U SSSR-u nije postojao takav policajac
U SSSR-u nije postojao takav policajac

Video: U SSSR-u nije postojao takav policajac

Video: U SSSR-u nije postojao takav policajac
Video: Смольный собор. История постройки и подъём на смотровую площадку 2024, Maj
Anonim

Sedamdesetih godina vodio je Centralnu direkciju unutrašnjih poslova Moskovske oblasti, bio je načelnik Odjela za kriminalističke istrage. Danju je hvatao razbojnike, a uveče je pisao muziku.

Bregvadze "Snijeg", "Ne treba tugovati", vizit karta je "Dragulja", "Želim da pjesme zvuče", "Tako su se srele dvije samoće" u izvedbi Kikabidzea i još mnogo, mnogo pjesama koje je Kobzon uzeo njihov repertoar, Magomajev, Zikina, Leščenko, Mulerman…

Jedan od najboljih detektiva u zemlji bio je i jedan od najomiljenijih kompozitora u narodu. Nijedna "Pesma godine" tada nije bila potpuna bez njegovih hitova.

- dojurila je sa svih radija Sovjetskog Saveza "Nesreća" u izvedbi nezaboravnog Hermana.

A posebno za Anu napisao ga je najmlađi general-major policije (mlađi je bio samo Čurbanov, Brežnjevljev zet) Aleksej Ekimjan.

I ne samo da je napisao, već je i sam komponovao partituru za sve instrumente orkestra Jurija Silantijeva, dok je snimao pjesmu u kompaniji Melodiya.

U SSSR-u više nije bilo takvog policajca.

Danas bismo proslavili njegov 85. rođendan, ali je, nažalost, Aleksej Gurgenovič umro pre nego što je navršio 55 godina, a da nije doživeo treći srčani udar.

Rad u policiji, kao i profesija glumca, ne dodaje zdravlje … (((Alexey Ekimyan je odgojio dva divna sina - Mihaila i Raphaela.

Mihail je postao kompozitor. A Rafael je policajac.

Kao otac.

Slika
Slika

Vakhtang Kikabidze:

- Naše poznanstvo je bilo čudno. Jednom sam dobio poziv iz Tbilisija, iz Ministarstva unutrašnjih poslova. Rekli su da je stigao neki moskovski general, koji je u slobodno vreme pisao pesme i želeo da ih ja izvodim… Nisam mogao da se izborim - za nekih 20 minuta su mi došli visoki zvaničnici, među njima i general Ekimjan. uniforma. Nevoljno sam otišao s njima u studio. Ali onda sam slušao pesme, nekih četrnaest, i shvatio – šta mi treba! Zapisao sam ih u hodu, već sutradan. Nisam ni vježbao, ispali su tako melodični: samo su uzeli tekst, slušali muziku - i pjevali… Ujutro sam ušao u studio sa flašom konjaka, uveče izašao - nije bilo konjaka, bilo je pesama!.. Hekimyan je bio veoma zadovoljan. Nazvao me je i rekao da želi da se zajedno slikamo za disk. Odgovorio sam: „Naravno! Samo obuci belo odelo. Kako to misliš zašto?! Potpisat ću ti odijelo, dati autograme!" Disk je postigao ogroman uspjeh. Nazvali smo je "Želja" - po istoimenoj pesmi: "Hoću da pesme zvuče, da se čaša napuni vinom." I "Razgovor" - sa istog mjesta: "Tako se srele dvije samoće, naložile vatru kraj puta." I dalje pevam ove pesme na svim koncertima, pitaju ljudi…

Slika
Slika
Slika
Slika

Kiša se njiše u debelom velu… Reči Roberta Roždestvenskog, muzika Alekseja Hekimijana.

Preporučuje se: