Stvaranje svijeta prema "Knjizi naroda" drevnih Indijanaca Maja

2024 Autor: Seth Attwood | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 15:59

Maje su iza sebe ostavile nevjerovatnu knjigu, koja govori o stvaranju svijeta i o istoriji najmisterioznijih ljudi.

Zapravo, iznenađujuće je da je "Popol-Vukh" (u prevodu "Knjiga naroda") uspio preživjeti do danas. Istraživači ni sada ne mogu sa apsolutnom sigurnošću reći kada i ko je napisao ovaj književni spomenik. Najvjerovatnije je nastao otprilike u 16. stoljeću, vjerovatno u Santa Cruz Quicheu. A za "bazu" autor je uzeo brojne legende o kasnim Indijancima Maya-Quiche, čija je kultura do tog vremena praktično izumrla.

Stoljeće i po kasnije, ovu tvorevinu pronašao je dominikanski monah Francisco Jimenez, koji je početkom 18. stoljeća bio rektor crkve u gvatemalskom gradu Santo Tomas Chuvila (Indijanci su ovo naselje zvali Chichikas-tenango). Možemo reći da su budući istraživači kulture Indijanaca imali sreće. Monah je savršeno poznavao jezik Quiche i bio je duboko zainteresovan za prošlost. Stoga je Francisco shvatio da je pronađeni artefakt od istorijske vrijednosti i učinio je prijevod što preciznijim.

Kao što često biva, niko nije obraćao pažnju na književno nasleđe Quichea. Mnogo godina kasnije, Austrijanac Karl Scherzer otkrio je monahov prevod na Univerzitetu u Gvatemali San Carlos. Tek nakon toga istraživači su se ozbiljno zainteresovali za rukopis.

Ubrzo je francuski naučnik Charles Etienne Brasseur de Bourbourg preveo istorijski dokument na francuski. 1861. objavio je prijevod zajedno s originalom. Francuz je svoje delo nazvao „Popol-Vuh. Sveta knjiga i mitovi američke antike. Sada se o književnom naslijeđu Maya-Quichea naučio cijeli svijet.

I tako je počelo… Svaki manje-više samouvjereni istraživač Srednje i Južne Amerike smatrao je svojom svetom dužnošću da uradi vlastiti prijevod - za osnovu je uzeto djelo de Bourbourga. Uglavnom, svi su se ispostavili kao promašaji, jer su prevodioci bili slobodni da se pozabave originalom (mnoge tačke iz knjige su im jednostavno bile nerazumljive). Nažalost, na ovoj listi je i prevod K. Balmonta, koji je objavljen u dnevniku "Zmijsko cvijeće".

Samo tri istraživača su uspjela da prevedu indijski rukopis uz pravu naučnu obradu - to je Francuz J. Reynaud, Gvatemalac A. Resinos, a najbolji prijevod, prema naučnicima, pripada njemačkom Schulze-Penu.

Šta je vrijedno u knjizi?

U "Popol-Vukha" postoji nekoliko mitoloških ciklusa koji imaju različito porijeklo. Neke su stvorili Indijanci na samom početku rađanja svoje kulture, druge - kasnije, kada su Maje došle u kontakt sa narodima Nahua. Najveći dio posvećen je najstarijim legendama, koje govore o nastanku svijeta i herojskim avanturama dva blizanaca Hunahpua i Xbalanquea.

Ova indijska "Biblija" ima četiri dijela. Prva dva i dio trećeg direktno govore o stvaranju svijeta, kao io sukobu dobrih heroja sa silama zla. Posljednji dio se fokusira na nezgode Indijanaca. Knjiga detaljno govori o njihovim iskušenjima, kako su došli do zemlje moderne Gvatemale, osnovali tu državu i herojski se borili protiv brojnih protivnika.

Originalni tekst je pisan kontinuiranim pisanjem, bez ikakvog razdvajanja. Prvi koji je uveo dijelove i poglavlja u knjigu je već spomenuti Francuz Brasseur de Bourbourg.

Originalni "Popol-Vukh" nastao je ritmičkom prozom, koja se odlikuje određenim, jednakim brojem naglašenih slogova u određenom pasusu. Ovakav raspored teksta svojevremeno su koristili staroegipatski i starobabilonski pjesnici. Takođe "Popol-Vuh" je obdaren posebnim "ključnim rečima", koje su glavni nosioci semantičkog opterećenja. Svaka nova rečenica gradi se paralelno, kao i suprotnost prethodnoj frazi. Ali "ključ" se ponavlja. Ako ne postoji, onda nužno postoji semantička suprotnost. Na primjer, "dan-noć" ili "crno-bijelo".

Quiche ljudi

Glavni lik u knjizi je, naravno, Indijanac. Zanimljiv je način na koji se knjiga završava: "Nema više šta da se kaže o postojanju naroda Quiche…". Uostalom, glavni cilj stvaranja je priča o velikoj prošlosti civilizacije. A, kako i treba u tadašnjem svjetonazoru, „veliki“znači pobjednički ratovi, spaljene neprijateljske gradove i mjesta, zarobljeni robovi, pripojene teritorije, ljudske žrtve za ime krvožednih bogova itd.

Istovremeno, tvorac knjige na svaki mogući način izbjegava one trenutke koji na ovaj ili onaj način mogu diskreditirati njegov narod. Dakle, u "Popol-Vukhu" nema ni riječi i brojnih unutrašnjih sukoba, koje su neprijateljski narodi uspješno koristili. Na primjer, kakchikeli. U knjizi se takođe ne pominju sukobi sa Špancima, jer se u njima nema čime hvaliti.

Ali knjiga jasno kaže da su Maya-Quiche izvorno živjeli u centralnom Meksiku, u blizini Tolteka. Ali onda se nešto dogodilo i morali su tražiti novu teritoriju. Tako je Quiche završio u Gvatemali.

Zahvaljujući "Popol-Vuhu" postalo je poznato da su Indijanci sebe smatrali porijeklom iz sjevernih pećina, ova zemlja se zvala Tulan. A ulaz je čuvao šišmiš. Bila je neka vrsta posrednika između svijeta živih i svijeta mrtvih. Dakle, ako je vjerovati legendama Maja, njihovi preci su jednom uspjeli izaći iz podzemnog svijeta i nastaniti se na živoj zemlji.