„Obrazovane“strukture dale su početak slavenofilstvu u Rusiji

2024 Autor: Seth Attwood | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 15:59

Andrey FEFELOV. Baveći se ideološkom borbom, nalazeći se unutar svojevrsnog reaktora, osjećam da linije sile zapadnjaštva i slavenofilstva, koje su se rodile u 19. vijeku, važe i u ovom vijeku. A danas bih želeo da razgovaram sa vama, Aleksandre Vladimiroviču, o prvim slavenofilima.

Alexander PYZHIKOV. Da, porijeklo i okruženje nastanka slavenofilstva i dalje su od velikog interesa. Kada izgovorimo riječ "slavenofilstvo", prisjećamo se niza javnih ličnosti: Homjakova, Kirejevskog, Aksakova, Samarina… Iza njih nalazimo veliku, nepravedno zaboravljenu figuru Aleksandra Semenoviča Šiškova, koji je nazvan prvim slavenofilom. od njegovih savremenika, a nikako od narednih generacija. On to nije osporio, on je to prihvatio. Ali pokazalo se da ni to nije sasvim iscrpna teza. Nipošto ne sadrži cijelu istinu o porijeklu ovog fenomena. Ako to pogledate s punog pogleda, onda je slavenofilstvo pokrenula ne određena osoba, već znanstvenici i "skoro-naučne" strukture.

Andrey FEFELOV. Zvuči alarmantno: nisu li to masonske lože?

Alexander PYZHIKOV. Ne, ovo su legalne službene strukture i tu ne može biti pobune. Govorimo o dekretu Katarine II "O osnivanju Ruske akademije". Ovaj dekret, koji je izdala carica 1783. godine, nalazi se u "Potpunoj zbirci zakona Ruskog carstva".

Andrey FEFELOV. Akademija je, međutim, ranije osnovana, pod Petrom I, a potom je apsorbovala Lomonosova, kao i Milera i druge "nemčure"…

Alexander PYZHIKOV. Zaista, postoji zabuna po tom pitanju: Sanktpeterburška akademija nauka stvorena je na inicijativu Petra I 1724. i odobrena nakon njegove smrti dekretom carice Katarine I, a 1783. osnovana je još jedna akademska struktura - Ruska Akademija.

Andrey FEFELOV. A čemu je služila još jedna akademija?

Alexander PYZHIKOV. Činjenica je da se Petrogradska akademija fokusirala na prirodne discipline: hemiju, fizičke i matematičke nauke, a istoričari su u njoj zauzimali perifernu nišu. Štaviše, balom su na Akademiji vladali stranci, a Lomonosov je s njima vodio istorijske i filološke bitke.

Shvativši situaciju u oblasti humanističkih nauka, Katarina II smatrala je potrebnim da posebno stvori Rusku akademiju nauka. U to vrijeme Petrogradsku akademiju je vodila princeza Jekaterina Daškova, bliska carici, a postala je i direktor Carske ruske akademije 1783. godine, u ukazu o čijem stvaranju je rečeno da je značenje njeno osnivanje je bilo uzdizanje ruske riječi, tačnije Katarina II je postavila zadatak da napravi prvi ruski rječnik ruskog jezika.

Za to su povučene snage koje su uspjele ispuniti zadatak. A među njima je bilo malo stranih prezimena, za razliku od Petrogradske akademije, gdje su se ruska prezimena poput Lomonosova u to vrijeme rijetko nalazila.

Andrey FEFELOV. Zašto je to bilo potrebno carici Katarini II?

Alexander PYZHIKOV. Ovdje nije bila originalna. Katarina je kopirala evropske pristupe, a u drugoj polovini 18. stoljeća svuda se formirao pokret romantizma, uključujući i naučnu paradigmu, koji je pomno pazio na vjeru, istoriju i jezik naroda…

Andrey FEFELOV. Odnosno, stvoren je kvasac budućih naroda?

Alexander PYZHIKOV. Svakako! A ovaj kvasac ne može dati rezultate bez povećane pažnje prema zajedničkom jeziku i istoriji - to su osnovne stvari u romantizmu svih evropskih zemalja.

Andrey FEFELOV. U Francuskoj je sve ovo brzo i jasno kako se završilo…

Alexander PYZHIKOV. Da. Pred Pugačovljevim pokretom, na dnevnom redu je bio prioritet Katarine II - formiranje jedinstvene nacije, jer se pokazalo da u stvarnosti život nije uređen onako kako se čini izdaleka, iz peterburških kancelarija ili Zimskog dvorca…

Andrey FEFELOV. Nije li sve izgledalo tako "folklorno"?

Alexander PYZHIKOV. Da, ne toliko, pa je bilo potrebno brzo započeti veliki posao. Ideja o prvom ruskom rječniku već je bila u zraku, a Katarina II je ovaj posao povjerila Ekaterini Daškovoj, jer je u potpunosti dijelila svoje mišljenje o potrebi za takvim rječnikom. Vladajuća klasa, koja govori njemački i francuski, dugo je bila neophodna da se vrati u jezičku sredinu zemlje u kojoj se fizički nalazi.

Andrey FEFELOV. Iz nekog razloga se gotovo ništa ne zna o ovom prvom ruskom rječniku!

Alexander PYZHIKOV. Zaboravljena je, kao i sama ova Ruska akademija, koja je postojala od 1783. do 1841. godine, kada ju je Nikolaj I, nakon smrti Šiškova, prelio u Petrogradsku akademiju kao katedru za ruski jezik i književnost.

Ali istorija ove Ruske akademije bila je prilično burna i zanimljiva. Da bi sastavili rječnik, u Akademiju je ušao niz crkvenih službenika: biskupi, svećenici, bijelo sveštenstvo, pa čak i mladi, perspektivni bogoslovi. A tokom odsustva Daškove na sastanku ove akademije predsedavao je mitropolit Sankt Peterburgski i Novgorodski Gavrilo. A ovi episkopi su, inače, u mnogome bili sa Kijevsko-Mohiljanske akademije, iz čije biblioteke su poslali, kako je rečeno, ogroman broj knjiga. Istina, kad čitam o tome, uvijek se zaprepastim: 1783. nije moglo biti toliko knjiga, jer je 1777. izbio požar koji je izgorio gotovo sve.

Akademija je primala studente iz tri bogoslovije: Peterburga, Moskve i Novgoroda. Upravo su oni, ljudi iz klera, počeli da se "kreću" po akademskoj liniji. A ako je u Petrogradskoj akademiji postojao značajan sloj ljudi stranog porijekla, onda su čak i ljudi jednostavnog porijekla ušli u novu rusku akademiju: djeca vojnika Preobraženskog, Semjonovskog puka …

Andrey FEFELOV. Odnosno, unuci seljaka su postali akademici - to je nevjerovatno

Alexander PYZHIKOV. Da, i bilo je mnogo takvih ljudi, i oni su ostavili značajan trag u ruskoj nauci tog vremena.

Andrey FEFELOV. I kako su mogli da postupe u ovim uslovima? Dobio lično plemstvo?

Alexander PYZHIKOV. Ne, nisu dobili ličnu plemićku titulu. Od vojničkih škola, preko gimnazija, išli su na univerzitete, uključujući i strane. U stvari, slijedili su put Mihaila Vasiljeviča Lomonosova.

Andrey FEFELOV. Je li cijela formacija odrasla?

Alexander PYZHIKOV. Svakako! Činjenica je da lik Lomonosova zamagljuje ovaj fenomen, a takvih je bilo mnogo.

Andrey FEFELOV. Aleksandre Vladimiroviču, to znači da je, uprkos sve većem kmetstvu, "emancipaciji" od bilo koje službe plemića, vertikalna dinamika i dalje bila prisutna…

Alexander PYZHIKOV. Ali - u određenim trenucima! Na kraju krajeva, Preobraženski i Semjonovski puk bili su neuporedivi sa garnizonima u blizini Orenburga ili negdje drugdje, jer su svi veliki knezovi služili u tim pukovnijama. Ova privilegovana pozicija bila je nametnuta običnim regrutima: ona deca ovih vojnika koja su pokazivala nadu bila su raspoređena u nastavu, kretala se naučnom linijom.

Andrey FEFELOV. Da, blizina "plemstva" davala je velike mogućnosti. Ali i dalje je iznenađujuće da je, pored Lomonosovljevog grumena, postojao cijeli pravac ove vrste

Alexander PYZHIKOV. Da, i već sam pronašao nekoliko desetina količina različitog stepena slave. Na primjer, bio je Ivan Ivanovič Lepehin - enciklopedista, akademik Sankt Peterburgske akademije nauka, miljenik Daškove, radio je na "Rječniku Ruske akademije". Budući da je na ovom "Rječniku…" radilo dosta crkvenih poglavara, izvori riječi za njega bili su kronike, naravno, crkvenog porijekla, bogoslužbene knjige, zakoni Ivana III, Ivana IV itd.

U isto vrijeme, sastavljači su preveli latinske naučne termine iz botanike i hemije na ruski, što je također važno uzeti u obzir. Latinski nazivi su zvučali na ruskom, i to je važno u tom pogledu… Na primjer, biljke su imale narodna imena vezana za upotrebu ovih biljaka, a latinski jezik je otrgnuo ime iz njegovih svojstava, nosio je drugačije značenje i principe. Nedostatak je bio što niko nije obraćao pažnju na epove i folklor uopšte.

Andrey FEFELOV. Ali da bi se onda obratila pažnja na folklor, trebalo ga je i snimiti, popraviti iste epove, na primjer…

Alexander PYZHIKOV. Fragmenti o Ilji Muromecu, Dobrinji Nikitiču i nekim drugim epovima bili su već poznati, ali su sveobuhvatno zabilježeni, naravno, tek sredinom 19. stoljeća.

Naravno, znali su za postojanje velikog epskog sloja, ali ni fragmenti koji su tu i tamo izronili, iz nekog razloga, tada nisu izazvali opipljivo interesovanje. Na primjer, Ivan Nikitič Boltin, kolega i prijatelj Potemkina, istaknuti istoričar i filolog, smatrao je da su sve te "legende" izmišljene da bi se tražila milostinja i da ih ne treba unositi u rečnik. U tom nerazumnom "prosvetljenju" ga je podržao i pesnik Deržavin, koji je takođe na neobičan način govorio o epici - da je, kažu, bezvredno uzimati za ozbiljno, i nema potrebe da začepljuje ruski jezik. Za Boltina i Deržavina ruski jezik je nedvosmisleno knjiški.

Prilikom rada na ovom rječniku, koji je nastajao od 1783. godine i koji je uključivao šest tomova, bilo je, naravno, dosta polemika, a raspravljali su se uglavnom po kojem principu da ga sastave. A postoje samo dva principa…

Andrey FEFELOV. Abecedno i etimološko?

Alexander PYZHIKOV. Da! Boltin je tražio elementaran pristup, dok su glavne snage insistirale na nečem drugom. Kao rezultat toga, prvi je rječnik bio etimološki, u njega je uključeno 43 tisuće riječi, a među njima je bilo mnogo naučnih riječi na ruskom prevedenih s latinskog.

Andrey FEFELOV. I ove prevedene riječi su se zaglavile?

Alexander PYZHIKOV. Latinski nazivi zaglavljeni. I osnovni princip je počeo da se ostvaruje 1794. godine, ali je rad išao veoma sporo: šesti tom je objavljen već 1826. godine, već pod Nikolom I! Sve je to ukazivalo da su, naravno, nakon Katarine II carevi mnogo manje pažnje posvećivali humanitarnoj temi.

Ali sama atmosfera oko ljudi koji su se tada okupljali u Ruskoj akademiji, u ovom intelektualnom krugu, iznjedrila je prve slovenofilske ideološke "skice".

A Aleksandar Semjonovič Šiškov, o kome smo govorili na početku našeg razgovora, počevši da dobija autoritet svojim književnim istraživanjima, 1796. godine postaje član Ruske akademije Daškovo. Kao izuzetna i iskrena osoba, on se, međutim, nije najbolje slagao sa svima koji su zauzeli tron nakon Katarine II; Pavle I ga je favorizovao, zbližio, učinio ga svojim ađutantom, ali kada je bio na dužnosti u svojoj čekaonici, Šiškov je imao nerazboritost da zaspi. I - osramoćen … Aleksandar I se u početku loše ponašao prema njemu, ali od 1812. godine, kada je Šiškov počeo da piše patriotske apele (manifeste, kako su ih tada zvali), njegovi poslovi su išli uzbrdo, jer je Aleksandar Semjonovič briljantno izvršio sve zadatke.

Andrey FEFELOV. Zato što je bio filolog i nacionalno misleća osoba

Alexander PYZHIKOV. Da, i 1813. zasluženo je imenovan za predsjednika Akademije, ali je nakon ovog imenovanja morao nekoliko godina tući pragove vlasti u potrazi za sredstvima za to. Arakcheev je pomogao. Tada je Šiškov čak imenovan za ministra narodnog obrazovanja - bio je tako aktivan da je privukao pažnju na sebe!

Ali, nažalost, opet se dogodila loša sreća: na jednoj od audijencija kod Nikole I, Šiškov dugo nije mogao da otvori bravu aktovke koju je doneo, i kao rezultat toga, Nikolaj I je uzeo ovu aktovku od njega i otvorio sam, dao mu ga, i… nije mogao da nađe potrebne papire. Tada je Nikola I ponovo uzeo svoj portfelj i pronašao ono što mu je trebalo. I nakon završetka slučaja rekao je: Aleksandre Semjonoviču, nije li vreme za odmor? Uostalom, rođen je 1754. godine, dakle već u poodmaklim godinama. Tako mu se desilo. Bio je prilično komičan čovjek, ali zgodan: zaista nije tolerisao kult stranstva i zasluženo je bio na čelu Akademije.

Andrey FEFELOV. Prepravio je strane reči na ruski način…

Alexander PYZHIKOV. Da, i to je bio predmet ismijavanja…

Andrey FEFELOV. Umjesto "bilijara" - "kotrljanje lopte"

Alexander PYZHIKOV. Da, to su otprilike verbalne kombinacije koje je proizveo, boreći se protiv pozajmljivanja.

Šiškov je rekao prave stvari: o kakvoj jedinstvenoj naciji možemo da govorimo ako govorite francuski i nemački, kako ćete je uopšte stvoriti - uostalom, narod vas ne razume? Šiškov je bio pokretačka snaga pokreta u ovom pravcu. Ismijavali su ga, kao nad Lujem XIV, da je, kažu, Akademija on. I zato što je prva žena revnitelja ruske nacionalne baštine Šiškova bila luteranka, a druga gorljiva katolkinja, čiji su rođaci izdavali poljski književni časopis u Sankt Peterburgu…

Andrey FEFELOV. Odnosno, ušao je u gusto

Alexander PYZHIKOV. Da, zbog ovih kontradiktornosti bio je veoma nervozan. A kada je od Nikole I zatražio dozvolu za drugi brak, svoj izbor je tretirao ironijski. I Julia Narbut zaista nije uljepšala Šiškovu daljnji život, jer nisu imali djece - samo nećake, koje je odveo u hraniteljstvo. Ali kad bi samo oni! Kuća je takođe bila ispunjena francuskim guvernerima i učiteljima, koje je pozvala njegova supruga. Kao rezultat toga, ironično, čovjek koji se protivio francuskom obrazovanju kod kuće bio je primoran da ga stalno trpi, jer je njegova supruga to obrazovanje smatrala najboljim.

Kada je Šiškov imenovan za predsednika Akademije, on nije bio u Moskvi, već u stranoj kampanji sa Aleksandrom I protiv Napoleona, i tražio je da poslove Akademije privremeno preuzme katolički kardinal Sestrencevič - strašni neprijatelj Jezuiti, koliko je on znao. Iz istog razloga nije uvrstio ministra narodnog obrazovanja grofa Alekseja Razumovskog kao člana Akademije, jer je simpatisao jezuite, koji su se usudili da govore čak i o prevodu ruskog jezika na latinski! To je ono prema čemu je već krenulo… I Šiškov je ovdje stajao kao zid, naslonjen na platformu crkvenoslovenskog i ruskog, koja je, naravno, bila preko grla Benckendorffa svih pruga. Stajao je, kako kažu, do smrti, pa nije slučajno 1828. godine smijenjen sa mjesta ministra narodne prosvjete.

Andrey FEFELOV. Nakon nekog vremena, ovaj post je preuzeo Uvarov?

Alexander PYZHIKOV. Uvarov je takođe bio učenik jezuita; izašao je iz njihovog kruga u život. To je već po mnogo čemu bio drugačiji krug, kojem Šiškov nije pripadao i kojem se na sve načine pokušavao oduprijeti, pozivajući mitropolite i episkope u Rusku akademiju na naučne aktivnosti i kreiranje rječnika. Pokrenuo je ogroman izdavački program općenito, uključujući i pitanja vezana za crkvenoslavenski jezik i izdavanje antičkih književnih spomenika. Nikolaj Mihajlovič Karamzin je isprva bio njegov zakleti neprijatelj, zatim je ublažio svoju poziciju na konzervativniju, a Šiškov mu je pružio ruku prijateljstva. I tako, karamzinisti su rekli da Akademija izdaje istorijski priručnik, a ne rečnik živog jezika.

Andrey FEFELOV. A onda se pojavio Puškin…

Alexander PYZHIKOV. Šiškov je odmah cenio veličinu Aleksandra Sergejeviča Puškina u pogledu ruskog jezika i pozvao ga da bude član Književne ruske akademije - ova činjenica govori upravo u prilog Šiškova, na koga se toliko nepravednih kleveta, prigovora retrogradnosti i t. podignute za njegovog života.

Krug Uvarov-Benkendorf, kako ga ja zovem, takođe je bio sumnjičav prema Puškinu. Roditelji su hteli da ga pošalju u jezuitsku ustanovu, ali mu nisu dali, a Puškin je studirao na Liceju u Carskom Selu … Bio je "uključen" u potpuno drugačiji krug. Stoga su i Puškin i Šiškov zabrinuli glavnog tužioca Svetog sinoda Protasova, takođe učenika jezuita, poput mnogih iz pratnje Nikole I.

Šiškov je i dalje pao pod vrelu ruku svojim propovedanjem ideje slovenskog jedinstva. Ni Aleksandar I ni Nikola I nisu bili spremni na to, jer su mnogi slovenski narodi tada bili u sastavu Austrijskog carstva, koje će kasnije postati Austro-Ugarska. Tek je Aleksandar II kasnije ove ideje razvio u slovenofilsku državnu politiku.

Andrey FEFELOV. Ispostavilo se da je Šiškov gledao daleko ispred sebe?

Alexander PYZHIKOV. Da, već tada je rekao da je potrebno osnovati katedre za slavistiku, prevesti na njih najistaknutije slaviste sa praškog univerziteta: Hanku, Šafarik i druge… Ali niko od njih nije iskoristio njegove pozive, jer iz nekog razloga su slavenski naučni lideri pokazali suzdržanost.

Nakon Šiškove smrti 1841. godine, Ruska akademija je pripojena kao Katedra za ruski jezik i književnost Carskoj Petrogradskoj akademiji nauka. Njen predsednik Dmitrij Bludov se, na sreću, u velikoj meri pridržavao smernica Daškove.

Andrey FEFELOV. Odnosno, podržao je, ojačao na svaki mogući način…

Alexander PYZHIKOV. Ojačani, kao i akademski sekretari Ivan Lepehin, Nikita Sokolov, koji je, inače, došao iz sjemeništaraca. A pre toga u Petrogradskoj akademiji vodeću poziciju akademika-sekretara devedeset godina je zauzimala porodica Ojler, koja je imala vrlo hladan odnos prema Ruskoj akademiji.

Lepehin je ostavio četiri toma opisa svojih putovanja po zemlji, pogledao sam ih u Istorijskoj biblioteci, ovo je divna publikacija za koju bi stranac teško da bi bio sposoban. Njegov naslednik, kao akademik-sekretar, Sokolov je putovao po Rusiji sa Nemačkom Paladom, kome je Katarina II favorizovala. Od zapisa koje je Palas objavio o svojim putovanjima, zapravo, dve trećine su plodovi Sokolovljevih dela, jer Palas nije dobro znao ruski.

Ali u cjelini, Ruska akademija je ostala na katu visoke pismenosti, ne želeći da se spušta na podijum folklora. To je učinio Vladimir Ivanovič Dal, čiji je vokabular zasjenio rječnike Akademije.

Andrey FEFELOV. Možda se početkom 19. stoljeća kultura ekspedicija još nije oblikovala - nije bilo "snimanja" usmenog govora, nije postojao sistem njegove klasifikacije, uopće nije postojala takva metodologija?

Alexander PYZHIKOV. Da, naravno da ne. Čuveni filolog Boris Andrejevič Uspenski primetio je jednu neverovatnu stvar u svojoj monografiji iz 1985. godine. Napisao je da je Lomonosov poslat u inostranstvo da uči, pored fizike, hemije i tako dalje, ruski jezik! Ovo je nevjerovatna misao! Ispostavilo se da su stranci učili ruski u prvoj polovini i sredinom 18. veka. Na primjer, u pomorskom kadetskom korpusu nastava ruskog jezika bila je uključena u kategoriju opšte obuke.

Nisam bio previše lijen i, da bih to provjerio, uzeo sam tomove "Istorije Semjonovskog i Preobraženskog puka", gdje je sve dokumentovano: od Petra I do sredine 19. vijeka, i vidio sam da je ruski jezik bio predavali vojnicima pukovskih škola u potpunosti stranci, Nijemci i Francuzi! Šta se krije iza ovoga, ne znam, a ni Ouspensky ne daje odgovor.

Andrey FEFELOV. A to je odjek razmišljanja Staljina u njegovim radovima o lingvistici, gde je istakao da jezik sistema upravljanja vojskom treba da bude precizan i razumljiv, isključujući bilo kakva neslaganja, odnosno da iste reči treba da označavaju iste pojave, inače komande tokom vojne operacije će biti nemoguće prenijeti

I nije iznenađujuće što su regruti iz različitih mjesta učili isti jezik, jer su mogli biti nosioci različitih dijalekata i dijalekata, čak je i ukrajinski jezik dijalekt ruskog jezika

Alexander PYZHIKOV. I mnogi drugi narodi činili su stanovništvo carstva: Mordovci, Čuvaši …

Andrey FEFELOV. Stoga je iza toga stajala logika

A kako su identifikovani očigledni slavenofili o kojima već dosta znamo? Jedan od njih, Aksakov, izdavao je, inače, list Dan

Alexander PYZHIKOV. Oni su preuzeli ovu palicu.

Andrey FEFELOV. Oni su bili strukturno povezani sa Akademijom, ili su im kapilare išle iz drugih slojeva?.

Alexander PYZHIKOV. Generacija Homjakova, Kirejevskog i Samarina zbog godina nije mogla biti na toj Akademiji, tek je počinjala život. Otac slavenofila Aksakova Sergej Timofejevič ostavio je sjećanja na posljednje godine Šiškova, koji je umro gotovo potpuno slijep.

Andrey FEFELOV. Odnosno, bili su porodično bliski?

Alexander PYZHIKOV. Da. Nekoliko godina kasnije, od sredine 1840-ih, slavenofilstvo je počelo da se oblikuje kao društveni trend. Nije nastao u Akademiji, koja je prestala postojati 1841. godine, već je bila direktno povezana s nosiocima ovog pogleda na svijet - novim, svijetlim ljudima. A kakav je koncept „Pravoslavlja. Autokratija. Nacionalnost” koju su stvorili bivši učenici jezuita, govori o heterogenosti porijekla slavenofilstva. Homjakov i njegova slavenofilska "garda", po Šiškovoj liniji, bili su, u stvari, opozicionari.

I Homjakov i Samarin su stavljeni u kućni pritvor, praćeni su. Tek pod Aleksandrom II sve se donekle promijenilo, ovdje je era Nikole I, kada su ideološkim balom u velikoj mjeri vladali učenici jezuita, već završila. Koliko se ta borba odrazila na politiku - ovdje je moguće raspravljati, ali zajednički konceptualni jezik nije pronađen. To je činjenica…