizvela energija i toplina. Više od polovine takvog otpada čini 60%. Preostalih 39% je uspješno obrađeno i pronašlo "drugi život" za sebe. Druga brojka je da 96% proizvodnje električne energije iz smeća nije praćeno emisijom ugljičnog dioksida.

U Finskoj, kompleksi za preradu otpada obezbjeđuju cijele male gradove toplinom i električnom energijom. Svaka opština može imati različite pristupe. Negde se koristi tehnologija gasifikacije, negde - korišćenje organske materije i fermentacija biogasa, negde tehnologija proizvodnje goriva i sagorevanja u kotlarnicama sa proizvodnjom energije. Lahti je model ekološki prihvatljivog upravljanja otpadom, gdje, zahvaljujući općinskoj regulativi, stambene zajednice u stambenim zgradama moraju imati čak sedam vrsta kontejnera za otpad: za biološki, energetski, miješani otpad, papir, karton, metal i staklo.

U zemlji se skoro 90% upotrebljenih boca vraća na reciklažu. Finska je svjesna "reforme smeća" koja je započela u brojnim ruskim regijama 2019. godine. A Finci su spremni za zajedničke projekte, posebno u sjeverozapadnom regionu.

Preporučuje se: