Lovac-presret potpukovnik Ivan Šarin o susretu sa NLO-ima svojih i njegovih kolega
Lovac-presret potpukovnik Ivan Šarin o susretu sa NLO-ima svojih i njegovih kolega

Video: Lovac-presret potpukovnik Ivan Šarin o susretu sa NLO-ima svojih i njegovih kolega

Video: Lovac-presret potpukovnik Ivan Šarin o susretu sa NLO-ima svojih i njegovih kolega
Video: Slovenian Scientists Across the Globe and Their Achievements 2024, Maj
Anonim

Pilot lovca Ivan Aleksandrovič Šarin. Potpukovnik, 21 godina letačkog rada i 26 godina kalendarske službe u PVO avijaciji. (Na sajtovima Kosmopoisk ga pogrešno nazivaju Herojem Sovjetskog Saveza. Ali, on je sam demantovao ovu informaciju kada sam razgovarao sa njim telefonom).

Za dvadeset i jednu godinu letačkog rada završio je:

  • na avionu Jak-18u - 193 polaska;
  • na avionu UTI MiG-15 - 755 letova;
  • na avionu MiG-17 - 476 naleta;
  • na avionu MiG-19p - 226 naleta;
  • na avionu MiG-19 - 22 leta;
  • na avionu Su-7u - 19 naleta;
  • na avionu MiG-25pu - 148 naleta;
  • na avionu MiG-25p - 368 naleta;
  • na avionu MiG-23ub - 111 naleta;
  • na avionu MiG-23m - 196 naleta;

Za svaki slučaj, ako neko ne zna, MiG-25 je najbrži lovac presretač na svetu, sposoban da ubrza do 4 brzine zvuka, do 5000 km/h (iako se preko 3000 ne preporučuje). Općenito, elita borbene avijacije.

Ivan Šarin je prvi put naišao na čudnu anomaliju 1971. godine noću u Permu. Njegov avion je bio prekriven svjetlećom mrežom "debljine 30 puta 30 ruku", a sam je bio djelimično paralizovan. Kada je stajni trap pušten, mreža je nestala. Pitao sam ga telefonom šta znači "30 do 30"? Odgovorio je da su to centimetri. Ovo je veličina ćelija mreže, a debljina linija je otprilike veličine šake.

Za sebe ću dodati da to podsjeća na blistave manifestacije podvodnih NLO-a - neki pokretni uzorci su vidljivi na površini vode u mraku.

Drugi put su on i kontrolor sa zemlje videli džinovski NLO iznad strateške raketne baze u blizini Perma.

Treći put se NLO u obliku jajeta vratio iz Afganistana. Objašnjava da o tome nije mogao da izvještava, jer bi odmah bili naručeni, kao što se dešavalo sa drugim drznicima. Prema njegovim riječima, situacija se promijenila od 1981. godine. Počeli su službeno prikupljati informacije o NLO-ima, odnosno od tog trenutka NLO-i su se privremeno prestali smatrati ludilom, jer je bilo mnogo dokaza iz vojske:

Sve se to može pročitati i u njegovoj knjizi "Istina o Gagarinovoj smrti". Kratak opis je ovdje - njegov telefonski broj iz Sankt Peterburga je također naznačen tamo za one koji žele kupiti njegovu knjigu. Na šta pozivam sve.

U ovom predavanju izvještava da su dva njegova druga iz letačke škole netragom nestala na nebu u mirnodopsko vrijeme prije 50 godina. Ali nije naveo njihova imena. Kontaktirao sam ga telefonom i on je dao njihova konkretna imena.

Na Kurilskim ostrvima, MiG-17, kojim je pilotirao Vasilij Maistrenko, koji je leteo da presretne prekršioca granice, nestao je u vazduhu. Na vodi nisu pronađeni ostaci ili mrlje od ulja. Podmornice i ronioci su ga tražili.

U blizini Nižnjeg Tagila, Art. Poručnik Iljuškin sa partnerom Jurijem Levšinom. Dvostruki avion UTI MiG-15. Zagrmljalo je i sa zemlje smo vidjeli jak bljesak na nebu. Ili munja, ili eksplozija.

Čudno, ali samo dan prije mog razgovora, na internetu se pojavilo jedino spominjanje ove tragedije:

5. JUN 2014, 11:46

Juče se navršilo 45 godina od pada lovca MIG-15UTI u blizini sela Makhnevo, poginula su oba pilota - major Jurij Levšin i poručnik Nikolaj Iljuškin.

Dugo vremena selo nije znalo nikakve detalje o katastrofi, čak su i imena pilota pažljivo skrivana.

2002. godine, učenici Makhnev su izvršili istraživački rad i dobili detaljne informacije o katastrofi.

Lovac je poleteo sa vojnog aerodroma Salka, koji se nalazi nedaleko od Nižnjeg Tagila. Pola sata kasnije stigla je poruka da je naglo opao potisak motora, a zatim je prekinuta komunikacija sa posadom. Ujutro, šest kilometara od sela Makhnevo, otkrivena je olupina aviona… Ispostavilo se da je ptica ušla u turbinu motora. Piloti su imali priliku da se katapultiraju i pobjegnu, ali tada bi se nevođeni lovac s punim rezervoarom goriva srušio u selo.

Kako je rekla direktorka škole Tatjana Krajuhina, na mestu tragedije deca su položila kapsulu sa porukom potomcima. U dvorištu škole nalazi se mali spomenik pilotima koji su po cenu života spasili selo - svake godine 4. juna deca na njega polažu cveće.

Čudo je u tome što da sam kontaktirao Šarin 1 dan ranije, ne bih ništa saznao o sudbini ova dva herojski poginula pilota. Prvi i jediniinformacije o njima pojavile su se na internetu dan prije našeg razgovora!

Preporučuje se: