Rusija očima Luisa Kerola

2024 Autor: Seth Attwood | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 15:59

Godine 1867. Charles Latuidge Dodgson, svima nama poznat pod pseudonimom Lewis Carroll, posjetio je Rusiju. Zašto je ubeđeni domaći Kerol otišao u daleku Rusiju na svoje prvo i jedino putovanje u inostranstvo, još uvek je misterija.

Možda se čini da je to slučajno, ali zaljubljenik u neobičnosti i paradoksa za drugi dio Alisinih avantura sjeo je odmah po dolasku kući, pa su neki oduvijek željeli da tajanstveno putovanje dožive kao potragu za prototipom istog "Kroz ogledalo".

Međutim, on i njegov prijatelj Henry Liddon su i dalje imali službenu "pokrivu" za ruske praznike. Sveštenici Christ Church Collegea došli su s diplomatskom misijom: uspostaviti kontakte između Anglikanske i Ruske pravoslavne crkve. Tačnije, da proslavimo godišnjicu mitropolita Filareta čestitkom oksfordskog biskupa Wilberforcea. Britanci su stigli na odmor, ali pismo nije predato na vrijeme - možda ga je ljepotica omela.

Sankt Peterburg u julu odmah zadivi i očara pronicljivo englesko oko: tu su i ogromni raznobojni natpisi, i plave kupole prekrivene zlatnim zvijezdama, i veličanstvene građevine. U poređenju sa londonskim ulicama, širina čak i manjih rezova Britancima se čini neobičnom.

Kerol Nevski prospekt sa neskrivenim divljenjem naziva "jednom od najlepših ulica na svetu", a vrtovi Peterhofa, po njegovim rečima, "zasjenjuju bašte Sansusija svojim sjajem". Dnevnik jednog strogog engleskog matematičara bilježi vrlo zgodna zapažanja. Tako, na primjer, Carroll primjećuje da na spomeniku Petru jahač uopće nije zgnječio zmiju. „Da je ovaj spomenik stajao u Berlinu, Piter bi, nesumnjivo, bio zauzet direktnim ubistvom ovog čudovišta, ali ovdje ga ni ne gleda: očito se ovdje ne prepoznaje „ubilački“princip“. Kolosalne kamene lavove Carroll vidi tako mirne da "obojica, poput mačića, kotrljaju ogromne lopte ispred sebe".

Moskva se Kerolu čini kao grad belih i zelenih krovova, kupastih tornjeva i pozlaćenih kupola, „gde se, kao u krivom ogledalu, ogledaju slike gradskog života“. A iza veličanstvene panorame reke Moskve, Kerol kreće za Vorobjove gorje, odakle je Napoleonova vojska prvi put ugledala grad. Zajedno sa svojim vodičem, gospodinom Penijem, sa zanimanjem prati "izuzetno zanimljivu ceremoniju" - rusko vjenčanje, a uskoro gleda "Burgomasterovu svadbu" u Malom teatru. U Nižnjem Novgorodu Britanci šetaju po sajmu i kupuju ikone, a nakon tipične novgorodske panorame penju se na Mininov toranj.

Kao sveštenik koji se zalagao za ujedinjenje istočne i zapadne crkve, Kerol je, naravno, zainteresovan za crkvene službe, po njegovim rečima, "toliko govore čulima". Posebno ističe neobično lijepo crkveno ruho, zvučne glasove i, naravno, ikone. „Nama nije bilo teško šta da kupimo, nego šta da ne kupimo“, piše Kerol o ikonama iz Trojice Lavre, koje mu je, neverovatno pažljiv prema strancima, pomogao da nabavi knez Čirkov.

Međutim, pozorišta i umjetničke galerije se engleskom piscu čine na mjestima ništa manje duhovnim. Ne razumijevajući ruske riječi, Carroll se, ipak, divi glumi, a nakon što je odgledao nekoliko predstava zaredom odjednom, on, očigledno umoran i oduševljen, dvosmisleno primjećuje u svom dnevniku: "Sve je išlo na ruskom". Generalno, ruski jezik je posebna tema za autora Jabberwockyja. Najviše od svega Kerola je pogodila ruska reč za "branioci", koja u engleskoj transkripciji deluje zaista monstruozno: Zashtsheeshtschayjushtsheekhsya. Ali onda kupuje rečnik i zbornik izraza, piše sebi stavke sa jelovnika kao što su "parasainok", "asetrina", "kótletee", i uskoro se samouvereno cenjka sa taksistima.

Cilj koji su postavili Carroll i Liddon na kraju je samo djelimično ostvaren. Susret sa mitropolitom Filaretom u Trojice-Sergijevoj lavri 12. avgusta 1867. ostavio je dubok utisak na Britance. Ali nije bilo moguće sresti se sa drugim istaknutim ruskim ličnostima i prenijeti im poruke - teško da možete sresti nekoga u gradu u jeku ljeta. Ali gospoda su očigledno imala dosta prijatnih utisaka. Kerol gotovo da nije govorio o ruskim ljepoticama kao diplomata: bilješke koje je napravio tokom putovanja nisu bile namijenjene za objavljivanje. Ali, srećom, nisu potonuli u zaborav i sada su poznati pod nazivom "Ruski dnevnik".

25 citata iz "Alise u zemlji čuda", čije značenje otkrivaju samo odrasli

Ove očito ne djetinjaste izjave počinjemo shvaćati tek kada odrastemo!

1. Morate trčati što brže samo da biste ostali na mjestu, a da biste negdje stigli, trebate trčati barem duplo brže!

2. Sve ima svoj moral, samo ga treba umeti pronaći!

3. - Ne možete vjerovati u nemoguće!

"Samo imate malo iskustva", rekla je kraljica. - U tvojim godinama, ja sam ovome posvećivao pola sata svaki dan! Nekih dana sam prije doručka uspio povjerovati u tuce nemogućnosti!

4. Znate, jedan od najozbiljnijih gubitaka u bitci je gubitak glave.

5. Sutra nikada nije danas! Da li je moguće probuditi se ujutru i reći: "Pa sad, konačno sutra"?

6. Malo ljudi nađe izlaz, neki ga ne vide, čak i ako ga nađu, a mnogi ga ni ne traže.

7. - Biti ozbiljan u vezi bilo čega na ovom svijetu je fatalna greška.

- Da li je život ozbiljan?

- O da, život je ozbiljan! Ali ne baš…

8. Video sam takve gluposti, u poređenju sa kojima je ova glupost objašnjavajući rečnik!

9. Najbolji način da objasnite je da to uradite sami.

10. Kada bi svaka osoba radila svoje, Zemlja bi se okretala brže.

11. - Gdje mogu naći nekog normalnog?

- Nigde, - odgovori Mačak, - nema normalnih. Na kraju krajeva, svi su toliko različiti i različiti. I to je, po mom mišljenju, normalno.

12. Samo pomislite da se zbog neke stvari možete toliko smanjiti da se pretvorite u ništa.

13. Koliko god se trudila, ovdje nije mogla pronaći ni sjenu značenja, iako su joj sve riječi bile savršeno jasne.

14. Ako vam je glava prazna, avaj, najveći smisao za humor vas neće spasiti.

15. - Šta želiš?

- Želim da ubijem vreme.

- Vreme ne voli mnogo kada je ubijeno.

16. Uvek je sebi davala dobre savete, iako ih je retko sledila.

17. - Ne budi tužna - rekla je Alice. - Prije ili kasnije sve će postati jasno, sve će doći na svoje mjesto i poređati se u jednu prekrasnu šaru, poput čipke. Postat će jasno zašto je sve bilo potrebno, jer će sve biti ispravno.

18. - A kakvi su to zvuci, tamo? - upitala je Alice, klimajući glavom prema vrlo zabačenom šikaru nekog lijepog rastinja na rubu vrta.

„I ovo su čuda“, ravnodušno je objasnio Češirski mačak.

- I.. I šta oni tamo rade? - upitala je devojka neizbežno pocrvenevši.

„Kao što se i očekivalo“, zijevnula je mačka. - Dešava se…

19. Da je tako, i dalje ne bi bilo ništa. Ako je, naravno, bilo tako. Ali pošto nije tako, nije tako. To je logika stvari.

20. Sve što se kaže tri puta postaje istina.

21. Nikad ne smatraj sebe ne onim što drugi ne misle da ti, i onda te drugi neće smatrati ne onakvim što bi voleli da izgledaju.

22. Deset noći je deset puta toplije od jedne. I deset puta hladnije.

23. - Reci mi, molim te, gde da idem odavde?

- Gdje želiš ići? - odgovori Mačak.

- Nije me briga… - rekla je Alice.

- Onda nije bitno kuda ideš - reče Mačak.

24. Plan je, naravno, bio odličan: jednostavan i jasan, bolje je ne smišljati ga. Imao je samo jedan nedostatak: bilo je potpuno nepoznato kako to izvesti.