Intervju sa Bezlerom
Intervju sa Bezlerom

Video: Intervju sa Bezlerom

Video: Intervju sa Bezlerom
Video: Красавчик советского кино. Как сложилась судьба Эдуарда Марцевича? 2024, Maj
Anonim

Generalno, intervjua sa Bezlerom u opšteprihvaćenom novinarskom smislu nije bilo. I kakav intervju, da ni na sekund nismo bili sami: svako malo usput su se rješavala pitanja humanitarne pomoći, svakodnevni život grada, telefon je stalno zvonio, a Demonov ton se mijenjao od neutralno-uljudnog do metalno-oštrog. Zatim brzi ručak, zdravica za susret, za pobedu i, kao i obično, treći za mrtve - prisetili smo se Besa i Andreja uz mineralnu vodu sa konjakom. U njihovom životu alkohol je potpuno odsutan, a od loših navika samo cigarete. Bes je s mukom izdvojio minut za oblačenje, i to tek kada su lekari prešli sa zahteva na zahteve.

O ekstremnoj bici (hoću da kažem poslednjoj, ali razumete da je još uvek dug put do poslednje, dakle, prema tradiciji desantnog desanta i specijalnih snaga, ja kažem - ekstremno) Bezler govori nevoljko, drugi su „šireći se“sve više i više. A onda se iz mnogih zagonetki formira slika bitke, od koje čak ni oni koji su je preživjeli postaju nimalo zabavne. Nekoliko detalja: Bezlerova jedinica ušla je u brižljivo kamufliranu brigadu "ukrova" - čak ni dron nije pronašao oklopna vozila, zemunice, rovove ukopane u zemlju. Gotovo 5 sati, nešto više od pedeset vojnika vodilo je bitku sa hiljadu i po "ukrova": jedan protiv cijelog voda. Ranjeni i šokirani, pobjegli su izvlačeći sve mrtve. Nacisti su izgubili gotovo cijelu brigadu - stotine poginulih i ranjenih, izgorjelu opremu, paniku, užas. Takav je Bezler, očajan i hrabar, takvi su mu momci. Bog ga čuva, valjda zna za šta i za šta.

Igor Nikolajevič Bezler, pozivni znak Bes, odavno je postao harizmatična figura otpora Donbasa. Možda, po popularnosti u Novorosiji, nije inferioran Strelkovu, a čak i nadmašuje Kijev u mržnji. Možda je razlog tome nečuvenost njegovih postupaka, možda strah koji nacisti osjećaju prema njemu. Možda i zato što nije doživio niti jedan poraz, taj kriminal je u gradu eliminisan, a lokalni oligarsi rade na kopanju rovova, na deminiranju i generalno rade za dobrobit naroda, da je infrastruktura očuvana, a preko Gorlovke praktično postoji zona „zabrana letenja“- oko nje lete jurišni avioni i helikopteri, inače je stopostotna garancija „sletanja“već u obliku krhotina.

Igora je lako izolovati od gomile - iznadprosječne visine, mršav. Prodorne plave oči - plavetnilo neba, ali pogled je težak, ne može svi izdržati. Oštar, ali prilično razvijen način komunikacije usmjeren na psihičko potiskivanje. Na pitanja odgovara odmah, bez pripreme, lagano žmirkajući očima - tako da pucaju iz ruke na najmanji šuštaj. U položaju glave, u okretu ramena, u pogledu - u svemu se osjeća psihička otpornost na stres, uvježbana godinama radnog staža.

- Zašto Bes?

- Nadimak od detinjstva. Vjerovatno zbog šale.

- Strelkov je došao u Slavjansk - simbolika u samom nazivu grada, koji je tako nazvala Katarina. Vi ste u Gorlovku. Zašto Gorlovka?

- Grad je prelep, svidelo mi se.

- U Ukrajini ste na poternici kao diverzant GRU-a. Ukrajinsko "sigurnost" vas smatra najopasnijim državnim zločincem. Optužuje se ne samo razoružanje vojnih jedinica na Krimu, SBU i policijskih jedinica, već i stvaranje agentske mreže. Koliko je ovo istina?

- Na Krimu je dobio orden i krst (krimski, a ne ruski). Nije razoružao jedinice - i oni su sami bili umorni od nezavisnosti zhovto-blakitnaya, tačnije, oligarhijsko-banditskog bezakonja, pa su otvorili kapije. Pa, bili smo izuzetno ljubazni - vaspitanje utiče. Ostalo je bez komentara.

- Da li humanitarna pomoć stiže?

- Ranije, ne uvek, kao oružje. Bolje sada.

- Kako ćeš prezimiti? Ne možeš sam sjediti na humanitarnoj pomoći.

- Da ne pogađamo - ja sam realista. Ukrajina čeka davanje sa Zapada, nije bilo sezone sjetve, pa nema šta da se bere. Donbas koji hrani zemlju, Kijev je granatama i bombama uništavao, palio polja, uništavao stanovnike ili ih proterivao sa iskonskih ruskih zemalja samo zato što su Rusi, što ne žele da ispovedaju unijatske dogme, da budu kmetovi među Poljacima i Nemci - drugačiji mentalitet. Uostalom, na svetom nivou mi nismo lakeji, za razliku od zapadnjaka. Oprema fabrika u Harkovu i Zaporožju izvozi se u zapadne regione, zaustavljajući proizvodnju. Idioti, morate raditi za njih, inače je samo staro gvožđe! Niko nije zaustavio rat, a svi ovi amerikanci, koji su preuzeli vlast i nisu po krvi Ukrajinci, će se boriti do poslednjeg Ukrajinca!.. Sve radi u našem gradu: rudnici, fabrike, infrastruktura, vrtići, škole, apoteke, osim onih koji su proizvodili amfitamin. Gotovo je sa drogom, kriminalcima i korupcijom. Ali Gorlovka još nije cijeli Donbas. Biće teško, ali mi smo Rusi, izdržaćemo, ali ostatku Ukrajine će biti teško - to je već činjenica.

- Vi ste vojnik, što znači da imate sistemsko razmišljanje. Ali jedna osoba ne može upravljati ogromnim gradom, pogotovo kada mora rješavati čisto vojne zadatke. Potrebni stručnjaci iz industrije.

- Oni su. Zadržali smo stare kadrove, samo smo se odvikli od primanja mita i krađe - ispali smo sposobni studenti. Gospodin Klep je ostao gradonačelnik sa pečatom i pravom potpisa. Ja se brinem o tome i brinem o tome (sjedim pod stražom. - pribl. Autor) - obrijan na ćelav, obučen u uniformu u duhu vremena, ujutro pjeva himnu Sovjetskog Saveza, budi se u 6, gasi se u 22:30. Moralno očišćen - ne krade, ne prima mito, daje narodu ono što je zgrabio i gradi puteve. On će sjediti dok se ne prevaspita. Neka sam nauči šta znači živjeti u okviru naših mogućnosti. Postao je patriota - naredio je da se po celom gradu okače ruske zastave, da se ostave svi porezi u gradu, da se plate miliciji zadrže u preduzećima u kojima su radili. Imamo brižnog gradonačelnika.

- Kako ocjenjujete aktuelnu kijevsku vlast?

- A kako možete procijeniti izdajnike? Oni će imati svoj Nirnberški sud. Žao mi je što je Petro Porošenko dobio samo 2 šamara kada sam ga u Simferopolju odvezao od zgrade Vrhovnog sovjeta do stanice. Mogu samo oduzeti i podijeliti, takvo je gangstersko obrazovanje. To su ih učili od djetinjstva - pogledajte njihove biografije. Manjkavi i ozloglašeni, sa umovima malih farmera, ne mogu biti državnici, i to sve govori.

- Kijevske vlasti bubnjaju da postoji patriotski rat ukrajinskog naroda, da se ogleda ruska agresija. s kim se boriš?

- Borimo se protiv fašista. Borimo se protiv svjetske finansijske i industrijske oligarhije, kojoj je Ukrajina samo sredstvo za postizanje glavnog cilja - uništenje Rusije, Rusa, Slovena. Evo odgovora: izigrati Slovene - neka se unište. Pašćemo - svi će narodi klečati, jer nijedan narod, nijedan narod neće moći da im odoli, osim Rusa.

Dogodio se državni udar, gomila uz himnu nacističke Njemačke ubila je i osakatila "Berkut" - isti Ukrajinci, samo su ostali vjerni zakletvi. Ko je došao na vlast? I Janukovičevi saučesnici u pljački zemlje koja nikada nije postala država. Saučesnici Kravčuka, Kučme i Juščenka - svi se razlikuju samo po obimu pljačke. Zapanjeni ljudi odjekuju svojim gospodarima - "Rusija je napala." Da, ako bi Rusija uvela barem diviziju, onda bi sutra njene trupe već bile u Lavovu. Tačnije, u drevnom gradu Lembergu, a današnje pristalice Bandere to moraju razumjeti. I također ne zaboravite da se sjećamo Volinskog masakra Poljaka, jevrejskih pogubljenja i komora za ubojstva, Khatyna i još mnogo toga, čime su njihovi očevi i djedovi ne samo krvarili svoje ruke, već su i trovali čitave generacije mržnjom prema svim Nebanderima. Plaćenici se bore sa nama - Amerikanci, Anglosaksonci, Arapi, Šveđani - kakvog smeća ima. Treba li im naša zemlja? Pa, ona će ih primiti i sahraniti. Neće biti drugačije.

- Ima li Ukrajinaca u vašim jedinicama?

- Imam skoro sve meštane, koje ne delim na Ukrajince, Ruse, Čečene, Jermene, Jevreje itd. Jednako su mi dragi, bore se sa potomcima fašističkih nemrtvih. Nismo mi bili ti koji su došli u Rivne ili Žitomir da ubijaju, pljačkaju i siluju, da uništavaju kuće, pale polja, miniraju fabrike. U svojoj okrutnosti zasjenili su čak i naciste tokom okupacije Donbasa. Međutim, čak i tada nisu se Nijemci odlikovali zločinima, već ukrajinski nacionalisti koji su služili u policiji i Sonderkommandu.

- Ima li stranaca u miliciji?

- Naravno da ima, rame uz rame sa nama bore se i Srbi, i Španci, i Francuzi, i Nemci, koji iskreno mrze fašizam i sadašnju hegemoniju Sjedinjenih Država. To su ljudi savjesti koji još uvijek postoje u Evropi. Nekako su zadržali jednog Nemca na kontrolnom punktu i doveli ga kod mene. Ko je to? Gdje? Zašto? On odgovara da je došao po svoju ženu koja je u Lugansku i po svoju voljenu mačku. Jasno je: mačka mi je najdraža, zato sam je i zarolala. Vidio sam mitraljez, traži da ga prodam i gura mi iz džepa 40 hiljada eura. Kaže, to je sve što dajem za mašinu. Kao, želim da pobedim naciste. U ovom trenutku, poziv iz Merkeline kancelarije. Neki od njenih savjetnika su histerični, viču da smo uhvatili njemačkog državljanina i traže njegovo hitno puštanje na slobodu. Ja odgovaram da mi to uopšte ne smeta, ali samo on ne želi. "Šta on želi?" - pita savjetnik. „U miliciju“, odgovaram. Tišina cijelu vječnost, a onda tiho ovako: "Čuješ li ga?" „Da, nema problema“, odgovaram i dajem telefon Nemcu. Rekao je: ja sam tenkist, narednik Wehrmachta, komandant tenka Leopard-2 i molim vas da mi date samo 3 tenka i onda, kažu, za 2 dana ću biti u Kijevu. Kao odgovor, čuju se kratki bipovi i nema više poziva. Za takav govor sam Nemcu poklonio mitraljez i poslao ga u Lugansk. Sada se odlično bori u miliciji, ali mu frau Merkel nikada nije poslala tenkove.

- Ima li mnogo gubitaka?

- Za mene je svaka "dvesta" gubitak voljene osobe, čak i ako ga nisam lično poznavao. Ali ovo je rat i svašta se može dogoditi. Što se tiče aritmetike, naši gubici su deset puta manji od onih kod "kopra". Porušili smo skoro svu avijaciju i oklopna vozila ukrajinske vojske, imaju hiljade poginulih i ranjenih, koje vlasti proglašavaju dezerterima kako ne bi plaćali rodbini. Kod nas samo specijalni bataljon ne trpi gubitke - stalno dopunjavanje.

- Kakav bataljon?

- Zatvorenici.

- I više? Šta je s njima?

- Dosta. U osnovi držim oficire samo za razmjenu. Rođacima dajem vojnike i generalno vojnike, ako dođu, ili ih šaljem u region. Ne uzimam u zarobljeništvo "Natsike" iz principa - nema vremena za prevaspitavanje ideološke zvijeri. Oni ne ceremonijaliziraju s našima, ali zašto bismo mi bili plemeniti? Došli su do nas sa mačem, pa se ponašamo prema zapovestima Aleksandra Nevskog.

- A kakav je stav kijevskih vlasti prema opcijama razmene?

- Da, oni (zatvorenici) Kijevu uopšte ne trebaju. Svaki put kada ih to razboli. Dogovorili su se da Olgu (Olgu Ivanovnu Kuliginu, kandidatkinju bioloških nauka, uhapsile ukrajinske snage bezbednosti kao diverzanta) za oficire Službe bezbednosti Ukrajine, ali se Kijev u poslednjem trenutku predomislio: i dalje će pečat pukovnici, ali su provjerili Olgu. Lijepo je što mijenjaju po nekoliko svojih za svakog našeg. Na kraju krajeva, zamijenili smo Olgu - jednu ženu za 17 (!) oficira i državljanku Gruzije. Oni naše uvijek mijenjaju za troje, četvoricu ili više svojih - mi smo cijenjeni nekoliko puta više, a to izaziva ponos. Općenito, osjećaj da su Kijevu potrebni vojnici samo za mrtve - uostalom, vlasti još uvijek mogu imati problema, posebno s prvim hladnim vremenom.

Razgovor je prekinut - vrijeme je prolazno, a ima još toliko toga da se uradi! Rukujemo se, grlimo - vidimo se Igore Nikolajeviču! Ljudi poput Bezlera su legendarni. A takođe i o ljudima poput Avalanchea, Khmuryja, Yure, Olge i mnogih drugih koji su, na poziv srca, ustali u odbranu ruske zemlje. Oni su dobrovoljci koji su izazivali fašizam, pošto su u genetsko pamćenje upili Svetlovljevu "Grenadu" i ponosnu titulu pobednika koju su pre pola veka dobili njihovi očevi i dedovi.

Još nije došlo vrijeme da se otkriju njihova imena, da se priča o njihovim djelima - to je specifičnost profesije. Ali već sada njihovo djelovanje postaje predmet duboke analize u vojnim akademijama. Ali već sada su njihova imena uključena u komemoracije i mole se za zdravlje pravoslavnih vojnika. Ali već sada, svojim samoodricanjem, samopožrtvovanošću u ime života ruske države, zaslužili su poštovanje i divljenje. Poklonimo im se do zemlje i pomolimo se za njih. Oni su naša čast i slava, čast i slava našeg naroda.

Sergey Berezhnoy

Preporučuje se: