Stanovnici folklornog pospanog kraljevstva među Slovenima

2024 Autor: Seth Attwood | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 15:59

"Spavaj - brat do smrti", "Spavaj taj mrtav" - kažu ruske poslovice. U glavama starih ljudi san je otvarao vrata u drugi svijet, omogućavao živima da vide prošlost i budućnost, komuniciraju s pokojnicima i primaju savjete ili upozorenja.

Sandman

Dremka iz ruskih uspavanki je noćni duh koji uspavljuje ljude. Posebno je nježan prema djeci:

Etnografi su izneli sliku "ljubazne starice mekih i nežnih ruku" ili "malog čoveka sa tihim, umirujućim glasom". Ovaj lik može biti i muško i žensko.

Sandman se upoznao u dječjim igrama:

U ruskoj književnosti 18.-19. vijeka riječ "drema" korištena je kao sinonim za drijemanje, poluspanje. I u XX vijeku, drijemanje se ponovo počelo povezivati sa određenim slikama. U istoimenoj pjesmi Konstantina Balmonta iz 1914., slika Sandmana je daleko od dobrog duha:

U pjesmi iz bajke "Car Maiden" iz 1920. godine, Marina Tsvetaeva je naslikala Sandman u obliku ptice:

Godine 1923. Mihail Bulgakov koristi sličnu metaforu u svom romanu "Bela garda": "Pospana drijema je prošla preko grada, blatnjava bela ptica projurila je pored Vladimirovog krsta, pala iza Dnjepra u gustu noć i plivala duž gvozdeni luk."

Ljubazni Sandman se vratio deci 1964. godine, kada su pesnikinja Zoja Petrova i kompozitor Arkadij Ostrovski napisali uspavanku „Umorne igračke spavaju“za TV emisiju „Laku noć, deco!“

Bezonnitsa

Kao i drijemanje, nesanica je bila i stanje i karakter. Kada osoba nije mogla spavati, to se objašnjavalo djelovanjem zlih duhova, koji su se nazivali različito: šišmiš, cryx, plačljiva beba, noćna sova, vikanje. Istjerali su ih zavjerama:

Duhovi koji su „štipali i vukli dijete” bili su predstavljeni na različite načine: u nekim krajevima - u obliku slepih miševa, crva, ptica, ponekad - u obliku duhova ili lutajućih svjetala, a ponekad i kao žene u crnoj odjeći. Postepeno su ljudi zaboravili na plač - zli duhovi, pa su uplakanu djecu počeli zvati.

Pjesme različitih epoha posvetile su pjesme nesanici; Fjodor Tjučev je bio jedan od prvih koji se pozabavio ovim motivom. Godine 1829. napisao je pjesmu "Insomnia". A godinu dana kasnije, sliku Tjučeva ("Monotona bitka satima, / Priča o mučnim noćima!") revidirao je Aleksandar Puškin:

Pesnici Srebrnog doba odgovorili su na Puškinove „Pesme, napisane noću tokom nesanice“. Inokenti Annenski je 1904. objavio u ciklusu Insomnia sonet "Parkovi - brbljanje", a 1918. je pesmu sa istim imenom napisao Valerij Brjusov. Oba pjesnika su kao osnovu uzela Puškinovu liniju, posvećenu drevnim rimskim boginjama sudbine i parkova, koje su tkale platno života. Park je često bio predstavljen u obliku starih starica.

Godine 1912. Ana Ahmatova je napisala pjesmu pod naslovom "Nesanica", a devet godina kasnije - Andrej Beli. Marina Cvetaeva je takođe posvetila poetski ciklus nesanici. U svim ovim djelima književni kritičari nalaze sličnosti sa pjesmama Puškina i Tjučeva.

Prozaist srebrnog doba Aleksej Remizov okrenuo se ruskom folkloru. U minijaturnoj bajci iz 1903. godine "Kupalska svjetla" opisao je duhove iz drevnih praznovjerja. Divlje u noći Ivana Kupale, Remizovi "Varakovi-potoci su galopirali iza strmih gora, popeli se u popovu baštu, odsjekli popovu rep, popeli se u malinjak, zapalili psu rep, igrali se repom."

mačka Baiyun

U stara vremena, da bi beba dobro spavala, mačku su puštali u kolevku. Fantastičan mačak iz narodnih uspavanki uspavljuje i djecu:

Mačka Bayun u bajkama bila je potpuno drugačija - ne tješitelj za malu djecu, već čarobnjak koji ubija svojim govorima. Riječi "bayu-bye", "zatišje" izvorno nisu bile povezane sa snom - govorile su o očaravajućem govoru. "Mamac" je značilo "govoriti, pričati". U crkvenoslovenskom jeziku ova reč je takođe značila „govoriti, lečiti“, u bugarskom i srpskohrvatskom „dočarati“.

Jedna od najpoznatijih magičnih mačaka u književnosti je učena mačka iz pesme Aleksandra Puškina Ruslan i Ljudmila, koja je prvi put objavljena 1820. O ovoj zveri pesnik je zabeležio prema rečima svoje dadilje Arine Rodionovne: „Pokraj mora je hrast, a na tom hrastu su zlatni lanci, a mačka ide uz te lance: ide gore – priča bajke, dole ide - peva pesme. Ovaj motiv je prenio u prolog:

Do 1863. sakupljač folklora Aleksandar Afanasjev objavio je zbirku "Ruskih narodnih priča". U jednoj od verzija zapleta "Idi tamo - ne znam kuda, donesi to - ne znam šta" car je poslao glavnog lika, zvanog Izgubljeni, da uhvati "bajunsku mačku koja sjedi na visok stub od dvanaest hvati i tuče mnoge ljude na smrt”. U saratovskoj bajci „U zlatu do koljena, do lakta u srebru“, „kod mlina je stub zlatan, na njemu zlatni kavez visi, a po tom stupu hoda učena mačka; silazi - peva pesme, gore se diže - priča bajke."

Mačka Bayun je uvijek sjedila na podijumu - hrastu ili stupu, personificirajući svjetsko drvo, osovinu svemira. Mačka je hodala duž lanca, koji je simbolizirao povezanost vremena. Ali početkom 20. stoljeća pojavila se slika mačke, postavljene na lanac. Tako su ga prikazali Ivan Kramskoy na slici "Zeleni hrast u blizini Lukomorja" i Ivan Bilibin na slici "Mačak naučnik". 1910-ih Vladimir Taburin, koji je ilustrirao Ruslanu i Ljudmilu, stvorio je pouzdaniju sliku. Njegov Bajun nije sjedio na lancu, već je slobodno hodao po njemu. Nevjerojatne mačke umjetnice Tatjane Mavrine, koje su spojile impresionizam i avangardu s narodnim motivima, postale su nova riječ u grafici.

Uspavana princeza

Mnogi narodi su vjerovali da čarobnjaci mogu poslati san ili nesanicu kao kaznu. Ovo praznovjerje činilo je osnovu široko rasprostranjene folklorne priče o usnuloj princezi. Charles Perrault je snimio francusku verziju priče o princezi koja je ubola prst vretenom i zaspala 100 godina. Njemačku verziju prepričala su braća Grimm. Ruska bajka sačuvana je u sažetku Aleksandra Puškina. Pesnik je zapisao "basnu" koju je ispričala Arina Rodionovna. Ove priče su pune jezivih detalja. Na primjer, u francuskoj "Uspavanoj ljepotici" djecu princa i već probuđene princeze pokušavaju pojesti njihova vlastita baka kanibalka. A u ruskoj bajci princeza zaista umire i "princ se zaljubljuje u njen leš". Aleksandar Pušin je ukratko opisao zaplet:

Godine 1833. Puškin je stvorio Priču o mrtvoj princezi i sedam heroja. A 1867. kompozitor Aleksandar Borodin napisao je pjesmu Uspavana princeza:

Godine 1850. francuski koreograf Jules Perrot postavio je u Sankt Peterburgu balet "Vila ljubimac" na muziku Adolpha Adama. Radnja je zasnovana na Trnoružici. Ali pravi uspjeh čekao je još jednu predstavu zasnovanu na istoj bajci. Godine 1888. direktor Carskih pozorišta Ivan Vsevoložski osmislio je baletsku ekstravaganciju u duhu francuskih dvorskih predstava 16.-17.

Muziku je naručio Petar Čajkovski, a libreto su napisali lično Vsevoložski i koreograf Marius Petipa. Vsevolozhsky, strastveni obožavalac i poznavalac epohe Luja XIV, takođe je dizajnirao istorijske kostime, a Petipa je kompozitoru dao plan baleta sa vremenskim odmakom. Na primjer, ovako je koreograf opisao scenu u kojoj je princeza Aurora ubola prst vretenom: „2/4 (time signature. - Red.), Fast. U užasu, ona više ne pleše - ovo nije ples, već vrtoglavi, suludi pokret kao od ugriza tarantule! Konačno, ona pada bez daha. Ovo ludilo ne bi trebalo da traje duže od 24 do 32 bara. Uspavana lepotica Čajkovskog, Vsevoložskog i Petipa postala je jedan od najizvođenijih baleta na svetu.

Bilje iz snova

Spavačka trava se često spominje u narodnim legendama, pričama, zavjerama i travarima. Prema jednom od vjerovanja, medvedi odgrizu korijen trave za spavanje kako bi zaspali za zimu. Ako čovjek učini isto, onda će spavati cijelu zimu.

Sredinom 19. vijeka Vladimir Dal je prikupio podatke o pravim biljkama, nazvanim trava za spavanje, droga, drijema za spavanje, pospanost u različitim regijama. Bile su to obična beladona (Atropa belladonna), otvoreni lumbago (Pulsatilla patens) i ljepljivi katran (Viscaria vulgaris). Verovalo se da trava iz snova cveta 18. juna, na Dorofejev dan: ko iščupa travu iz snova na Dorofeja, imaće miran život, a ako je stavite u osušenom obliku pod jastuk, imaćete proročanski san. Ovdje se vjerovatno govorilo o ljepljivom katranu, koji zaista cvjeta krajem maja - juna i dugo se koristi u narodnoj medicini kao sedativ. Belladonna, poznata kao jak otrov, cvjeta cijelo ljeto, ali raste samo u južnoj Rusiji. Najčešće je ispod trave iz snova bio skriven lumbago - biljka uobičajena u cijeloj zemlji. Ovaj peršun se probija kroz snijeg u rano proljeće i cvjeta u aprilu. Svježe iščupani lumbago je otrovan, ali kada se osuši, iscjelitelji su ga koristili za liječenje nervnih poremećaja.

Narod je smislio legendu o tome kako je lumbago dobio ime: nekada je trava iz snova imala široko lišće, ispod kojeg se skrivao Sotona, protjeran iz raja. Tada je arhanđel Mihailo pucao kroz cvijet i istjerao zle duhove. Od tada su listovi izrezani na komade, a sama biljka je zauvijek stekla sposobnost da otjera zle duhove. Prema drugoj legendi, svo cvijeće u podzemnom svijetu ima majku, a trava iz snova ima maćehu. Ona je jadnu pastorku prije ikoga protjerala na svijet. Ovo vjerovanje je bilo osnova bajke Alekseja Remizova "San-Trava":