Zapadnoevropske karte na ruskom. Anton Vid. Antonio Jenkinson

1. Anthonius Wied candido lectori S.

   Moscovia etque Alba Russia non contenta Europee Sarmatia parte, sed et magnam Asiatice supergressa Scythicas oras ingreditur hellespontum versus, donec per ignotas gentes in mare Cronium nostris congelatum excurrerit. Unde se hittus in occidentem recipiens septentrionale latus Moscovie describingit. Occiduum latus prevlaka Scandie peninsule Biarmios Laponezque feros homines habena, deinde Liuonia litvanski kraj. Meridie atque ortu Tartari inminent ex Scythia ultra Imaum ante 330 annos in has oras transgressi, qui ad effigiem civitatis per hordas (ut ipsi vocant) divisi latissimos pervagantur campos, eo deflectentes qou loci conditio greg. Pro domibus carros habent centonibus corijsue contectos, quales Graeci A maxobios, Scythe Veios appelant atque hoc domicilij genus iam inde a gentis usque origine servant. Quod item ex Scythis Comerum Gallum anno 190 ab aquarum inundatione ad Italos transtulisse autor est Berosus Babilonicus. Moscovia vero alicubi sub ipsos fere septentriones extensa nihil frugum gignit, frigidissima enim ea parte est, tum propter longissimas noctes, tum propter humiliorem tota astate solem. Meridiem versus mitior est. Moneta regioni argentea est ut Europeis omnibus Mancipia tum a vicinis mercatur, tum ipsa venum exponit. Qua parte Cronio mari accedit zebellinas armelinasque pelles nobilium ac matronarum delicias mittit. Qua vero Lithuanie iungitur uros, ursos, pregrandesque ac atros lupos animalia ferocissima passim in Hercynia sylua gignit. Totius autrem regionis metropolis Moscovia tum fluminum opotunitate, tum hominum frequencyia atque arce munitissima omnium Moscovie urbium faelicissima est. Neglina fluvitus Moscbusque peninsulam eficiunt. Origo gentis (ut nomen ipsum arguit) Moscus Noe Iapeto filio filio nepos fuit. Nam Berosus Moscos in Asiam simul ac Europam colonias deduxisse testatur. Ac in Asia quidem ad orientalem pertem Euxini maris Moschos habitasse testis est Iosephus, Strabon, Mela et plerique alij, quare, cum ijs Locis vicina sit admodum nostra hec Moscovia, non est dissimile vero Moscos automoscos us illinc in Europain producirati reliquos in hanc nostram concessisse. Si alij Moscovitas esse contendant eos, quos Ptol. Modocas vocat, non repugno, sed viderint hi ne forte Modoce pro Mosoche scriptum sit male, Hebrei enim Moscum Mosoch vocant. Idololatre fuerunt Moscovite, nunc Christiani Graecorum dogmatibus ante 500 annos imbuti. Porro qui septentrionem accolunt adhuc in veteri insania perdurant. Vale ex Wilda Lithuaniae anno 1555. Cal: Novemb.

Anton Vid želi dobrodošlicu čitatelju koji ga podržava

Moskovija, koju još zovu i Bela Rusija, pokriva ne samo deo evropske Sarmatije, već i veliki deo Azije, i ulazi u granice Skitije prema Helespontu. Zatim se proteže kroz zemlje nepoznatih naroda, završava se kod Crohn mora (sjeverno), koje zovemo Zaleđeno. Zatim obala skreće na zapad i ocrtava sjeverni dio Moskovije. Zapadni rub zatvara prevlaku Skandinavskog poluotoka, koji naseljavaju divlji narodi Biarmians i Laponti, a zatim Livonija i Litvanija. Sa juga i istoka, Moskovija se graniči sa Tatarima, koji su se doselili na ove granice prije oko 330 godina iz Skitije, smještene iza Imaja. Podijeljeni su poput države na horde (kako ih sami zovu), krećući se preko ogromnih ravnica, krećući se prema području gdje postoji plodno tlo za prehranu sebe i stoke. Umjesto kuća imaju kola prekrivena krpenom kožom ili tkaninom, koje Grci zovu amaksobi, a Skiti Veii. Ovu vrstu stanovanja zadržali su tokom čitavog postojanja svog naroda. Prema svjedočenju Beroza Babilonskog, zahvaljujući Komeru Galu, prenio je sa Skita na Italijane 190. godine nakon Velikog potopa

Moskovija, koja se nalazi skoro na samom severu, ne daje plodove, jer je u ovom delu veoma hladno, noći su duge, a sunce je malo ljeti. Na jugu klima omekšava. Novčić u ovoj zemlji je u srebru, kao iu ostatku Evrope. Oni kupuju robove od svojih komšija i sami ih prodaju. Njegov dio, koji se nalazi u blizini Cronowskog mora, snabdijeva krzno od samurovine i hermelina - užitak za dame i plemstvo. Dio koji se graniči sa Litvaniju sadrži divlje bikove, medvjede i ogromne strašne vukove - vrlo divlje životinje - u hercinskoj šumi. Glavni grad Moskovije, Moskva je najprosperitetniji grad, jer ima povoljan položaj rijeka, prepun i zaštićen tvrđavom. Rijeka Neglinnaya i rijeka Moskva čine poluostrvo. Rodonačelnik ovog naroda bio je Mosk, Nojev unuk od njegovog sina Jafeta. Beroz Babilonski kaže da su kolonije Moskovlja bile istovremeno u Aziji i Evropi. Josif, Strabon, Mela i mnogi drugi pišu i o tome da su Moskovljani živjeli u Aziji iu istočnom dijelu Euksinskog mora. Zato je vrlo vjerovatno da su se Moskovljani odatle preselili u Evropu, pa su neki ostali na istom mjestu, a drugi otišli u našem pravcu, jer se naša Moskovija nalazi vrlo blizu ovih mjesta. Neki tvrde da Ptolomej naziva Moskovljane Modoc. Neću polemisati sa ovom tvrdnjom, ali ću napomenuti da bi prilikom prepisivanja imena ovog naroda, umjesto "Mosokhs", mogli napisati "modocs". Uostalom, Jevreji Moscu zovu Mosokh.

Nekada su Moskovljani bili idolopoklonici, sada su kršćani, obučeni u grčke dogme prije otprilike 500 godina. Od tada su narodi na sjeveru ustrajali u vjekovnom ludilu idolopoklonstva.

Zdravo! Napisano je u Vilni, Litvanija, 1555. godine u novembarskim kalendarima.

Clarisso ac Ornatisso D. Ioan Coppenio Ciuitatis Gdanensis Senatori prudentisso Anthonius Wied Salutem et faelices a Deo Opt Max sucessus precatur. Necdum prorsus memorie exridit mee Clarissime ac Humaniss Dnem nostrum illud de varijs rebus colloquitum, quod e Prussia in Litvaniam profecti inter nos conferentes habuimus. Atque ob id pro mea virili addiscere conatus sum, ac exquisite pernoscere oins illius regionis situm, que magni ducus Moscovie ditioni subest, olim Sarmatie Evropee Asiatique ac Scythie nomine contenta, a veteribus solofere nomine cognita. Nos vero civitatum omnium, castrorum, marium, lacuum, fontiumque loca, numerum, situm, distantiasque, quanta potuimus diligentia adsignavimis. Ac insuper fluviorum flexus, cursus, ac fontes quoque, qui maxima ex parte e lacunosa paludosaque emanant planicie. Quibus in rebus non mediocrem nobis prestitit operam generosus Ioannes Latzki unus olim ex principibus Moscovie, qui nunc post magni ducis Basilij e vivis decessum ob seditionem non leuem magnatum quorundam, ac relictum Polum tenere a tetisbinil i dr. ingenij dexteritate acceptus est. Quum vero ante aliquot annos apud hunc multis precibus egerit D Sigismundus ab Herberstein orator id temporis Imperatoris Maximiliani ad magnum illum Moscovie ducem Basilium, ut Moscoviam ipsi describendam curaret, nunquam cessrentaue deincem. Ac deinde, ut in me omnem suum laborem transffunderet, nihil ad narrationis veritatem reliqui fecit. Quod autem tuo nomini Clarissime Dnem meum hunc dedicauerim laborem, partim me adegit animi in te mei gratitudinis influenceus quod te videam non families ac amicos modo verum et exteros et aduenas summa amplecti humanitate, maximoque prosequiore. Partim me mouit quod te animaduerterim cum reliquarum bonarum artium tum Geographie studio admodum oblectari. Tue igitur humanitatis fuerit hunc meum conatum non aspernari, ac me inter clientulos tuos perpetuo numerare, quod si obtinuero, nihil est quod in praesetiarum aliud optem, quam ut faeliciter et quam optime valeas. Ex Wilda Lituanie 13 kal. Aprila godine 1555.

Presvetlom i slavnom gospodinu Johannu Köppenu, najmudrijem senatoru grada Gdanjska, Anton Vid moli se svemogućem Bogu za zdravlje i sreću

Još nije sasvim ispeglao, dragi moj gospodine, iz mog sećanja naš razgovor, posvećen raznim temama, koji smo vodili na putu od Pruske do Litvanije. I iz tog razloga, koliko sam mogao, pokušao sam da saznam i saznam tačno gde se nalazi čitava država koja je podređena knezu Moskovije, nekada se zvala Evropska i Azijska Sarmatija i Skitija, koju su stari znali skoro samo po imenu. Pažljivo smo označili lokacije svih gradova, dvoraca, mora, jezera i izvora, intervale i udaljenosti između njih. I, osim toga, okuke rijeka, struje i izvora, koji se nalaze najvećim dijelom na ravnici koja vrvi jezerima i močvarama. U tome nam je znatnu pomoć pružio plemeniti lord Jovan Ljacki, nekada jedan od moskovskih prinčeva, koji je, nakon smrti velikog kneza Vasilija, koji je ostavio svog mladog sina, pobegao iz zemlje zbog velike pobune koju je podigao neki plemići, nepobjedivom poljskom kralju, gdje je primljen onako nežno i sjajno koliko zaslužuju njegova mudrost i mentalna budnost. Prije nekoliko godina, gospodin Sigismund Herberstein, ambasador cara Maksimilijana kod velikog kneza moskovskog Vasilija, više puta ga je tražio da se pobrine da mu sastavi opis Moskovije. Lyatsky nikada nije propustio priliku da istraži sve što se tiče poznavanja ove zemlje. A onda je, učinivši sve za istinito predstavljanje ove zemlje, sav posao prebacio na mene. Na otkriće ovog djela, gospodaru, potaknulo me je osjećanje iskrene zahvalnosti prema vama, jer vidim da ste ne samo u običnom okruženju, već iu okolnostima drugih ljudi izuzetno ispunjeni dobrotom i obdareni izvanrednim dobronamjernost. Djelomično me je potaknulo i svojstvo koje sam s velikim zadovoljstvom primijetio kod vas da proučavam i plemenite nauke i geografiju.

Dakle, neka vaša milost ne odbije ovaj moj poduhvat i da me stalno ubrajate u ljude koji su vama posvećeni, jer ako ovo zaslužujem, onda ne bih želio ništa drugo u sadašnjosti, osim vašeg srećnog boravka i savršenog blagostanja. Iz Vilne 13 dana prije kalendara u aprilu 1555.

Francisous Hogenb ex vero sculpsit 1570.

Gravirao Francis Hogenb 1570. godine

Zlata Baba Hoc est aurea vetula idolum quod huius partis incole adorant.

Zlatna Baba je ženski idol napravljen od zlata kojeg obožavaju lokalno stanovništvo

Obi fluvius sesquidiei navigatione latus atque tam plenus piscibus ut navigantium remis premantur.

Rijeka Ob je vrlo široka za plovidbu, ovdje ima mnogo ribe, a mornari leže na veslima

Njegov longum capillitium gestant

Kalmici nose dugu kosu

Columnarum Alexandri nihil hodie extat neque ulla est apud Sarmatas memoria

Aleksandrovi stupovi danas ne postoje, njihovu tačnu lokaciju pamtili su samo Sarmati

Perekopska Tartari sunt Christianis admodum infesti

Perekopski Tatari su veoma neprijateljski raspoloženi prema hrišćanima

Assow Turca possidet

Azov pripada Turcima

Sic interficiuntur uri

Pa ubijaju metke

Iuhri ex quibus Hungari in Hungaria ut idem quoque idioma ostendit.

Ugra i Ungars u Mađarskoj govore istim jezikom

Belij Iesera hoc est amplum mare Huc tempore belli Dux Moscovie transfert thesaurum fuum.

Kada je princ u ratu, sve svoje blago prenosi u zamak sa jarkom, koji se zove Bijela jezera

Diffina coenobium Rutenicum

Manastir Desna Rus

Sic venantur ursos ligneis furncis

Ovako love medvjede

Swinttinosz, hoc est Sacer nasus, nasus id est promontorium.

Pigtail - planinska izbočina koja je u obliku nosa i sveta je

Mors belua marina dentibus suspensa gressum per altas rupes promouet in verticem usque, unde citius se demittit per subiectos campos grassatura.

Bijelo more ima mnogo slivova i pere litice i litice oštre kao zubi, koje iza sebe skrivaju ravnice u kojima žive razbojnici

Rossomaka animal voracissimum

Wolverine je proždrljiva životinja

Soloffki caenobium Rutenicum

Solovki ruski manastir

Nova apsolutna Rusija, Moscovia et Tartaria descriptio authore Antonio Jenkinsono Anglo, Clemente Adamo edita, et a Nicolao Reinoldo Londinensi, ari insculpta anno salutis 1562

Nova poboljšana (karta) Rusije, Moskovije i Tartarije. Opis autora Antonio Jenkinsono Anglo. Izdali Clement Adamo i Nicolao Reinaldo Londinensi. Ugravirano 1562

Iohannes Basilius Dei gratur, magnus Imperator totius Rusija, magnus dux Vladimeria, Moscouia, Nouogardia, Imperator Astrachania, atque Liuonia, magnus Dux Plascouia, Smolenicia, Tueria, Iogoria, Permia, Viatia, Bolociia Imperator et al Re., Bielia, Jaroslauia, Belozeria, Udoria, Obdoria, Condinia, et aliarum mustarum regionum Imperator atque totius Septentrionis dominus.

Jovan (Ivan) Vladar (dosl. Bazilije - Vasiljevič - od grčkog "Vasilevs") od milosti Božije, veliki car cele Rusije, veliki knez Vladimirski, moskovski, novgorodski, car Astrahanski, kao i Livonije, veliki knez Pleskovski, Smolenski, Turski, Jogorsk (Jugorsk), Perm, Vjatk, Bolgorsk (Bugarski), kao i car i veliki knez Novgorodske kneževine, Černigova, Rjazanja, Volotije, Erzevije, Belije, Jaroslavlja, Belozeria, Udoria, Obdoria, Kondinia i druge regije Sjevernog Cara

Lapones gens est quae speluncis sabterraneis non procul a mari fluminibusue, astate degit, piscandi nimirum gratia Hyeme uero in syluis nemoribusque feras uenando victitat, iaculandi admodum perita uestitus genti ferarum. Praecipuus victus ceruorum caro. Illorum feminae binos habent maritos quarum alter domi existens, alterum introiturum sentiens, statim uenatum, vel piscatum progreditur.

Laponci žive u blizini mora i rijeka, ljeti idu u ribolov, a zimi love divlje životinje u šumi. Obucite se u kože divljih životinja i krzna. Najviše se jede meso jelena. Njihove žene imaju dva muža, od kojih svaki ima svoj dom i bavi se ribolovom i lovom

Permiam et Condoriani, aliquando Ethnici fuerunt, i nunc a Russorum Casare perdomiti, maxima ex parte Christianisnium amplexantur. Hyeme per niues, trahis itinera faciunt, quas vel canes vel cerui albi ut plurimum trahunt. Ceruina carne bona ex parte victiant, panis usum nesciunt Cateruatim incedunt uestitus illis ferarum cotia vel pelles.

Permci i Kondori su u prošlosti bili pagani, ali ih je pokorio ruski car i sada su pretvoreni u kršćanstvo. Zimi, u snježnoj sezoni, zapregnu pse ili bijele jelene u saonice i tako se kreću. Trguju životinjskim mesom, ne jedu kruh, a oblače se u krzna i kože divljih životinja

Zlata Baba id est (aurea vetula) sedet, puerum ad genua tenens qui nepos dicitur, statua haec, ab Obdorianis, et Iogorianis, religiose colitur. Qui laudatissimas et maximi precij pelles Zebellinas Idolo huic offerunt, una cum reliquis ferarum pellibus. Ceruos etiam sacrificio mactant, quorum sanguine, os, oculos, ac reliqua simulachri membra ungunt. Intestina uero etiam cruda deuorant, sacrificij autem tempore, sacerdos Idolum consulit, quid ipsis faciendum, quove sit migrandum, ipsumque (dictu mirum) certa consulentibus dat responsa, certique euentus conseqvuntur

Zlatna Baba je idol izliven od zlata. Ona sjedi i drži u krilu dječaka poznatog kao "unuk". Obdory i Ugra obožavaju i nude svoje najvrednije životinjske kože. Takođe joj žrtvuju jelena, a krvlju životinje namažu usta, oči i druge dijelove boginje, dok jedu sirovu iznutricu. Tokom žrtvovanja, sveštenik postavlja pitanja idolu, i čudna stvar - dobija pouzdane odgovore, i određene buduće događaje

Pictura haec nobis ob oculos ponit, habitum inalarum harum regionum, qui vulgo Samoides appellant, qui Idolastrae sunt, ac in cremo victitant.

Slika pred vašim očima prikazuje stanovnike ovih mjesta, koji se zovu Samojedi, oni su idolopoklonici i jedu ribu

MolgomZaiani, baidai, Colmachij, Ethnici sunt, solem, vel rubrum pannum, de pertica suspensum adorent. In castris uitam ducunt, ac omnium animantium, serpentum, vermiumque carne vescuntur, ac prio idiomate utuntur.

Stanovnici ovih zemalja - Molgomzajani, Baidi i Kolmaki - obožavaju Sunce u obliku crvene materije obješene na motku, provode život u logorima, jedu meso svih životinja, uključujući zmije i crve, i imaju svoj jezik

Ovaj dio Livonije nedavno je osvojio ruski car

Ovo je dio Litvanije, koja je podložna caru Rusije

Vachines, Ceremisines, Mordouetes gentes sunt propio idiomate utentes, furtis latrocusque intentae, carminibus, exorcismisque deditae Aduersus sagitarum iactus, telorumue aciem intrepidae cera ac melle hae gentes ab praecipiu

Vachins, Cheremis i Mordvins govore istim jezikom, ne tolerišu krađu, koriste čini tokom obreda egzorcizma. Koriste strijele protiv svojih neprijatelja, neustrašivi u borbi. Oni proizvode vosak i med i imaju svoje zakone

Kazanska tatarska oblast koju je osvojio ruski car 1551

Tummeni, Cassachi, Nagaij sunt Mahumetistae Tartari, hij cateruatim viunut, ac tot ducut uxores, quot lubet. Gens hippophagos, equarum galactopotae, Frugum usum uescit, nec perunia apud illos ullu usus est. Populus exorcismis incantamentisque, supra modum deditus. Quibis caligines offundit, aliasque caeli intemperies pro arbitria ut hostem laedat concitat. Quae quidem uerbis, herbis, radicibus, lapidibusque ab illis miro artificio fiunt.

Tjumenjci, Kozaci, Nagaji su muhamedanci, žive u grupama, svaki uzimajući za ženu onu koju voli. Jedu konjsko meso, piju konjsko mlijeko, koriste žitarice kao hranu i koriste razne masti. Oni prakticiraju isterivanje zlih duhova iz osobe kroz magijske rituale, vrlo vjerno služe Bogu. Njihov teren je prekriven gustom maglom, klima i temperatura vazduha brzo istroše neprijatelje. Zauzvrat, oni su odlični i vrlo vješti u korištenju bilja i korijena

Ova stijena ima izgled ljudi, goveda, ovaca i stvari, kao i horde (kako je zovu) ovaca koje pasu. Kao rezultat čudesne metamorfoze, pretvorili su se u kamen, ali u isto vrijeme nisu promijenili svoj izvorni izgled. Ovo čudo se dogodilo prije otprilike 300 godina

Crimae sunt Mahumatistae quibus cum Moscoutis Assiduum bellum inter cedit.

Krimljani ispovijedaju muhamedansku vjeru, Moskovljani su stalno u ratu s njima

Circassi, Petigorri, Christianismum profitentur qui propriam linguam habent. In castris uitam egunt, ac in propinquorum funeribus pomp ducutit, magnificeque exequias celebrant ac in moriam mortis amicorum auriculartem pariene aliquando amputant.

Chirkasy Pyatigorsk sebe smatraju kršćanima i imaju poseban jezik. Iskusni u vojnim poslovima, a za veličanstvenu sahranu rodbine okupljaju se brojne pogrebne povorke, a ponekad se odsiječe dio uha u znak sjećanja na mrtve

Astracan Tartarorum regnum fuit anno 1554 subactum, ac imperio Russiae adiectum.

Astrahansko-tartarska oblast, pripojena je Rusiji 1554

Turcominorum imperium inter qumque fratres est partitum, quorum qui primas tenet Azim Chan nominatus est Reliquero, Sultani appellatur. Quins qui solum oppida url potius castra sub litione et imperio suo tenent. Horum Urgerue Principem lotum tenet. Incolae Mahumeticam sectam agnoscunt, uis vuntque iuxta Nagaiorum consuetudinem, ac cum Persarum Principe (vulgo Sophi nuncupato) continenter belligerantur.

Turkmansko carstvo je podijeljeno između petorice braće, od kojih se najstariji i glavni zove Azim Khan, a ostali se zovu sultani. Njima je podređeno samo pet gradova ili mlinova

Lokacija kneževine Urger. Stanovnici ispovijedaju muhamedanstvo, poštuju nogajske zakone i perzijskog šaha (koji se zove Sophie) i stalno su u ratu

Urbs Corason a rege Persico adiuvantibus Tartaris anno 1558 expugnata fuit.

Grad Korosan zauzeo je perzijski kralj uz pomoć Tartara 1558

A Mangusla Shaysuram usque 20 dierum iter habent sine ullis sedibus, cum sunma aquae penuria. A Shaisura usque Boghar, par itineris interuassum, viaque latrocinijs inferta.

Shamarcandia olim ius Tartariae metropolis fuit, at nunc ruinis desormis iacet, una cum mustis antiquitalis vestigijs. Hic conditus est Tamerlanes ille, qui olim Turcarum Imperatorem Baiazeitem captium aureis catenis vinctum circamtusit. Incolae mahumetani sunt.

Samarkand je nekada bio glavni grad Tartarije, ali sada leži u ruševinama zajedno sa drevnim zgradama. Osnovao ga je Tamerlan, koji je, zarobivši turskog cara Bajazeta, naredio da ga izlože, okovanog zlatnim lancima. Stanovnici Muhamedanaca

Kirgissi gens est, quae cateruatim degit, id est in Hordis, assdueque cum mhogholis bella gerit, habetque ritum istiusmodi Ipsorum antistes aut Sacrificus, quo tempore rem diuinam peragit, sanguine accept, lacte i lactebor s et al. hinc diu ad populum concionatus, in stultam plebeculam spergit. Populus uero in terram pronus, adorabundusque, aspersiunculam hanc pro deo colit firmque credit, nihil esse perinde salutare ac terram, pecus, armentaque et cum quis inter cos diem obit, loco sepultura arboribis suspendit.

Kirgizi su narod koji živi u grupama (ili Hordi), ratuju sa Mogulima i praktikuju poseban ritual: njihovi svećenici, kada ih prinose Bogu, uzimaju krv, mlijeko i stočni izmet, miješaju sve sa zemljom i sipajte u posudu. Sveštenik se zatim penje na drvo i drži dugu propoved dok prska mešavinu po glavama ljudi. Za njih obožavanje do temelja znači obožavanje Boga. Vjerovatno misle da je to mnogo važnije od blagoslova odozgo bilo kojoj osobi ili životinji. Mrtvi ljudi vise na drveću ovdje umjesto da budu sahranjeni

Boghar urbs amplissima, aliquando Persis fuit subdita. Ciues Mahumeticam heresim amplexantur, Persique loquuntur. Frequentia hic sunt conmeracia, tum ex Cataya, Indija, Perzija, alijsque orbis tractibus.

Bogar je veliki grad koji je pripadao Perzijancima u antičko doba. Njegovi stanovnici su muhamedanski jeretici. Ovdje se često održavaju sajmovi na koje dolaze trgovci iz Kataija, Indije, Perzije i drugih različitih zemalja

Rex hic aduersus Cassachios assidua bella mouet, qua gens nup prope exterminata fuerat.

Ovaj kralj je u ratu sa kozačkim plemenima. Jednom prilikom je zamalo uspio da ih otjera

Princeps hic cum Indis plurima habet certamina, qui ad austrum illi finitimi sunt.

Ovaj princ je u ratu sa Indijancima, koji su mu susjedi na jugu

Princ od Kaskare je muhamedanac, koji se bori protiv Kirgiza

30 dana istočno od Cascare, počinje Cathay Empire. Zatim ima još 3 mjeseca putovanja do Kambalua

Cum Serenissima Regina priuilegio

Vlasništvo kraljice Sirenisse

Medi, Persaque Mahumetani sunt, assidueque cum Turcis Tartarisque pugna confligunt. Idque maxime propter differentes caremonias, quodque superius labrum rasitare nolunt, ut Turca Tartarique factitant. U svom autem regionibus maxima serici copie est.

Međani i Perzijanci, Muhamedanci, ratuju sa turskim Tatarima. To je zbog razlike u obredima Miđana i Tatara, protiv kojih se prvi bune. U ovoj regiji se proizvodi veoma velika količina svile