Reč "Jevrej" ima pogrdno značenje samo u slučaju kada se ova reč zove Rus, a ne Jevrej

2024 Autor: Seth Attwood | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 15:59

Kao što istorija svedoči, u Rusiji je u početku postojala reč Jevrej, izvedena od poljske riječi żyd, koji označava ljude koji žive po "Mojsijevom zakonu", i riječi Jevrej nije imao. Zašto ruski Jevrej je izvedeno iz poljskog żyd, a ne iz njemačkog, npr. Jude, nije teško razumjeti. Rusija se nije teritorijalno graničila sa Njemačkom, već se Rusija samo graničila sa Poljskom. outlying teritorija zove Ukrajina … Pogledajte kartu iz 1740.

Sada čitamo važne istorijske informacije iz elektronske enciklopedije:

Shvati, čitaoče, ovo je verski i istorijski dokaz! Živjeti u Poljskoj u mirnom i skučenom "jevrejskom raju" Jevreji nisu mogli davati novac uz kamatu (u rastu) jedni drugima. Njihova Jevrejski zakon bilo je zabranjeno. Stoga one Jevrejikoji su imali ušteđevinu, pokušali su da se presele gdje bi mogli dati tu ušteđevinu u visini stranci. U isto vrijeme, revnosni izvršitelji "Mojsijevog zakona", Jevreji bavili su se ne samo lihvarstvom, već i grabežljivim lihvarstvom, koje je bilo za strance destruktivno.

Istorija je sačuvala hiljade svedočanstava raznih ljudi koji su živeli u različitim vekovima, koji su opisivali kako mizantropski bilo je jevrejsko lihvarstvo. Ali ovdje, da bih ilustrirao svoje riječi, navešću samo jedno svjedočanstvo - riječi proroka Muhameda, a.s., pod čijim je diktatom napisan sveti Kuran za sve muslimane. Evo Muhammedovog svjedočanstva (Sura 4 ajet 160 i 161):

Ponovit ću glavne misli iz ovog historijskog dokaza kako bi ih čitatelj bolje razumio: " Jevreji učinili nepravdu "," oni izbjegnuto mnogi ljudi prave vjere, i uzeo rast lihvarski i jeo vlasništvo ljudi…"

Ova dva podla dela (odvratnost od prave vere i lihvarstvo) Jevreji su organizovali među strancima sa dalekim ciljem u strogom skladu sa doktrinom svog jevrejskog zakona: „Ovo je učinjeno rukama tvojim na zemlju koju idete da je preuzmete". (Biblija, "Ponovljeni zakon", 23:20). Drugim riječima, povećanje kapitala zbog ekonomske pljačke stranaca bilo je za Jevreji sporedna stvar. Najvažnije je bilo ljude prvo gurnuti u finansijsko ropstvo, pa u siromaštvo, i tako ih osuditi na smrt, da bi na taj način malo po malo oslobodili zemlju od njih… Uostalom, za Jevreje je glavna stvar je "uhvati je", zemlja stranaca, malo po malo, kako propisuje "Mojsijev zakon"! Inače, on to i dan-danas propisuje!

Sada novi niz činjenica za čitaoca:

Nakon uspešnog okončanja „Severnog rata“1721. godine, koji je Petar I Romanov vodio protiv švedskog kralja Karla XII radi osvajanja „iskonsko ruske teritorije“– Ingermalandije, koja se sada zove Lenjingradska oblast, Rusija je stekla status Rusko carstvo … A njen vladar Petar I tada je dobio titulu cara. Detalji u mom ranijem članku. "Ko je sagradio grad na Nevi, koji se sada zove" Sankt Peterburg ".

Gravura dvorskog umjetnika Fjodora Zubova "Krunisanje Petra I (Velikog)".

Godine 1725. umro je Petar I, a 1727. njegova supruga Katarina I, koja je naslijedila titulu carice i sva prava upravljanja velikim carstvom, izdala je kratki dekret "O protjerivanju Jevreja iz Rusije".

14 godina kasnije, 1741., njihova ćerka Elizaveta Petrovna postaje ruska carica, a već 1742. godine izdaje prošireni dekret. "O protjerivanju Jevreja iz Rusije", ponavljajući i dopunjujući dekret svoje majke, koji je već imao 15 godina, ali je na lokalnom nivou bio loše implementiran.

Tekstovi oba dekreta carica Romanovih nalagali su sljedeće: "Jevreje, i muške i ženske, koji se nalaze u Ukrajini i drugim ruskim gradovima, sve ih treba odmah poslati iz Rusije u inostranstvo, i od sada ih ne bi trebalo puštati u Rusiju ni pod kakvim likom…"

Razlog za ovako oštru naredbu je njihov, Jevreji, grabežljivo lihvarstvo i izvoz zlata iz Rusije na Zapad.

U dekretu iz 1742. godine bio je važan dodatak: „Od sada, ni pod kojim okolnostima ne smiju se ni za šta pustiti u Naše Carstvo; osim ako neko od njih ne želi biti kršćanska vjera grčke konfesije; krsteći takve u Našem Carstvu, neka žive, samo ih ne puštajte iz države…"

Carica Elizaveta Petrovna bila je sigurna da je sve đavolje zlo koje dolazi Jevreji, proizilazi iz njihovog Jevrejska religijapozvao Judaizam … Uostalom, u njihovom "Mojsijevom zakonu" piše da Jevreji su dužni ponašati se tako podlo i podlo u zemlju koju oni napadaju da bi je "zauzeli" … Štaviše, da bi zauzeli zemlju stranaca, Jevreji moraju ispuniti ne jedan zakon, već čitav niz mizantropskih dekreta, koji počinje rečima: „Ovo su zapovesti, uredbe i zakoni kojima je Gospod Bog tvoj zapovedio da te nauči, da tako činiš u zemlji u koju ideš, da bi je zauzeo…“ (Biblija, "Ponovljeni zakon", 6:1).

Zato je, naime, carica Elizabeta Petrovna u svom ukazu iz 1742. godine napisala: „… osim ako ko od njih želi da bude hrišćanska vera grčkog ispovedanja; krsteći takve u Našem Carstvu, neka žive …"

Zanimljivo je da je ruski narod reagovao na ovaj važan dodatak dekretu Katarine I iz 1727. godine sledećim poslovicama:

Prema drugoj verziji, „deputacija hasidski Jevrejikoji su živjeli na zemljama koje su ustupljene Ruskom carstvu nakon podjele Poljske, obratili su se carici Katarini II sa zahtjevom: da ih ne imenuje od strane Jevrejapošto oni, Hasidima, nimalo u vezi sa svima ostalima Jevrejima Evropi, ali su u srodstvu sa potpuno drugačijim plemenom klanova Izraela, od Jevreji … Kao rezultat toga, Katarina II ostavila je nizozemska i njemačka prezimena Židovima Pruske i Baltika (na krmi i slično), a hasidskim Jevrejima Bjelorusije, Poljske, Volinja i Podolja dala skoro ruska prezimena… "(O tome je pričao u svojoj knjizi "Rusija, tok nepoznate istorije. Jevreji koji nisu postojali" profesor AM Burovski).

Kako je tačno bilo ili ne, ne znam i retko ko zna, međutim, poznato je da su riječi Jevreji i Jevreji počeo se pojavljivati s jednakom učestalošću u pisanim ruskim izvorima mnogo ranije od 1787. godine, čak i za života carice Elizabete Petrovne (godine života 1709. - 1761.).

Moderni naučnici koji su proučavali ruski jezik i porijeklo riječi su jednom bili zbunjeni pitanjem: u kojim godinama i koliko često se pisani oblik riječi Jevreji i Jevreji da li je korišćen na teritoriji Rusije? A evo i statistike koju su dobili:

Izvor

Već 1745-1760, (a ne nakon 1787, kako tvrde mnogi izvori), riječi Jevrej i Jevreji korišćeni su na teritoriji Ruskog carstva sa istom frekvencijom. A 1825. učestalost upotrebe riječi Jevrej dostigla vrhunac svih vremena. (vidi gornji grafikon). Godine 1862. (godinu dana nakon ukidanja sramnog kmetstva u Rusiji, koje je porobilo veliku većinu ruskog naroda), učestalost upotrebe riječi Jevrej, Jevrej, naglo je opao, a učestalost upotrebe riječi Jevrejinaprotiv, naglo je porasla. (Pogledajte donji grafikon).

Iznenađujuće, uspio sam prilično lako pronaći objašnjenje zašto je vrhunac upotrebe riječi „Jevreji“došao 1825. godine! Iscrpni odgovor nalazi se u ovom informativnom plakatu, koji je sastavio bloger Vasilij Ličkovski:

Upravo Jevreji zatim su pokušali da prokrijumčare u Rusiju svog "trojanskog konja" - knjigu "Bibliju", koja je ispod jedne korice sadržala prvo jevrejska učenja u obliku "Mojsijevog petoknjižja", a zatim samo učenja Spasitelja-Hrista u obliku od četiri jevanđelja. Do tog trenutka u Rusiji nije bilo takvih "dvodijelnih" Biblija. Car Nikola I (godine života 1796-1855) je razotkrio ovu prevaru Jevreji, shvatio je da to nije ništa drugo do pokušaj sada ideološkog osvajanja Ruskog carstva, i naredio je 1825. da se spali čitav tiraž "dvodijelnih" Biblija, koje je izdavalo izvjesno "Biblijsko društvo".

Zbog toga je 1825. istorijski vrhunac upotrebe te riječi. Jevreji na ruskoj teritoriji! Ovaj istorijski maksimum sugeriše da je tada, na predlog cara Nikolaja I lično, počelo da govori čitavo rusko društvo o Jevrejima, o njihovoj podlosti i prevari.

Naravno da sam govorio o Jevrejima i ruski narod, koji je tada bio pod dvostrukim ugnjetavanjem: s jedne strane, kmetstvo (ukinuto carskim dekretom Aleksandra II tek 1861.), s druge strane, ugnjetavanje Jevreja, lihvarstvo, koje nije nestalo ni nakon dva dekreta carica Romanov "O protjerivanju Jevreja iz Rusije".

Pošto je ruski narod bio apsolutno slobodan samo u usmenom stvaralaštvu, počeli su dodavati o Jevrejima poslovice i izreke koje su odražavale i mudrost naroda, i život ruskog naroda i karakter Jevreja, i činjenice o negativnom uticaju Jevreja na ruski svet …

Vladimir Ivanovič Dal (godine života 1801-1872) - ruski vojni lekar i pisac, etnograf i leksikograf, sakupljač folklora i sastavljač nenadmašnog toma "Objašnjavajućeg rečnika živog velikoruskog jezika", nije zanemario ovaj oblik usmenog govora. narodna umjetnost i sama riječ Jevrej.

Vladimir Dal dao je tumačenje riječi Jevrej i sakupio oko 160 poslovica o Jevrejima, koju je uvrstio u svoju zbirku "Poslovice i izreke ruskog naroda", objavljenu 1862. godine. Štaviše, nijedna od ovih poslovica ne karakteriše Jevreje pozitivno.

Još jedan važan dodatak temi: Imam objašnjenje za ovaj grafikon s prvom maksimalnom upotrebom riječi u Ruskom Carstvu Jevrej … Inače, drugi maksimum na ovom grafikonu, koji pada na 1917-1918, i odražava učestalost upotrebe riječi Jevrej na ruskom govornom području, pada na revoluciju u Rusiji, koja je zbacila carsku vlast i uspostavila Jevrejska moć.

Jedinstveno malo upotrebe te riječi u Sovjetskoj Rusiji Jevrej zbog činjenice da Prva sovjetska vlada već u prvim danima svoje vladavine izdao je dekret kojim je propisivao streljanje stanovnika Sovjetske Rusije na licu mjesta za riječ Jevrej bez suđenja i istrage.

Treći istorijski maksimum upotrebe riječi Jevrej na ruskom govornom području, kao što pokazuje grafikon, pada na 1988-1992, a to je ozloglašena "perestrojka" i raspad SSSR-a, u kojem je najaktivnije učešće, prema izraelskoj štampi, bilo isto Jevreji.

Međutim, malo sam se omeo! Kako objasniti najviše prvi istorijski maksimum, odražavajući učestalost upotrebe riječi Jevrej na ruskom govornom području?

Odgovor na ovo pitanje nalazi se u knjizi "Svjetska ilustracija", tom 39 za 1888., u kojoj je crno na bijelo napisano da je 1888. "25. godišnjica širenja Svetog pisma u Rusiji", istog "dvostrukog svetog pisma", sa "Starim zavjetom" na čelu, čiji je promet priznao car Nikolaj I. ideološki opasno i spalio ga u ciglanama Nevske lavre. Dakle, kako piše u knjizi „Svetska ilustracija“, u periodu od 1863. do 1887. godine, takve Biblije su bile distribuirane u Ruskom carstvu isto toliko 1.223, 044 primjerka … Štaviše, "cijena knjiga koje se prodaju u prekrasnim povezima postavljena je na najnižu, zapanjujući čak i običnog čovjeka svojom jeftinošću…". Odnosno, da narod ne shvati da Biblija "dva-jedan" igra ulogu "besplatnog sira" u mišolovci, cijena ovog "informativnog oružja za masovno uništenje" je smiješno niska. Isključivo zbog ove diverzije Jevreji bio je uspješan protiv ruskog svijeta, danas oni, Jevreji, oduševljeno objašnjavaju Jevreji, šta "Kršćanstvo je marketinško odjeljenje judaizma!".

Sada smatram svojom dužnošću da se vratim na zanimljivu činjenicu da su riječi Jevrej i Jevreji postati istovremeno podnijeti zahtjev na ruskom pisanom obliku posle 1745, već 3 godine nakon što je carica Elizabeta Petrovna potpisala prošireni dekret 1742. godine "O protjerivanju Jevreja iz Rusije".

U ovoj Uredbi, između ostalog, bile su sljedeće riječi: „i od sada, ni pod kojim okolnostima ne smiju biti pušteni u Naše Carstvo iz bilo kojeg razloga; osim ako neko od njih ne želi biti kršćanska vjera grčke konfesije; krsteći takve u Našem Carstvu, neka žive, samo ih ne puštajte iz države…"

Očigledno je da je tako važan korak ruske carice u društvenom i vjerskom odvajanju jevrejskih Židova od bivših Jevreja krštenih u kršćansku vjeru grčke konfesije, upravo tada zahtijevao uvođenje nove definicije za bivše Židove. I ta je definicija postala riječ Jevreji, koja je na teritoriji Ruskog carstva ujedinila sve bivše Jevreje na osnovu njihovog odnosa prema hrišćanskoj veri grčkog veroispovesti.

Još jedno razumno objašnjenje zašto ova riječ Jevreji počeo masovno da se koristi u zvaničnim dokumentima Ruskog Carstva nakon 1745. godine, do sada ga niko nije dao, a mislim da neće!

U prilog ovoj verziji govori i činjenica da je odmah nakon smrti carice Elizabete Petrovne (godine života 1709. - 1761.), koja je inicirala uvođenje riječi Jevreji u ruski leksikon, ovu reč Jevreji nestao iz zvaničnih dokumenata na duže vreme (čak 38 godina!) i ponovo se pojavio tek 1800! O tome svjedoči grafikon koji je već poznat čitatelju:

Dakle, izvorno značenje ruske riječi Jevreji - to su kršteni bivši Jevreji koji su se dobrovoljno odrekli mizantropske "vjere svojih predaka", kao i njihova djeca, koja su rođena na teritoriji Rusije već oslobođena "Mojsijevog zakona".

Ruska reč Jevrejtako ostaje apsolutno identična poljskoj riječi żyd, koji označava ljude koji žive po "Mojsijevom zakonu".

Kakav je to "Mojsijev zakon", možete shvatiti čak i iz jedne rečenice iz Biblije: "Ko je odbacio Mojsijev zakon, sa dva ili tri svjedoka, bez milosti se kažnjava smrću" (Jevr. 10:28). Samo ovo svjedočanstvo sugerira da je "Mojsijev zakon" mafijaški zakon i da su svi Jevreji koji žive po njemu mafija. Drugim riječima, ruska riječ Jevrej nikada nije bio uvredljiv prema Jevreji … Jednostavno ukazuje na ljude koji pripadaju najstarijoj i najopasnijoj mafiji, negativno ocijenjenoj kako u učenju Hrista Spasitelja, tako i u učenju proroka Muhameda.

Kako je rekao vodeći stručnjak za jevrejsko pitanje Anatolij Glazunov (Blokadnik): "Riječ "Jevrej" ima pogrdno značenje samo kada se ova riječ zove Rus, a ne Jevrej."

22. maja 2019. Murmansk. Anton Blagin

P. S

I još nešto, što je takođe važno znati. U Rusiji je uobičajeno da se protiv Rusa pokreću upravni ili krivični postupci prema članu 282. Krivičnog zakona Ruske Federacije ili članu 20.3.1. Zakona o upravnim prekršajima Ruske Federacije sa tekstom "za podsticanje mržnje ili neprijateljstva protiv osobe ujedinjene na osnovu njihovog odnosa prema jevrejskoj nacionalnosti." U međuvremenu, takav nacionalnost ne i nikada nije, čak i izraelski kabalisti govore o tome! Jevrej nije nacionalnost!

Osim toga, na ruskom riječ Jevrej postao je istorijski korišten nakon 1742. u samo jednom značenju: "Jevrej u Rusiji je Jevrej koji se odrekao judaizma." Ne zaboravimo na to!