Zašto vojska SSSR-a nije tolerisala "Šrapnel" kao glavno jelo?
Zašto vojska SSSR-a nije tolerisala "Šrapnel" kao glavno jelo?

Video: Zašto vojska SSSR-a nije tolerisala "Šrapnel" kao glavno jelo?

Video: Zašto vojska SSSR-a nije tolerisala
Video: Моя работа наблюдать за лесом и здесь происходит что-то странное 2024, Maj
Anonim

Ne voli svako ječmenu kašu. Štaviše, kako pokazuje surov rijaliti, mnogi vojnici nisu oduševljeni time. Međutim, Ministarstvo obrane Sovjetskog Saveza nikada nije računalo s ovom "osobinom" percepcije prehrambenog proizvoda, i to nikako zato što je mrzelo svoje borce. Jednostavno - morate jesti kašu! Pa zašto je upravo ječam bio "glavno jelo"?

Kaša je korisna
Kaša je korisna

Dnevna norma žitarica za sovjetske vojnike bila je 300-400 grama. Istovremeno, u nutricionističkim receptima nikada nije precizirano kakva bi to trebalo da bude kaša. Ječam je s razlogom postao glavna kaša sovjetske vojske. Ječam je odabran na osnovu kombinacije pozitivnih faktora. Prvo, biserna ječmena kaša je veoma zdrava, sadrži mnogo vitamina i minerala. Drugo, prilično je zadovoljavajuća, sposobna je zadovoljiti glad odraslog čovjeka s relativno malom masom proizvoda. Treće, tokom dugotrajnog skladištenja, biserni ječam zapravo nije pokvaren raznim štetočinama. Trešnja na torti je cijena. Cijena bisernog ječma je vrlo mala, što je opet važno kada se kontinuirano obezbjeđuje hrana za ogroman broj ljudi.

Bilo je puno kaše
Bilo je puno kaše

Još jedna karakteristika ječmene kaše je da dugo vremena održava osjećaj sitosti. U tom pogledu je mnogo bolja čak i od heljdine kaše. U uslovima služenja vojnog roka ovakva "suptilnost" je takođe veoma važna, jer je veoma teško uraditi nešto dobro na prazan stomak, posebno kada je u pitanju fizički i psihički rad.

Vojska ne kuva kako treba
Vojska ne kuva kako treba

Zanimljiva činjenica:u vojsci SSSR-a, ječmena kaša se zvala "šrapnel" (zbog vizuelne sličnosti), kao i "cerade" i "šrafovi".

Uz sve to, kao što je već rečeno, ni vojnici ni oficiri nisu voljeli ječmenu kašu u sovjetskoj vojsci. To je zato što biserni ječam ima jedan "užasan" nedostatak. Da bi kaša bila zaista ukusna, mora se pravilno kuvati. Konkretno, prije kuhanja žitarice treba potopiti u vodu 5-6 sati. To mijenja njegov ukus na bolje. Naravno, u velikoj većini slučajeva, vojna kuhinja nije si mogla priuštiti (ili jednostavno nije htjela) da troši vrijeme i trud na takve užitke.

Preporučuje se: