Sadržaj:

Koliko košta jedan mud za Pentagon
Koliko košta jedan mud za Pentagon

Video: Koliko košta jedan mud za Pentagon

Video: Koliko košta jedan mud za Pentagon
Video: Дмитрий Лихачёв "Земля родная" (Главы из книги) 2024, Maj
Anonim

Šta mislite koliko košta običan metalni vijak za Pentagon? Pa, u kategoriji "vojne nabavke"? Peni dogovor, pretpostavljamo? Odgovor će biti manji, ali za sada… U međuvremenu, dva svježa izvještaja američke štampe.

Prvo. Korporacija "Northrop Grumman Corp." dobit će do 13 milijardi dolara do 2025. godine za istraživačko-razvojni rad na stvaranju projektila koji će zamijeniti zastarjeli ICBM Minuteman III. Ovaj iznos će se izdvajati u ratama do 2025. godine. Nakon toga, za završetak faze istraživanja biće potrebno još 7,3 milijarde dolara. A od 2026. Sjedinjene Države će potrošiti još 61 milijardu dolara na kupovinu novih ICBM. Prva raketa može biti isporučena tek … 2029. godine. Ovo je iz Bloomberga.

Ukupna potrošnja - 80 milijardi dolara plus. A, "će poleteti" ili "neće poleteti" postaće jasno tek posle decenije…

Druga poruka. Američka mornarica je saopćila da namjerava opremiti višenamjenske podmornice klase Virginia hipersoničnim jedrilicama C-HGB. U fiskalnoj 2021., 1 milijarda dolara će biti potrošena samo na razvoj i istraživanje. Troškovi proizvodnje još nisu procijenjeni…

S druge strane, procijenjene su i objavljene realne cijene po kojima je Pentagon kupovao robu za svoje potrebe.

Danas se ova priča pretvara u sagu o potrazi za nekoliko triliona dolara, koji su - dokazano - netragom nestali u analima Pentagonovog računovodstvenog odjela. Ali tada, sredinom 1980-ih, korupcija u američkom ministarstvu odbrane tek je počela svoj pobjednički tempo, i nešto je procurilo u otvorenu štampu. Sada se Amerikanci s nostalgijom prisjećaju kako su 1950-ih "u ime jačanja sigurnosti i odbrane zemlje" pravili vojnu opremu "pretjerajući u ispunjavanju plana" kako bi uštedjeli javna sredstva. ne kao sada…

Nestali su bilioni dolara

A sada, prema najnovijim izvještajima iz Potomaca, bilioni nedokumentiranih dolara nestali su u oblasti Pentagona, koje su patriotski kongresmeni i senatori iz godine u godinu dodijelili na raspolaganje svojim braniteljima. A oni, shvativši sami sebi adekvatan račun o tome da "veliku Ameriku nema od koga braniti", bezbedno su podelili kraljevske poklone Kongresa do sada nepoznatim - svi traže adrese i … džepove.

Tramp je ljut. Pentagon ima reviziju. I nekoliko triliona je nepovratno "odlepršalo". Anthony Carpaccio iz Bloomberga rekao je da je Ministarstvo odbrane napravilo "35 biliona dolara u računovodstvenim korekcijama u 2019. godini". Nadalje, kako Finance. Yanoo već piše, „Todd Harrison iz Centra za strateške i međunarodne studije kaže da ova cifra od 35 biliona predstavlja „višestruko, trostruko i četverostruko prebrojavanje istog novca koji se prenosi između računa“u Pentagonu. Ovo ukazuje na uporni nedostatak internih finansijskih kontrola u Pentagonu, što otežava pravilno obračunavanje potrošnje u najvećem državnom budžetu. A predstavnik Jackie Speyer je rekao da Pentagon "primjenjuje računovodstvene korekcije kao što izvođač farba preko kalupa." Odnosno, novac je kanalisan između računa kako bi se zbunili revizori i sakrile brojke ukradenih sredstava iz budžeta Pentagona.

O tome se sada mnogo piše, ali posljednjih godina se ne govori o cijeni određene robe za koju Pentagon kupuje. Može se pretpostaviti da je to postalo strogo povjerljivo. Utoliko je zanimljivije upoznati se s otvorenim podacima o ovoj temi, koji su se iznenada pojavili na webu.

Los Angeles Times je iz nekog razloga - to se ne događa tako često, obično se daju skenovi materijala iz prethodnih godina - na svojoj stranici objavio je svoj članak iz 1986. godine. U njemu su navedene cijene koje je Pentagon plaćao za sasvim obične kupovine. I može se samo pitati kako se 2020. godine na sajtu koji nije mogao postojati 1986. godine (tada nije postojao internet) iznenada osvanuo upravo ovaj članak iz tadašnjeg lista "Los Angeles Times". Zaista, rukopisi ne gore!

Samo 37 dolara za … vijak

Džek Smit piše 30. jula 1986: „37 šrafova, aparat za kafu od 7 622 dolara, 640 daščica za toalet; dobavljači naše vojske jednostavno neće biti preprodani "-" Zupčanici za 37 dolara, aparat za kafu za 7.622 dolara, WC daske za 640 dolara - ove zalihe za našu vojsku neće se preprodavati."

Čitamo Jack Smitha: „Kao građanin koji je uvijek pošteno i bez pretvaranja plaćao poreze, ponekad sam depresivan kada pročitam u novinama o korporaciji koja je pretjerano naduvala svoje cijene za vladu, a ja pomažem u plaćanju. Naravno, većina naših poreza ide na oružje, a mi na neki značajan način doprinosimo vladinoj nabavci bilo kakvog oružja.

Možda ste čitali u novinama da su divizija Litton Industries i dva njena bivša direktora optuženi za lažne vladine nabavke vojnih ugovora u vrijednosti od 6,3 miliona dolara. Prema riječima advokata, kompanija je "namjerno naduvala cijene" za oko 45 ugovora iz 1975-1984. Zapitate se je li svo naše oružje precijenjeno?

Sjećate li se kada smo saznali da je vlada platila 640 dolara za plastične toalete za vojne avione? Tada je izašao Pentagonov katalog, zgodan za svakog poreskog obveznika, koji opisuje "brojne uzorke vojne opreme", koje autori Christopher Cerf & Henry Beard opisuju kao "obične proizvode po neuobičajenim cijenama".

U knjizi se, na primjer, navodi "čekić s račvastim repom" koji je prodat američkoj mornarici za samo… 435 dolara. Ali možete ga kupiti u bilo kojoj prodavnici hardvera za 10 dolara!

S obzirom na to, cijena za "McDonnell Douglas" je relativno razumna - samo 37 dolara za … šraf. Čini se da je u svakom pogledu ovo običan šraf, ali Pentagon uvjerava: „Činjenica je da se ovaj skupi šraf jednostavno ne može izgubiti! Koliko puta ste imali zupčanik koji se otkotrljao s radne površine i nestao?" Bez šale - ovo je citat.

Dodajmo da se ova knjiga zove "Katalog Pentagona: Obični proizvodi po izvanrednim cijenama", a i dalje se može kupiti na Amazonu, uprkos starom izdanju. Evo naslovnice:

Slika
Slika

Ovdje prekidamo citiranje članka iz Los Angeles Timesa o nabavnim cijenama Pentagona koje su navedene u ovoj knjizi:

Šraf - 37 dolara

Čekić - 437 dolara

Odvijač - 285 dolara

Perilica - 387 dolara

Ključ - 469 dolara

Lampa - 214 dolara

Rulet - 437 dolara

Podesivi ključ - 2.228 dolara

Kliješta - 748 dolara

Pepeljara - 659 dolara

Plastična WC daska - 640 dolara

Aparat za kafu - 7.622 dolara

Aluminijske ljestve - 74.165 dolara

Sve cijene su za JEDAN KOMAD!

A sada pokušajmo da preračunamo ove podatke u vezi sa inflacijom - od 1986. do 2019. godine, kako bismo shvatili koliko ti "šrafovi" i "matice" koštaju Pentagon u sadašnjim cijenama. Postoje takve formule. Evo jednog od njih - „Američki kalkulatori inflacije. Izračun stope inflacije za proizvoljan period ":

Slika
Slika
Slika
Slika

Ove tabele pokazuju da je inflacija od avgusta 1986. do decembra 2019. u Sjedinjenim Državama zvanično procenjena na 140 odsto.

Na bojnom polju nema tržnih centara

Sada se vraćamo na citiranje članka u LA Timesu, gdje ćemo naći opravdanje za tako visoke cijene za ono što se kupuje - zaista peni! - proizvodi. Logika je gvozdena: „Bit će neugodno ako se neki važan dio opreme pokvari zbog malog rezervnog dijela koji košta svega nekoliko centi… Svakako ne želimo riskirati naše avione opremajući ih jeftinim maticama. " A motivacija je još jača: visoka cijena artikla povezana je s garancijom da, ako su dijelovi potrebni, "na bojnom polju nema trgovačkih centara".

Autori knjige Christopher Surf i Henry Byrd ističu da su bili ogorčeni zbog cijene ovih "ratnih zaliha" dok nisu shvatili kako funkcionira "ratna" cijena. I pišu s podsmjehom: samo trebate shvatiti da "vojna igla" od 10 centi nije kao obična igla, koja košta 2 centa u željezari na uglu. Ovo razumijevanje bi trebalo da uvjeri svakog vojnika "kada sjedi na WC dasci od 640 dolara."

Evo jedne priče. Gotovo anegdotski. Ali postoji još par koji nisu nimalo smiješni, a tiču se američkih sigurnosnih službenika i njihove ljubavi prema novcu.

Od bombaškog napada na Lockerbie do 11. septembra, korupcija je posvuda

Eksplozija Pan American leta 103 iznad škotskog grada Lockerbieja 1988. godine, prema kasnijim izvještajima, mogla bi biti posljedica činjenice da su neki Amerikanci htjeli da "prikriju" svoje ružne finansijske poslove na Bliskom istoku. U toj katastrofi poginuli su članovi američke komisije koja je istraživala ove slučajeve. Na primjer, takvi su autori kao što su Ludwig de Brackelier ili Pierre Cavendish pisali o tome detaljno:

“Major McKee je bio viši časnik u Odbrambenoj obavještajnoj agenciji. McKee je bio jedan od nekoliko američkih obavještajnih službenika ubijenih u napadu na Pan Am let 103.

Teoriju da je let 103 izabran za napad na grupu podržavaju dva nezavisna obavještajna stručnjaka. Gene Wheaton, penzionisani vojni obavještajac koji je služio 17 godina na Bliskom istoku, kaže: “Nekoliko mojih starih prijatelja u Pentagonu vjeruje da je Pan Am let 103 izveden kako bi se ubio Tim McKee. Istražili su uzimanje talaca, ali im je rečeno da istraže drugačiju verziju, jer je ta činjenica otkrila nesretan proboj u sigurnosnom sistemu."

To je toliko politički korektno - "narušavanje sigurnosti" - oni nazivaju korupcijskom komponentom onoga što se dogodilo. Našavši kraj u Bejrutu, konkretno - među američkim snagama sigurnosti, McKeejeva grupa je hitno odletjela u Washington, ali… nije uspjela.

Drugi stručnjak Tom Dalielle kaže: „Policajac, moj prijatelj, došao mi je i rekao da je jako zabrinut što je previše Amerikanaca na mjestu strašne katastrofe u Lockerbieju, koji pretražuju i ispituju olupinu avion, verovatno uništavajući važne dokaze. …

Na kraju, Amerikanci su za bombardovanje aviona okrivili Libijce, a nikome nije smetala sopstvena korupcija u Sjedinjenim Državama. Hush?

Druga priča vezana za vojni novac dogodila se 11. septembra 2001. godine, kada je Boeing uletio u Kule blizance u Njujorku. Da, pogođen je i Pentagon. Kako je rečeno Amerikancima i svima ostalima u svijetu, avion Boeinga se srušio na vojni odjel.

Ipak, pogledajmo fotografiju snimljenu istog dana. Ni sam Boeing, ni krhotine sa srušenog trupa, ni ostaci putnika, ni prtljag od riječi - nikako!

A rupa u zgradi pokazuje sve što želite, samo ne tragove od krila aviona, već trag od… rakete. Ili čak od unutrašnje eksplozije.

Pogledajte odnos stvarne veličine Boeinga, koji je, prema američkim obavještajnim službama, 11. septembra 2001. godine "raznio" Pentagon, i stvarne štete na zgradi američkog Ministarstva odbrane:

Slika
Slika
Slika
Slika

A sada poznata američka web stranica Veteranstoday objavljuje takva otkrića: „Pentagonovski dio 9-11 bio je zaseban događaj… Bilo je to nevjerovatno cinično eliminiranje računovodstvenog osoblja Pentagona koje bi moglo istražiti sudbinu nestalog 2.3 triliona dolara… general Myer… sazvao je sastanak revizorskog osoblja, a zatim se nije pojavio."

Prevod: „Deo 11. septembra vezan za Pentagon bio je poseban… Bilo je to neverovatno cinično eliminisanje računovodstvenog odeljenja Pentagona, koje je moglo da shvati sudbinu nestalih 2,3 biliona dolara… General Mayer je sazvao sastanak revizorsko osoblje, ali se tada nije pojavio. …

Američka vojska, koja izvršava naređenja američkih političara, a ponekad i sama stvara preduslove za te naredbe da bi dobila ogromne budžete "za rezanje", prema profesoru vodeće američke vojne akademije, nema "prava strategija". Pa, za šta se – osim za smanjenje budžeta – bore? Tačno u Rusiji kažu: "Kome je rat, a kome je majka draga."

Tim Bakken naglašava: „Vojska i vojska su postale gotovo religija za mnoge Amerikance, i njihove akcije se ne mogu osporiti, a ako to učinimo (osporavamo) optužuju nas da smo nepatriotski… Uostalom, evo dokaza njihov neuspeh - u ratovima u Koreji, Vijetnamu, Avganistanu i Iraku. Generali ne znaju kako da dobiju ove ratove, a nemaju ni hrabrosti da kažu Amerikancima da mi ne možemo pobediti."

A sada - o korupciji u američkoj vojsci. Bakken tvrdi da "slab program obuke oficira ne potiče kreativno razmišljanje niti dovodi u pitanje status quo." Oficiri su skloni korupciji – a to je široko rasprostranjeno u oficirskom koru. “Ako civilno društvo ne preduzme mjere za reformu vojne institucije države, svi ćemo ostati na milost i nemilost njenog neuspjeha”, naglašava Tim Bakken.

… Naravno, snaga američke vojske se ne može potcijeniti. Ali isto tako je nemoguće ne vidjeti da ona pomalo postaje slična Velikom i strašnom Goodwinu, junaku bajke "Čarobnjak iz Smaragdnog grada". Sjetite se kako je Goodwin naredio svim stanovnicima grada da nose zelene naočale kako niko ne bi primijetio - smaragdi nisu pravi.

A Pentagon je – uz svu svoju istorijsku moć – posljednjih decenija, prije svega, kako su ranije govorili, „demonstrirao vojne mišiće“. Pokažite nešto što on demonstrira, ali iza toga se krije "tihi" rad na razvoju sve većih vojnih aproprijacija, na koje Amerika gleda kroz - ne, ne zelene - ružičaste naočale. Pa direktno: "I bacili su kape u zrak…"

Štaviše, jedna od omiljenih izreka američkih kaplara zvuči ovako: "Nikada vam nismo obećali ružičnjak!" - "Nikad ti nismo obećali ružičnjak!"

Preporučuje se: