Sadržaj:

Morske ribe se navikavaju da jedu plastiku
Morske ribe se navikavaju da jedu plastiku

Video: Morske ribe se navikavaju da jedu plastiku

Video: Morske ribe se navikavaju da jedu plastiku
Video: ОРХИДЕИ В ПУСТОЙ ВАЗЕ - ЛАЙФХАКИ, ТОНКОСТИ И ОШИБКИ СОДЕРЖАНИЯ, ПЕРЕВОДА И ЩАДЯЩЕЙ АДАПТАЦИИ В ОС! 2024, April
Anonim

Ribe u okeanima su se od malih nogu prilagodile da jedu plastični otpad, slično kao što se djeca navikavaju da jedu nezdravu brzu hranu.

Švedski istraživači su otkrili da dostupnost visokih koncentracija čestica polistirena u morskoj vodi stvara ovisnost o mlađi brancina.

Njihov članak o tome objavljen je u časopisu Science.

Kao rezultat toga, to usporava njihov rast i čini ih ranjivijim na grabežljivce, vjeruju naučnici.

Istraživači traže zabranu upotrebe plastičnih mikrozrna u kozmetičkim proizvodima.

Posljednjih godina sve je više alarmantnih znakova povećanja koncentracije plastičnog otpada u oceanima.

Mladunci morskih riba preferiraju plastiku nego zooplankton

Prema studiji objavljenoj prošle godine, do 8 miliona tona plastike uđe u okeane svake godine.

Pod uticajem ultraljubičastog zračenja, hemijskih procesa i mehaničkog razaranja pod uticajem talasa, ovaj plastični otpad se brzo raspada u sitne čestice.

Čestice manje od 5 mm nazivaju se mikroplastika. Pojam također uključuje mikrozrnce koje se koriste u kozmetičkim proizvodima kao što su pilingi, proizvodi za piling ili gelovi za čišćenje.

Biolozi su dugo upozoravali da se ove mikročestice mogu akumulirati u probavnom sistemu morskih životinja i oslobađati otrovne tvari.

Švedski istraživači izveli su niz eksperimenata u kojima su analizirali rast mlađi brancina dajući im plastične mikročestice u različitim koncentracijama.

U nedostatku takvih čestica, oko 96% jaja je uspješno pretvoreno u mlade. U rezervoarima za vodu s visokom koncentracijom mikroplastike, ovaj pokazatelj je smanjen na 81%.

Mladi koji su se izlegli u tako otpadnoj vodi su bili manji, kretali su se sporije i imali su lošiju sposobnost snalaženja u svom staništu, kaže vođa tima dr. Una Lonnstedt sa Univerziteta u Uppsali.

Godišnje u okeane uđe i do 8 miliona tona plastike, ali pod uticajem prirodnih sila brzo propada.

Prilikom susreta s grabežljivcima, oko 50% mlađi uzgojenih u čistoj vodi preživjelo je 24 sata. S druge strane, mlađ uzgojena u rezervoarima sa najvećom koncentracijom mikročestica uginula je u istom periodu.

Ali najneočekivaniji za naučnike bili su podaci o prehrambenim preferencijama, koji su se promijenili u novim uvjetima staništa riba.

"Sva mladež je mogla da se hrani zooplanktonom, ali su više voleli da jedu plastične čestice. Verovatno je da plastika ima hemijsku ili fizičku privlačnost koja stimuliše refleks hranjenja kod riba", kaže dr. Lonnstedt.

"Ugrubo govoreći, plastika ih navodi na pomisao da je ovo neka vrsta visoko hranljive hrane. Ovo je vrlo slično ponašanju adolescenata koji vole da trpaju svoje stomake raznim glupostima", - dodaje naučnik.

Autori studije smanjenje broja ribljih vrsta poput brancina i štuke u Baltičkom moru u posljednjih 20 godina povezuju s povećanjem smrtnosti mladunaca ovih vrsta. Oni tvrde da ako mikročestice plastike utječu na rast i ponašanje ribljih mladunaca u različitim vrstama, onda će to imati dubok utjecaj na morske ekosisteme.

U Sjedinjenim Državama je upotreba plastičnih mikrozrnaca u kozmetičkim proizvodima već zabranjena, a u Europi se sve više bori za sličnu zabranu.

„Ne radi se o farmaceutskim proizvodima, već samo o kozmetici - maskara i neki ruževi,“kaže dr. Lonnstedt.

U Britaniji se na vladinom nivou čuju i glasovi onih koji predlažu uvođenje jednostrane zabrane mikrozrna prije nego što će to biti učinjeno u Evropskoj uniji.

O ovom pitanju će se raspravljati iduće sedmice na sastanku Komisije za procjenu životne sredine Donjeg doma.

Preporučuje se: