GADŽETI I DIGITALIZACIJA - ZA LUTKU I BADŽETE
GADŽETI I DIGITALIZACIJA - ZA LUTKU I BADŽETE

Video: GADŽETI I DIGITALIZACIJA - ZA LUTKU I BADŽETE

Video: GADŽETI I DIGITALIZACIJA - ZA LUTKU I BADŽETE
Video: Узнав это СЕКРЕТ, ты никогда не выбросишь пластиковую бутылку! ТАКОГО ЕЩЕ НИКТО НЕ ВИДЕЛ! 2024, Maj
Anonim

Popularne američke novine "razbijaju mozak" prosječnom ruskom liberalu i tehnokrati objavljivanjem članka da je sadašnje "digitalno učenje", kao i ostatak digitalizacije, dio društva prosjaka. Ispostavilo se da bogati u Sjedinjenim Državama odbijaju ne samo usluge "digitalne ekonomije", već i pametne telefone, društvene mreže, online kupovinu, a još više od škola koje koriste gadgete.

Kuda zaista vodi nabrijana digitalizacija svih i svega može se vidjeti u BBC filmovima o ne tako dalekoj budućnosti 2039. godine. Tamo je za "napredak" predstavljen život u kome nema mesta za porodicu, sopstveni dom i osećanja. Svi žive u hostelu, jedu umjetnu hranu i proizvode od insekata i perverzni su u virtualnom svijetu. Tačnije, ne svi, već "prosječni stanovnik" koji će biti spušten na nivo roba ili "jedne radne jedinice". U tom materijalu pretpostavili smo da digitalizacija neće uticati na njene glavne lobiste - svjetsku oligarhiju. A sada, jasan dokaz u obliku velikog članka iz New York Timesa.

Dok naši domaći Grefovi kažu da je život u virtulu progresivan i neophodan, bogati Amerikanci, odnosno većina bogataša u svijetu, to odbijaju:

“Oni žele da se njihova djeca igraju sa svojim vršnjacima, a privatne, skupe škole bez tehnologije napreduju. Bogati ljudi su voljni i sposobni da plate za njih. Vidljiva ljudska interakcija - život bez telefona tokom dana, napuštanje društvenih mreža - postala je statusni simbol. Što se više monitora pojavljuje u životima siromašnih, to više nestaju iz života bogatih. Što ste bogatiji, to više trošite da biste bili iza kulisa. Glavni izvršni direktor Luxury Institutea, Milton Pedraza, koji savjetuje kompanije o tome kako najbogatiji žele da žive i troše, otkrio je da bogati žele da troše na nešto ljudsko. Prema istraživanju njegove kompanije, procijenjena potrošnja na aktivnosti poput zabave i hrane nadmašuje potrošnju na robu, a on to vidi kao direktan odgovor na širenje digitala. “Sada obrazovanje, zdravstvene ustanove, svi počinju da gledaju šta radi čovjek. Osoba je sada veoma važna “, rekao je gospodin Pedraza.

“Pejdžeri su bili važni jer su bili signal da ste važna, zauzeta osoba”, rekao je Joseph Nunes, predsjednik marketinga na Univerzitetu Južne Kalifornije, koji je specijaliziran za statusni marketing. Danas je, rekao je, suprotno: „Ako ste zaista na vrhu hijerarhije, ne morate nikome odgovarati. Moraju vam odgovoriti. Bogati ljudi mogu sebi priuštiti da se odreknu svojih podataka i pažnje koji se prodaju kao proizvod. Siromašna i srednja klasa nemaju iste resurse”, nastavlja New York Times.

Zamislite, ispostavilo se da je danas u Sjedinjenim Državama iPhone znak lopova. A sve ono čega nas nagovaraju da odustanemo je kao "ostalo" - škole u kojima djeca uče od dobrih učitelja, bolnice u kojima liječe profesionalni doktori, čak i organizovanje banalnog veselog vjenčanja sa živim gostima u istom Holivudu i među ostalim Američki bogati sada stvari imaju izuzetno status. Otkriće koje je za naše zvijezde i one koji jure za "statusom" poput eksplozije mozga. Štaviše, novinari dalje objašnjavaju da je odbacivanje bilo kakve virtuelnosti - od društvenih mreža i pametnih telefona, do upotrebe gadžeta u obrazovanju - daleko od hira bilo kakvih Rockefellera, već jedini način da se steknu pametni i adekvatni nasljednici.

“Rani rezultati značajne studije Nacionalnog instituta za zdravlje o razvoju mozga među 11.000 djece pokazali su da su oni koji provode više od dva sata dnevno sjedeći pred ekranima imali niže rezultate u razmišljanju od onih koji čitaju knjige. Najzabrinjavajuće je to što istraživanja otkrivaju da je mozak djece koja provode mnogo vremena gledajući ekrane i čitajući knjige drugačiji. Neka djeca imaju "brojeve" prerano stanjivanje moždane kore. Kod odraslih je jedna studija otkrila vezu između vremena provedenog na spravama i depresije.

Korištenju gadžeta usprotivio se vodeći autor Američke akademije za pedijatriju i vodeći pedijatar Dječije bolnice u Sijetlu, Dimitri Kristakis, koji je rekao da klinac koji nauči da gradi od virtuelnih kockica u iPadu jednostavno ne može to isto. sa pravim kockama.

Tehnološke kompanije su naporno radile (lobirali) da natjeraju javne škole da implementiraju programe koji zahtijevaju jedan laptop po učeniku, tvrdeći da bi mogli bolje pripremiti djecu za svoju digitalnu budućnost. Ali ideja je kako ljudi koji sprovode budućnost zasnovanu na "brojkama" odgajaju sopstvenu decu napuštajući je.

U malim gradovima oko Wichite, gdje su školski budžeti bili toliko smanjeni da je Vrhovni sud države presudio da su neadekvatni, nastavnici i pomagala u učionici zamijenjeni su softverom, a učenici su većinu školskog dana provodili u tišini za svojim laptopom. (Isto za rusku decu pripremaju lobisti projekta Digitalna škola iz Skolkova, ASI i Visoka ekonomska škola-RIA Katjuša) A u ovo vreme u Silicijumskoj dolini, vreme ispred ekrana se sve više smatra nezdravim. Jedna od najpopularnijih osnovnih škola tamo je lokalna Waldorfska škola, koja obećava da će se vratiti osnovama uvođenjem gotovo klasičnog obrazovanja. Kao rezultat toga, ispada da dok bogata djeca odrastaju s manje vremena uz sprave, siromašna djeca im se sve češće obraćaju”, prenosi New York Times.

Ovdje se čak i nema šta posebno komentarisati. Zapravo, imamo situaciju da sami vlasnici informatičkih divova koji plaćaju uvođenje sve većeg broja sprava u obrazovanje i doprinose zapanjivanju stanovništva ovisne o njihovim uslugama, poput droge, šalju svoju mladost u normalne škole bez "broj" i za ne male pare. Štaviše, ovdje nije slučajno rečeno o drogama. “Siromašnoj i srednjoj klasi govore da su uređaji dobri i važni za njih i njihovu djecu. Da bi to postigle, visokotehnološke kompanije po tarifama zapošljavaju psihologe i neuronaučnike, čiji je zadatak da što brže i što duže prikovaju svoje oči i um za ekrane gadžeta… „Ljudi trče ka onome što znaju – da ekrani. To je kao pobjeći na brzu hranu”, rekla je Sherri Turkle, profesorica društvenih nauka i tehnologije na MIT-u. I baš kao što je teže odustati od brze hrane kada je to jedini restoran dostupan u gradu, siromašnoj i srednjoj klasi je mnogo teže odbaciti gadžete. Čak i ako neko odluči da živi van mreže, to često nije moguće. Roditelji učenika javnih škola možda ne žele da njihova djeca uče s uređajem u ruci, ali to nije opcija kada su mnoge učionice sada izgrađene na programima jedan na jedan za laptop. Postoji i realnost da u našoj kulturi rastuće izolacije, u kojoj je nestalo toliko tradicionalnih okupljališta i društvenih struktura, uređaji već popunjavaju ključnu prazninu”, dodaju američki novinari.

Podsjećamo, ovo nije tekst teoretičara zavjere, koji govori o izgradnji novog društva robova pod kontrolom "velikog brata". Ovo je respektabilan i krajnje tolerantan New York Times, koji sasvim zvanično kaže da da – zaista u IT kompanijama znaju da se ljudi zaglupljuju od njihovih proizvoda, štaviše, drže čitav kadar zaposlenih koji bi populaciju trebali još brže zaglupljivati, i stoga svoju Oni čuvaju svoju djecu od "inovacija" koliko god je to moguće. I sami radije kupuju stvari u trgovinama nego na internetu, idu doktorima, a ne koriste daljinsku pomoć i jedu u dobrom restoranu, nego naručuju brzu hranu preko mreže.

I tu se vraćamo na video snimke iz Ratnog vazduhoplovstva na kojima se vide ljudi koji nisu posebno nadareni i žive u spartanskim uslovima od 2039. godine – dakle oni koji danas imaju 5-10 godina. Upravo su oni, "skitnici" naučeni novim pravilima u školi sa spravama, otišli na društvene mreže i postaće glavni "radni resursi", a jednostavno robovi onih koji uče djecu u klasičnim školama i tretiraju ih normalno bolnice. Štaviše, klasični robovi koji će imati sklonište, neku vrstu hrane od skakavaca i rafinirano ulje i odjeću. Samo će umjesto žige imati matični broj, umjesto lanaca dobiće sprave, a umjesto nadglednika ozloglašenu umjetnu inteligenciju. A ova budućnost već dolazi ne samo u Sjedinjenim Državama i na Zapadu, već iu Rusiji.

Preporučuje se: