Nedostaje slovo

2024 Autor: Seth Attwood | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 15:59

Postoji "zvanično gledište" da su Ćirilo i Metodije doneli pismenost i pismo Slovenima. je li to tako? Ispostavilo se da to nije slučaj. U vreme kada su braća došla kod Slovena, Sloveni su već imali pisani jezik. Na mnogim rukopisima glagoljica je sastrugana, a novi tekst ispisan ćirilicom…

U žitiju „svetog“Kirila se kaže da je Konstantin, prolazeći kroz Hersones-Korsun Tauride u sklopu poslanstva kod Hazara, tamo video Jevanđelje i Psaltir, ispisane „ruskim slovima“.

Mladi Konstantin je pismo uporedio sa poznatim, razlikovao samoglasnike i suglasnike i ubrzo tečno čitao na jeziku koji mu je bio nov, što ih je iznenadilo kao čudo Božije. Tako su Rusi na samom početku Ćirilovog života imali pisani jezik.

Kakvo su pismo imali Sloveni? Verbolitika.

Ćirilo i Metodije su izmislili ćirilicu, usitnjavajući glagoljicu i prilagođavanjeSlavenska slova pod grčkim alfabetom - da se ne bi migoljili i prepisivali judeo-kršćansku Bibliju pismom koje je nezgodno za Grka.

Odmah se postavlja pitanje - možda je glagoljica manje drevna od ćirilice?

Ne sve. Provedena su istraživanja (nasreću, u nekim selima u Hrvatskoj se još uvijek piše glagoljica) i ustanovljeno je da nema niti jedne činjenice u prilog činjenici da je ćirilica starija od glagoljice. Od do sada do sada datiranih spomenika slovenske pismenosti, najstariji je pisan glagoljicom. Postoje Ćirilovi rukopisi, koji su, bez sumnje, prepisani sa glagoljskih originala. Jezik glagoljskih spomenika je mnogo stariji, mnogo arhaičniji od jezika ćirilskih spomenika.

Ćirilicu su oko 863. godine stvorili Ćiril i njegov brat Metodije po nalogu vizantijskog grčkog cara Mihaila III, fanatičnog judeo-kršćanina.

Pošto bi prevođenje na novi jezik za njih (slovenska glagoljica) i ručno prepisivanje ogromne knjige moglo potrajati i do 20 godina, onda bi, po svemu sudeći, bilo lakše kopirati, distribuirati i čitati tekstove Biblije u njegovom carstvu godine, car Mihailo III izdao je dekret o uređenju pisanja slovenskih naroda koji su bili u sastavu Vizantijskog carstva. Pa, to jest, lakše je - oh kulturni genocid - kada je njihovo domaće pismo oduzeto Slovenima i prisiljeno da pišu na novom stranom jeziku…

Postoji direktna i jasna zavisnost ćirilice od glagoljice: Ćiril i Metodije su verbalna slova zamenili njima poznatim grčkim slovima, sličnim po zvuku, i jednostavno su izbacili neka od glagoljskih slova koja nisu razumeli. Kao rezultat toga, u ćirilici je ostalo nešto više od 30 slova, a originalna glagoljica je sadržavala više od 46 znakova.

Sloveni, uključujući i istočne, dostižu visok razvoj plemenskog sistema u prvoj polovini 1. milenijuma nove ere. e. Ovom vremenu vjerovatno treba pripisati nastanak slovenskog pisma tipa "Đavo i Rezov".

Ovaj zaključak potvrđuju i lingvistički podaci. Kao što su primijetili mnogi istraživači, riječi 'pisati', 'čitati', 'pismo', 'knjiga' uobičajene su za slovenske jezike.

Shodno tome, ove riječi, kao i samo slovensko pismo, vjerovatno su nastale prije podjele zajedničkog slovenskog jezika na grane, odnosno najkasnije sredinom 1. milenijuma nove ere. e.

Ovaj argument se ne odnosi čak ni na glagoljicu, već na primarno piktografsko pismo.

Dakle, Sloveni su imali pisani jezik već prije 500. godine nove ere. e. barem, ali u stvarnom životu mnogo ranije.

Godine 1848. ruski filolog II Sreznjevski je napisao: "Osebnost mnogih glagoljskih slova dugo je dovela do zaključka da je glagoljica drevno pismo paganskih Slovena i da je stoga starije od ćirilice …"

Godine 1766. g. Grof Klemens Grubisich objavio je u Veneciji knjigu vrlo zanimljivog naslova "In originem et historiam alphabet Slavonic Glagolitici, vulgo Hieronymiani disquisitio" (Postanak i istorija glagoljaške slovenske azbuke, studija Jeronimove Vulgate). Grubisich tvrdi da je glagoljica sastavljena mnogo prije Hristovog rođenja, na osnovu Getskih Runa (Geti - Istočni Goti, Sloveni, samozvani Drevljani).

Oko 1640. godine Raphael Lenakovich je napisao dijalog De litteris antiquorum Illyriorum, u kojem govori otprilike isto što i Grubisich, ali skoro 125 godina ranije.

S obzirom na ono što su napisali Herodot, Grubisich i Lenakovich, ispada da je glagoljica sastavljena mnogo prije Hristovog rođenja i da je stoga mnogo starija od ćirilice.

Iz svega navedenog postaje jasno da je istorija glagoljice potpuno drugačija od onoga kakvom je istoričari zamišljaju. Ali iz nekog razloga, ove i mnoge druge gore navedene činjenice potpuno su zanemarene od strane judeo-kršćanskih istoričara.

Davne 972. godine neke zvanične dokumente u Rusiji pisao je Glagolica, budući da je Svjatoslav bio vatreni neprijatelj judeo-kršćanstva, a ćirilica isključivo judeo-kršćansko pismo.

Wilhelm Postell je u svom djelu "Linguarum XXII characteribus dinerentium alphabetum" svemu tome dodao da je I. von Hahn među Albancima pronašao pismo koje se pripisuje albanskom Buthakukycu, vrlo slično glagoljici.

Smatra se da je ovo pismo uvedeno u 2. veku. tokom pokrštavanja Albanaca.

U predgovoru Novgorodskom rukopisu prepisanom iz drevnog glagoljskog rukopisa iz 1047. godine, kaže se: "Kao uslugu da napišem knjigu si i kuriloce." Potpis - "Prophet Ghoul Dashing". To vrlo elokventno odražava odnos pisca prema ćirilici.

Palimpsesti - rukopisi na pergamentu ili papirusu, u kojima je stari tekst ispran ili sastrugan, a na njemu je ispisan novi - također ukazuju na veliku starinu glagoljice. Na svim sačuvanim palimpsestima glagoljica je sastrugana, a novi tekst ispisan ćirilicom. Ne postoji niti jedan palimpsest u kojem je ćirilica sastrugana i na njoj ispisana glagoljica.

Tekstovi koji odgovaraju od glagoljice do ćirilice sadrže hronološke greške u datumima, jer se brojčana vrijednost glagoljice i ćirilice ne poklapa.

Ćirilične numeričke vrijednosti su orijentirane na grčko pismo…

Takođe, ovu verziju potvrđuje i pronađeni biblijski rukopis iz 5. vijeka, čije porijeklo nije poznato. Ovaj rukopis je prvobitno napisan glagoljicom, ali je potom glagoljica sastrugana i na mnogim listovima ovog rukopisa preveden je prijevod 38 homilija sv. Efrajim Sirijac na grčkom.

Tako je dokument dobio naziv "prepisani Efraimov kod" i počeo se smatrati grčkim.

Inače, značenje široko rasprostranjene ruske poslovice „ono što se piše perom ne može se sjekirom sjeći“razumljivo je samo onima koji su se bavili palimpsestima i znaju koliko je teško izrezati originalni tekst iz pergamenta i šta za to su korištena sredstva.

Sve ove činjenice ukazuju na to da su "sveti" Ćirilo i Metodije počinili smišljen čin kulturnog genocida nad Slovenima. Uništenje ZAVIČAJNOG pisanja, uništavanje ljetopisa, zamjena svih pojmova, Namjerno uništavanje ZAVIČAJNOG pamćenja Slovena…

Sloveni su pretvoreni u Ivanove, koji ne pamte svoje srodstvo, ne pamte svoje pismo, svoja pisma, svoj rod, svoju kulturu… Ovo je učinjeno još uvijek.