Ukrainizacija Male Rusije

2024 Autor: Seth Attwood | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 15:59

Zavadi pa vladaj (lat. Divide et impera) je princip državne vlasti, kojem često pribjegavaju vlade država koje se sastoje od heterogenih dijelova, i prema kojem je najbolji način upravljanja takvom državom podsticanje i koristiti neprijateljstvo između njegovih dijelova.

U širem smislu, taktika (često skrivena) stvaranja, jačanja i korištenja kontradikcija, razlika ili neslaganja između dvije ili više strana kako bi se kontrolisale. Često ga koristi slabija manjina za vladanje većinom.

Na teritoriji na kojoj se danas nalazi "moć Ukrajine", glavni i drevni jezik je ruski. Upravo je taj jezik bio državni jezik u Kijevskoj Rusiji. Početkom 12. veka, u Povesti o davnim godinama, monah Nestor je napisao: „Slovenski jezik i ruski su jedno“. "Ruska istina", "Položaj o polku Igorovu" i drugi spomenici kijevskog perioda napisani su na ruskom jeziku. Tek 1818. godine pojavila se prva "Gramatika maloruskog dijalekta". U Sankt Peterburgu ju je objavio ruski naučnik A. Pavlovski. U stara vremena niko nije ni pričao o "ukrajinskom" jeziku. Jer nije bilo "Ukrajinaca". Postojala je Mala Rusija. "Mala" - to znači iskonska Rusija, odakle je, prema hroničaru, "ruska zemlja". Bogdan Hmeljnicki je kozake nazvao "ruskim narodom", a N. V. Gogol je napisao: "Hvala Bogu što smo mi Rusi." Međutim, politika se umiješala u sudbinu Male Rusije.

1922. godine, dekretom boljševika Skripnika i Gunka, reč Mala Rusija zamenjena je rečju Ukrajina, a ruski jezik postaje ukrajinski. Kako piše moderni pisac Sidorenko: "Riječ "ukrajinski" nije bila poznata u Rusiji. Kada su boljševici počeli da je nameću stanovništvu, Malorusi su se međusobno pitali gdje smo i šta smo ukrali?" Boljševici su bili ti koji su stvorili masovni "Ukrajin" kao element društveno blizak partiji, kao alternativu koja uništava jedinstvo ruskog svijeta. Nije bez razloga mnoge ličnosti "Ukrajinaca" prepoznale da je sovjetski "ukrajinski" projekat povezan sa onim što su oni radili. "Ukrajinski" nacionalizam i sovjetska "ukrajinizacija" učinili su jednu stvar - derusizaciju.

Mala Rusija, 1918. Vojnici njemačke okupacione vojske objesili su lokalnog stanovnika jer je odbio da pređe u Ukrajinu.

Apel Vijeća narodnih komesara RSFSR-a od 4. decembra 1917. "O priznanju Vijeća narodnih komesara Narodne ukrajinske Republike i ultimatumu koji je predočen Centralnoj radi u pogledu njenih kontrarevolucionarnih aktivnosti"

„Polazeći od interesa jedinstva i bratskog saveza radnika i radnih ljudi izrabljivanih masa u borbi za socijalizam, polazeći od priznavanja ovih principa brojnim odlukama organa revolucionarne demokratije – Sovjeta, a posebno 2. Sveruski kongres Sovjeta, socijalistička vlada Rusije, Sovjet narodnih komesara, i dalje potvrđuje pravo na samoopredeljenje za sve nacije, koje su bile ugnjetavane od strane carizma i velikoruske buržoazije, do prava ovih nacija da se otcepe od Rusije. Stoga, mi, Vijeće narodnih komesara, priznajemo Ukrajinskoj Narodnoj Republici njeno pravo da se potpuno odvoji od Rusije ili stupi u pregovore sa Republikom Ruskom o saveznim i sličnim odnosima među njima.

Sve što se tiče nacionalnih prava i nacionalne nezavisnosti ukrajinskog naroda priznajemo mi, Vijeće narodnih komesara, odmah, bez ograničenja i bezuslovno."

Boljševička partija je od samog početka smatrala takozvani "velikosovni ruski šovinizam" glavnom opasnošću u nacionalnom pitanju i pokušavala je da pridobije nacionalne manjine na svoju stranu. Za to je razvijena politika "autohtone" kulture.

Velika Rusija i Mala Rusija - 1334

Iz pisma geografa Marina Sanuda starijeg kralju Filipu VI de Valoa, 13. oktobra 1334.:

„Osim toga, u Rusiji postoje dvije kneževine, podređene Tatarima, uključujući ogromne zemlje sa brojnim ljudima koji slijede grčku vjeru… Ovo je Rusija Velika i Mala.

Novi jezik je uveden u rad zvaničnih institucija, a većina škola je prevedena na njega. U oktobru 1921. godine, u zemlji koja se još nije oporavila od građanskog rata, u uslovima gladi i razaranja, sovjetska vlada je izdvojila 500 hiljada rubalja u zlatu za štampanje udžbenika na ukrajinskom jeziku u inostranstvu. Kasnije je, na inicijativu V. I. Lenjina, za ove svrhe izdvojeno još 250 hiljada rubalja.

Kursevi ukrajinskog jezika, koje seljaci ne razumiju - 1917

Pod aktivnim pritiskom KP (b) U, 1920-ih - ranih 1930-ih, izvršena je ukrajinizacija Kubanske, Stavropoljske teritorije, dijelova Sjevernog Kavkaza, Kurske i Voronješke oblasti RSFSR-a, koje su povijesno naseljavali imigranti iz Ukrajine. van. Po nalogu su škole, organizacije, preduzeća, novine prevedene na ukrajinski jezik nastave i komunikacije. Ukrainizacija je zahvatila i niz regiona sjevernog Kazahstana, koji je u to vrijeme bio autonomija u okviru RSFSR-a. Dakle, gotovo sve škole Fedorovskog okruga Kustanai okruga 1930-1932. su prevedeni na ukrajinski jezik, a sama ukrajinizacija u regionu dodijeljena je Oblasnom partijskom komitetu Harkova.

Ukrainizacija u provinciji Kuban, Don i Voronjež - 1926

Književni ukrajinski jezik - 1927

Ukrainizacija Donbasa - 1925

Ukrainizacija signalizacije i kina - 1925

Ukrainizacija štampe i škola - 1924

Ukrainizacija Černjigovske oblasti

Ukrainizacija Galicije

Ukrainizacija Karpatske Rusije

Prema sličnoj šemi, tokom popisa stanovništva iz 1926. godine, ruski Malorusi, Rusini, Ugrorusi i Galicijani su zabeleženi kao "Ukrajinci".

O problemima ukrajinizatora sa distribucijom ukrogazete možete pročitati ovdje.

Stanovništvo Karpatske Rusije prema popisu iz 1921

Sovjetski ukrajinizatori, u okviru ukrajinizacije, zamenjuju ruski narod Karpatske Rusije sa "Ukrajincima" - kao u popisu stanovništva u Ukrajinskoj SSR.

Ukrainizacija u Poltavi

Ovo je dodatak priči o milion rubalja u zlatu za ukroučebnike.

Ukrainizacija u Kijevu - 1925

Kako su se Ukrajinci umnožili 1926

U srpnju 1930., predsjedništvo Okružnog izvršnog komiteta Staljina (Donjeck) donijelo je odluku „da krivično goni vođe organizacija formalno povezanih s ukrajinizacijom, koji nisu našli načina da ukrajiniziraju svoje podređene, kršeći važeće zakonodavstvo u slučaju ukrajinizacije.”. Ukrajinizovane su novine, škole, univerziteti, pozorišta, institucije, natpisi, natpisi itd. U Odesi, gde je ukrajinskih učenika bilo manje od trećine, sve škole su ukrajinizovane. Godine 1930. u Ukrajini su ostale samo 3 velike novine na ruskom jeziku.

Kaganovich L. M. postao je generalni sekretar Centralnog komiteta KP/b/U aprila 1925. godine, kada je ukrajinizacija već bila proglašena i sprovedena svom snagom.

Pod prethodnikom Lazara Mojsejeviča, kao šefa KP / b / U E. I. Quiringe, broj škola u kojima se predaje na ukrajinskom jeziku rastao je brzo i postojano. Broj škola na ruskom jeziku takođe je brzo i postojano opadao.

Politika "ukrainizacije" konačno je prekinuta 1938. godine, kada je izdat dekret Vijeća narodnih komesara Ukrajinske SSR o obaveznom učenju ruskog jezika u svim neruskim školama, što je doprinijelo procesu rusifikacije, i dekret Politbiroa CK KP (b) U o ukidanju nacionalnih administrativno-teritorijalnih jedinica, tj.

Projekat "ukrajinizacije" je nastavljen nakon raspada SSSR-a, sve te procese posmatramo i sada, a upotreba ruskog jezika 1938. godine je prošla kao nasilna rusifikacija "Ukrajine". Rusifikacija Ukrajine je falsifikat i LAŽ. Govor može i ne treba da bude o rusifikacije, već o nasilnoj „ukrajinizaciji“Male Rusije. Jer je istina.

Šta sada imamo:

- Nekada je jedan narod bio podijeljen;

- Državni dug Ukrajine pretvorio ju je u državu ogrtača i izvršioca volje stranih država.