Sadržaj:

Neki uzroci životnog nezadovoljstva
Neki uzroci životnog nezadovoljstva

Video: Neki uzroci životnog nezadovoljstva

Video: Neki uzroci životnog nezadovoljstva
Video: 10 ЗОЛОТЫХ ПРАВИЛ ВОСПИТАНИЯ / АНТОН МАКАРЕНКО 2024, Marš
Anonim

Ovaj članak pokazuje kako je čovječanstvo upalo u zamku užitaka koje pogrešno smatra istinskom srećom. A ako ne stanemo i ne počnemo tražiti pravi put, onda ćemo ostati taoci strasti…

Znate li da misli koje nam žive u glavi uopće ne pripadaju nama, već se ugrađuju u nas uz pomoć raznih izvora informacija: medija, reklama, kulture, mode, ideologija, religija itd.?

Dijete je od rođenja “zakovano” različitim stavovima, vjerovanjima, pravilima i pogledima.

Po pravilu, svi ovi "šifre" su prosječni i pripadaju ogromnoj većini ljudi. Zauzvrat, ogromna većina ljudi živi prosječnim sivim životom i također misli sivo.

Dakle, od rođenja svako (!) dijete uči da treba tražiti sreću, da samo sreća može biti cilj života.

Ali za takvu prosječnu osobu misli ne mogu biti duboke, nego su površne, pa je i ideja o sreći površna…

Za većinu ljudi, koncept "sreće" uključuje određene komponente.

Materijalno bogatstvo

Želja za bogatstvom je na prvom mjestu u prioritetu ciljeva na putu ka sreći. Prosječan čovjek smisao života vidi u posjedovanju materijalnih dobara. Posjedovanje raznih stvari, novca i druge imovine donosi iluziju sreće, a ne same sreće. Kako se odvija ova zamjena - saznat ćemo malo kasnije.

2. Karijera.

Ako se osoba sa niskim nivoom svijesti uzdigla na više razine profesionalne aktivnosti, tada je neko vrijeme u stanju svemoći i blaženstva. Kretanje na ljestvici karijere kao samo sebi cilj neće ga usrećiti.

3. Status.

Posjedovanje bilo kog statusa koji je značajan za određenog pojedinca omogućava vam da imate moć nad drugima i samim tim daje osjećaj sreće u određenom periodu, sve dok je status važan i značajan. Sposobnost da se na druge gleda sa visine, da ih kontroliše, da se osjeća superiorno je ono što ova konkretna osoba doživljava kao sreću.

4. Ljubav.

Prosječan čovjek ima samo ideju o ljubavi, jer se sposobnost ljubavi razvija zajedno sa svijesti. Svi ponavljaju o ljubavi i predstavljaju je kao najviši užitak, kao priliku da dobijete zadovoljstvo od predmeta svoje ljubavi. Koliko je pjesama komponovano o tome! Nije sve oko toga, nije sve oko toga…

5. Porodica.

Šta je porodica u mislima prosječne osobe? Da olakšam život, da se djeca rađaju i odrastaju. Ali u isto vrijeme, kako bi se uložilo što manje truda, bilo je potrebno primijeniti …

6. Odmor.

Posebna tema! Oh, većina ljudi samo sanja o odmoru i smatra srećom otići ležati na plaži u nekoj stranoj zemlji. Broje dane od odmora do odmora, što će ih "uveseljavati nekoliko dana".

7. Razna zabava.

Ceo svet teži tome. stotine korporacija zarađuju milijarde od industrije zabave. Opet sam dobio trenutak sreće ako bih otišao u bioskop, klub, restoran, bar itd.

8. Hrana.

Za neke je velika sreća nahraniti svoj stomak. Postoji takva kategorija ljudi - gurmani, oni svoju sreću nalaze u ukusnom i zadovoljnom obroku. Sada, kao što ćete primijetiti, ima više ponude hrane i sve više debelih ljudi.

9. Udobnost.

Biti u stanju udobnosti je kao neaktivnost, homeostaza. Nepodnošljiva nelagoda - promjene su nepodnošljive, jer su sve promjene povezane s nelagodom.

Po mom mišljenju, navedeni su glavni izvori moderne "sreće". Ovu listu možete nastaviti sami.

Zašto sve ovo pišem? Nisam ravnodušan prema tome kako moderno društvo živi i zato se nadam da će barem jedan od onih koji, možda, još nisu razmišljali o drugim izvorima sreće, nakon čitanja preispitati svoje vrijednosti.

Na početku članka sam napisao da se od djetinjstva djetetu "usađuju kodovi prosječne osobe". Kodiranje ide kroz medije, oglašavanje, televiziju, modu, ideologiju, politiku.

Osoba kodirana takvim vrijednostima gleda na svijet, upoređuje se sa ovim svijetom i ako vidi nešto što nije u skladu s općim uvjerenjima, pravilima i smjernicama, onda zaključuje: „Nesretan sam jer nemam ovo, ono i to, ili ne radim tako, to i to.

Zajedno sa ovim poređenjem javlja se upravo to nezadovoljstvo i on postaje zarobljen u sebi.

Zašto je zarobljeno? Činjenica je da svi žele da se oslobode svog nezadovoljstva, ali ulaganje svih napora za sopstvenu evoluciju je veoma dugotrajan i unutrašnji napor, te stoga takva osoba bira put „kao i svi drugi“, tj. teži istim komponentama koje smo ovdje razmatrali i sa kojima živi ogromna većina.

Ali na kraju krajeva, istinsko zadovoljstvo životom nema nikakve veze sa takvim parametrima filistarske sreće.

Štaviše, pravo zadovoljstvo životom je nezavisno od spoljašnjih faktora i uzroka.

Pravo zadovoljstvo životom je unutrašnje stanje i takvo stanje može nastati samo u jednom - jedinom slučaju: ako razvijete višu svijest, upoznate sebe iznutra i pređete od ličnosti (maske) u suštinu, srž svog Ja..

Spoznaja sebe, života iz istinskog Ja otkriva potencijal koji ostvarujete u materijalnom svijetu. Takođe vam omogućava da budete ono što zaista jeste, a ne da se pojavljujete.

Potraga za zadovoljstvima ne može donijeti zadovoljstvo životom, jer uživanja imaju direktnu vezu (ovisnost) sa strastima, koje čovjeka čine neslobodnim, nezasitnim, zatvorenim u sebe, vođenim strahovima da neće dobiti, ne uzeti, ne stići na vrijeme.

Zadovoljstva su prolazna, površna, odvode sa pravog Puta, istog zbog kojeg se čovjek pojavio ovdje na našoj planeti.

U procesu promišljanja i doživljavanja uočio sam takvu osobinu: često se nezadovoljstvo životom dešava upravo kod onih ljudi koji imaju veći potencijal nego što ih danas koriste, koji razmišljaju, a imaju i neostvarene sposobnosti.

Kao da takvi ljudi nesvjesno znaju da u Univerzumu postoji nešto mnogo važnije, dublje od zadovoljstva i materijalnog bogatstva.

Možemo sa sigurnošću reći: onaj koga je Stvoritelj nagradio više od drugih, ostaće u istom nezadovoljstvu sve dok ne odluči da krene teškim, ali svojim Putem, dok ne napusti nametnute stereotipe i vrednosti, dok ne krene na put unutra sebe.

Ali za to je potrebna hrabrost i volja. I takođe hrabrost. Hrabrost da se kaže ne drugima kada se od njih traži da podlegnu strastima, hrabrost da se ostane sam sa sobom, hrabrost da se odluči na promjene.

Uvek postoji izbor: ostati na nivou „embrionalne sreće“, ići sa tokom; živeti tihim, sivim, plitkim životom; biti siva većina i juriti za užicima (biti zarobljenik strasti) ili preuzeti odgovornost, pokazati volju, karakter i samodisciplinu, započeti unutrašnji rad na razvoju svijesti i samospoznaje i pronalaženju istinske trajne sreće, jer to ne zavisi na spoljne okolnosti.

Put je dug, težak, ali ako niste zadovoljni životom, onda …..

Preporučuje se: