Sadržaj:
Video: Odakle su pustinje?
2024 Autor: Seth Attwood | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 15:59
Malo istraživanje o nedavnoj pojavi pustinja na našoj planeti, sa fotografijama napuštenih drevnih ruskih gradova u Sjevernoj Americi.
Sjećam se da je jednom u vojsci, prije dvadesetak godina, jedan moj kolega nekako duboko osjetio i progovorio sa mnom, očito uzimajući to za svoje. "Još uvijek iskrivljujemo historiju!" Pogledao sam ga: „Kakva priča? Koga iskrivljujemo?" Ali iz nekog razloga iznenada je stao i zaćutao, kao da je riba pijeska pojela. Ja tada nisam uopšte ulazio, apsolutno, šta je on zamutio, koga će on tu da iskrivljuje?
Zašto iskrivljavati ako ne znam šta? I niko neće pomoći, neće tražiti. Dakle, sada morate da se kopate da biste znali šta da iskrivite.
Pa, na primjer, uvijek me je zanimalo zašto postoje pustinje na zemlji? Uostalom, ovo apsolutno nije normalno stanje prirode. Odakle su došli? Kao dijete, vjerovatno su me, kao i svi ostali, zanimali dinosaurusi. I stoga sam, na osnovu paleontoloških podataka, znao da ranije nije bilo pustinja, svuda ima tragova drevnog života, tropske klime.
Ali nigdje nema informacija o porijeklu pustinja. Samo jednom, negdje u časopisu "Nauka i život", bila je verzija, na primjer pustinje Sahare. Činjenica da su na mjestu Sahare postojali tropski krajevi nije nikome tajna. Istu Sfingu jedu tropski pljuskovi odozgo, a ne sa strane vjetrovi. Tako je tamo rečeno da iz razloga i mehanizama koji nam još nisu jasni, svakih 10.000 godina dolazi do promjene tropske klime u pustinjsku i obrnuto. Sada je, navodno, na redu pustinja, a nakon nekog vremena pustinja će ponovo nestati, a njeno mjesto će zauzeti divlji život koji će izrasti iz malih i rijetkih oaza, u kojima se čuvaju i žive izvorni oblici života..
Da, ali nešto se ipak ne poklapa. Zašto se baš na teritoriji Sahare, a i na drugim mjestima, kakav je ovo rezervat, ništa ne mijenja? Selektivnost je zavidna, naravno. Pa da ne raspravljamo o ovim glupostima, kao o ostalima, bolje da uradimo ličnu istragu. Da vidimo svojim očima.
Prvo, upadljivo je da su pustinje na zemlji striktno lokalne, ali nema veza, kao da su nasumično razbacane. Oko normalne prirode i klime, a odjednom bam, tacka pustinje, kao da su prolili nekakvu kiselinu, slučajno, bilo gde.
Ali kao što sada znamo, ne sasvim slučajno i nigdje. Čudna je koincidencija da su se centri nekadašnje civilizacije nalazili upravo na mjestu modernih pustinja. To se može vidjeti barem iz starih karata kojih ima mnogo. Na primjer, jedan iz 1575. Na njemu uopće nema pustinja. A na mjestu modernih pustinja, postoji prilično cvjetna klima i velika gustina znakova civilizacije, s gradovima i megalopolisima. Da je barem Kolumbo imao takvu kartu u svoje vrijeme! A onda je jadnik ušao, nije jasno u kojim slamovima, divljim Papuansima. I tako bih odmah otplivao u civilizovane gradove. Mada bi ga tamo, najvjerovatnije, zamijenili za prosjaka, a možda im ne bi pustili u grad.
Što se Sahare tiče, opet, iz nekog razloga niko ne primjećuje da se ona ne završava afričkim kontinentom. I glatko i bez odlaganja proteže se dalje na istok. Arabija, Perzija, Pakistan, Centralna Azija i Himalajska planinska pustinja. A Himalaje su, kao što znate, bile prebivalište prosperitetne Šambale. Ali sada je nema, a otjerali su je ili u bajke ili u drugu dimenziju. Sada su Himalaji divlja i beživotna pustinja. Tamo je malo ljudi, ali žive jako teško, jedva preživljavaju. Za jednu ženu, dva muža imaju proviziju. A ko je pametan da kaže da je neko bio dovoljno pametan da dođe tamo iz povoljnijih mesta? I oni tamo žive ne zato što su ostali iz dobrih vremena, slučajno preživjeli i dalje postoje.
Ali mi ćemo razmotriti saharsko-himalajsku anomaliju i kasnije izvršiti detaljno usklađivanje. U međuvremenu, krenimo od rubova. Tako reći sa udaljenih kordona. Na primjer, pogledajmo našu rodnu Ameriku. Odmah je vidljivo da američka pustinja ima centar. Jasno središte od kojeg se divergira, na jednakoj udaljenosti duž radijusa. Štaviše, epicentar je oštro istaknut crvenom bojom. Kao da je to posljedica eksplozije ogromne snage. Kao da je neko upotrebio neku vrstu super-moćnog oružja za masovno uništenje. Kao kvazielektronska multiplikatorska bomba.
Multibomb. Najmoćnije oružje koje se koristi na našoj planeti
Pogledajmo sada samo središte pustinje. Ko je tamo bio tako nemilosrdno bombardovan? Sletimo uskoro. I odmah nailazimo na ovo.
Izgleda kao neka vrsta ogromnog hramskog kompleksa.
Iz nekog razloga, vidimo novije čipove, sa glavne površine, a ne ravnomjerno trošenje.
Stiče se utisak da je ili čovjek sarađivao s prirodom, ili je priroda apsolutno racionalna.
Pa, ovdje je saradnja sa umom apsolutna.
Oh, ima dosta ovoga, ruka će se umoriti od gledanja. Namjerno dajem samo jedan flaster. Ali između ovih naselja urbanog tipa postoje desetine kilometara. Ali čiji su oni? Anglosaksonci tamo žive tek dvije stotine godina. Zgrade su očigledno stare više godina. A građeni su poligonalnim zidom, kojeg tada nisu posjedovali ni Anglosaksonci, i niko u naše vrijeme to ne može reproducirati. Za svu prividnu jednostavnost. Ali kako se, bez otopine veziva, kamenje apsolutno različitih veličina presavija u apsolutno ravne, glatke i jake zidove?? Ne vjerujete mi? Probajte sami. Je li to ono što su bili, ovo kamenje je isječeno, blasterom ili tomahavkom?
Usput, evo pokušaja da se reproducira poligonalno zidanje, šljunak je, međutim, naslagan rastresito, razumljivo je, cigle su sve krive.
Čak razbije i Van Dam, ili je klinac učenik drugog razreda. Ali ovo je prava stvar, čak ni Chuck Norissa ne može slomiti.
A evo i ruske peći. U americi. U Arizoni.
Pa ko je izgradio ove zgrade ovde? Anglosaksonci nemaju ništa s tim. Znamo vrlo dobro za šta su sve sposobni.
I polugole chungachgooke s tomahavcima na mustangima, također, ne mogu se posjeći. Štaviše, njihov raspon je mnogo južnije, u Centralnoj Americi. Ko ga je onda srušio? Izgleda kao antička Grčka. Turska je puna toga. Međutim, postoje slične strukture koje datiraju prije dva ili tri milenijuma. Šta Amerikanci kažu na ovo? Verovatno nista?
Ovo je generalno nešto nerazumljivo, ali nešto nejasno podsjeća. Dakle, zapravo kažu da su Feničani bili u Americi? Pa to znači Feničani, a mi ćemo dodati, sijanje arhitekture. Istina, uglavnom su to bili mornari, a ova mjesta su daleko u unutrašnjosti. A civilizacija je ovdje bila prilično značajna i previše čvrsta za samo putnike.
Inače, kao što ste možda primijetili, mnoge zgrade su uništene. Štaviše, monoton je, kao kod snažnog udarnog talasa. Baš kao i zgrade na poligonu za nuklearno testiranje, zid na vrhu je srušen. Pa ko je to uradio? Kao što kaže moja najmlađa ćerka kada uradi nešto prljavo. "Ovo je Syomo!" Neki kamenčići su otopljeni i crvene boje od izlaganja ultravisokim temperaturama, a pruge su crne, lož ulje. U dvorištima su bazeni, ali naravno bez vode sve je suho ili isparilo.
Pa, ovo su zidne slike sa raznih obližnjih mjesta, poput petroglifa.
Na dnu astronomske, izgleda kao Jarac, Ovan. A cik-cak linija je vjerovatno neka vrsta broja. Pošto znamo da je jedan od načina pisanja brojeva bio broj uglova. Inače, naše brojke su bazirane upravo na ovom principu.
Pa, sad izgleda red, znamo barem otprilike šta treba iskriviti.
A ovo je draga Afrika
Pogledajmo južnoafričku pustinju Kalahari. Pravo do samog njegovog geografskog centra. I odmah se nađemo na nekim ruševinama, nekim zgradama.
Želite da se izgubite? Jeste li ikada vidjeli riječne brane u pustinji? Pogledaj.
A ovo je ogromna cigla. Urastao u zemlju. Sa glatkim ivicama, dimenzija 6 x 35 metara. Kao i Baalbek, udaljen samo mnogo hiljada kilometara na suprotnoj strani kopna.
Ne znam da li ovaj krater prečnika 2,5 km ima veze sa nastankom pustinje. Ali on je upravo u epicentru Kalaharija.
A ovo su prženi kamenčići. Dokaz o izloženosti ultravisokim temperaturama. Koja je momentalno isparila ogromna jezera i stotine rijeka.
Bivša rijeka. Bivše jezero.
Sada su lokalne saige sjekle nojeve. Trče brzo, nisu vruće. A škorpioni su doneseni sa planete Plyuk. Samo je neshvatljivo kako ljudi tamo još žive, a uopšte nije jasno šta tamo rade? Zaista, stotinama kilometara ne možete vidjeti njive, voćnjake i voćnjake. Neki goli putevi.
Ukratko, pogledajte sami šta se desilo i šta se desilo.
Ali ovo je prirodno stanje prirode. Koji je uvek bio svuda. I sada je na nekim mjestima još ostalo. Ali ono što nije odmah uništeno, traži se sada.
Ali život u pustinji je mnogo bolji. Možete voziti motocikle, od točenja do točenja goriva.
Preporučuje se:
Yachkhal: Drevna ledena platforma usred pustinje
Drevni ljudi su izmislili mnoge jedinstvene stvari. Uzmimo, na primjer, hladnjak, čiji izum ni na koji način nije povezan s drevnim civilizacijama. Poznato je da su jahte njegov prototip
Odakle su došli "keltski" križevi u drevnim crkvama?
Na drevnim novgorodskim crkvama možete pronaći križeve s krugovima, tradicionalne za Kelte. Šta je to zaista?
Odakle su bačene cipele u Rusiji?
Kada se izgovaraju riječi "ruski seljak", većina sunarodnika ima pred očima moćnog čovjeka sa bradom i šeširom, umornog izraza lica, skromno obučenog i obuvog u opanke sa onuči. O poslednjem paru biće reči danas. Kako tačno i odakle su batine u Rusiji, i što je najvažnije, koliko ih je trebalo ruskom seljaku za sezonu?
Pustinje Zemlje obavijene su velikim misterijama
Tone pijeska, koje zauzimaju ogromne teritorije i uništavaju svu vegetaciju, rezultat su razaranja čvrstih stijena. U većini slučajeva, svako zrno pijeska je sićušni komadić kvarca, ali milioni takvih komada čine destruktivni pijesak, ispod kojeg nestaju rijeke, jezera i cijeli gradovi
Vereščaginov prototip (Belo sunce pustinje) pokazao se hladnijim od filmskog heroja
Spomenik cariniku Pavelu Vereščaginu, legendarnom junaku filma "Belo sunce pustinje", stoji u sedištu Savezne carinske službe u prestoničkom Filiju, na aerodromu - u blizini zgrade carine Domodedovo, u blizini zgrada carine Kurgan, Lugansk, Amvrosievskaya