Sadržaj:

Pohlepa ruskih biznismena kao ćorsokak za ekonomski razvoj
Pohlepa ruskih biznismena kao ćorsokak za ekonomski razvoj

Video: Pohlepa ruskih biznismena kao ćorsokak za ekonomski razvoj

Video: Pohlepa ruskih biznismena kao ćorsokak za ekonomski razvoj
Video: Заброшенный люксембургский ЗАМОК щедрого арабского нефтяного шейха | Они никогда не вернулись! 2024, Marš
Anonim

Upravo u novogodišnjoj noći, Federalna antimonopolska služba je otkrila da je ruska aviokompanija UTair odredila cijene karata tako da se za ista mjesta mogu razlikovati za… 12 puta! Istovremeno, putnici su dobili iste uslove usluge, smještaj u istoj kabini ekonomske klase.

Istovremeno, najjeftinija karta za letove, na primjer, od Kurgana do Moskve i nazad 2019. koštala je 1.490 rubalja, a najskuplja - 19.000 rubalja. Na cijenu karte uticao je samo jedan faktor - vrijeme kupovine. FAS nije našao nikakvo drugo opravdanje za takvu razliku u cijeni. Istovremeno, UTair je jedina aviokompanija koja prevozi putnike od Kurgana do Moskve i nazad, tako da stanovnici nisu mogli koristiti usluge konkurenata.

Da li je nekako kažnjena kompanija koja je tako besramno naduvala cijene karata? Ne sve. FAS ju je samo malo prekorio i preporučio UTair-u da preispita cijene karata, a ne da postavlja različite cijene za iste karte…

Šta kaže ovaj primjer? Prvo, to je dokaz patološke pohlepe naših preduzetnika, sa kojom se svako od nas svakodnevno suočava. I drugo, o nespremnosti vlasti da se odlučno izbori sa tim. Ali svuda nailazite na takvu sliku neobuzdane pohlepe. Evo teksta koji je, na primjer, na internetu objavio korisnik Nikolaj Timofejev. „Posjećujem“, piše on, „razna mjesta u različitim industrijama i vidim sljedeću sliku: državna farma - na farmi - gastarbajteri, stočarski kompleks - stočari, mužari itd. - gastarbajteri, gastarbajteri mete dvorišta, na gradilištima - gastarbajteri, idem u prodavnicu Pyaterochka ili Magnit, čistačica je gastarbajterka, često Kirgistanka sjedi za kasom - gastarbajterka… Općenito, kud god pogledate, svuda ima gastarbajtera, koliko miliona gastarbajtera u Rusiji - niko ne zna. To je paradoks, ali lakše je naći posao u Rusiji za gastarbajtera nego za rođenog Rusa.”

Jadnost razmišljanja i pohlepa ruskih biznismena je upadljiva - oni ne žele da angažuju Ruse da bi uštedeli, a ako i rade, plaćaju malu platu, jer se gastarbajteri takmiče sa domaćima i spremni su da rade za manje. platiti

Isti ti biznismeni štede na platama i time nanose ogromnu štetu sebi i Rusiji u cjelini: novac curi iz zemlje, lokalno stanovništvo je na rubu opstanka, jer plate ne rastu, a niko ne želi da ih isplati..

„Najznačajnija inflacija u Rusiji je inflacija hrane“, kaže Aleksandar Kalinjin, generalni direktor Nacionalnog fonda za zaštitu potrošača. - Da bi se to smanjilo, potrebno je raditi sa društvom i sa vladom, ali prije svega - raditi sa takvom ekonomskom kategorijom kao što je pohlepa. Preduzetnička pohlepa. To je pošast današnjeg poslovanja, mogu iskreno reći.

Nedavno sam razgovarao sa vlasnikom njemačkog koncerna Stern Viviol, posjetio me sam gospodin Viviol, koji mi ponosno kaže: „Gospodine Kalinjin, prošle godine smo dobili odličnu zaradu za koncern od 1,6% i imamo priliku sada davati nagrade ljudima, rješavati neka društvena pitanja."

Kod nas za 1,6% profita ne radi nijedan biznismen. Ako profit ne dođe do 25%, onda se niko ne obavezuje da posluje. Moramo malo po malo riješiti ovaj slučaj. Pohlepa, društvena neodgovornost domaćeg biznisa je ozbiljan problem. Jučer sam otišao u prodavnicu da kupim sok od nara iz Azerbejdžana, u istoj ulici u jednoj prodavnici košta 90 rubalja, au prodavnici preko puta 50 rubalja. Odakle ta razlika, 40 rubalja za bocu soka od nara? Ovo je pohlepa preduzetnika, ništa drugo."

Ali kako obuzdati ovu nezadrživu pohlepu? Na kraju krajeva, profit je glavni stožer kapitalizma. Međutim, ako se kapitalist ne može promijeniti, onda se njegova pohlepa i dalje može nekako ograničiti. Kako? Na Zapadu je to odavno učinjeno uvođenjem progresivne skale oporezivanja

„Čak i zemlje čiji se razvoj zasniva na liberalnom konceptu, prema kojem svako preživljava sam, danas su odlučile da je progresivni porez na dohodak pravičan“, rekao je poslanik Boris Kašin, govoreći u Državnoj dumi. - U Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je, kao i u svim razvijenim zemljama, već duže vrijeme na snazi progresivna skala oporezivanja, demokrate i republikanci su se dogovorili da uvedu dodatni porez na porodične prihode od iznosa koji prelazi 400.000 dolara godišnje. Tamo, jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, W. Buffett, insistira na poduzimanju mjera kako bi se isključila mogućnost da građani sa godišnjim prihodom većim od milion dolara plaćaju porez na dohodak po stopi manjoj od 30%. Fransoa Oland je svojevremeno dobio podršku birača u Francuskoj, iznevši ideju o porezu od 75% na porodični prihod koji prelazi milion evra godišnje. Istovremeno, u Francuskoj sada bogati daju 40% svojih prihoda u budžet. Ako nismo spremni da se poredimo sa razvijenim zemljama i priznamo da su vlasti bespomoćne u borbi protiv sive ekonomije, pogledajmo naše prijatelje iz BRIKS-a. Indija ima četiri poreske stope: 0, 10, 20 i 30 posto. Štaviše, najviša stopa se primjenjuje na iznose koji prelaze približno 500 hiljada rubalja godišnjeg prihoda. Slično, progresivna skala radi u Kini, Južnoj Africi, Brazilu.

Šta zapravo sprečava uvođenje ove potpuno pravedne mjere kod nas? Mislim da je glavni razlog pretjerana pohlepa naših oligarha i njihova čvrsta kontrola nad izvršnom i zakonodavnom vlasti“, rekao je B. Kašin.

Do čega može dovesti nekontrolirana poslovna pohlepa ilustruje naša gorka istorija. Istoričar Mihail Pokrovski je još 1924. verovao da je ružnoća ruskog kapitalizma dovela do revolucije 1917. godine. Mislio je da, za razliku od zapadnih zemalja, u Rusiji prihod proletarijata, odnosno radnika nikada nije raso, naprotiv, padao je, a produktivnost rada bila na niskom nivou. Pokrovski je dao takav primjer. Ako uzmemo platu koju je engleski radnik primao 1850. za 100 konvencionalnih jedinica, onda je 1900. radnik zaradio 178 jedinica. U isto vrijeme, cijena konvencionalne hrane u Engleskoj 1850. godine iznosila je 100 jedinica, a 1900. godine - 97. Plata je porasla, a troškovi života smanjeni. Odnosno, životna sredina za engleskog radnika se mijenjala na bolje, kapitalista ga je dodatno plaćao. To se dogodilo zbog rasta produktivnosti rada. Svojim rastom, kapitalist je sve manje plaćao radnika po jedinici robe, ali kako se proizvodio mnogo više, uz manje truda, povećavala se i nadnica. A to je postignuto unapređenjem tehnologije i unapređenjem proizvodnje.

A šta se u međuvremenu dešavalo u Rusiji? A tamo, zbog naglog osiromašenja sela, nije bilo potrebe da se prehranjuju radnici. Bilo je mnogo slobodnih ruku, a proizvođač je sebe mogao smatrati "dobročinitom" koji je obezbjeđivao sredstva za život. Kao rezultat toga, vlasnici fabrika u Rusiji bili su jedva dovoljno plaćeni. Ako je plata radnika 1892. godine u Rusiji bila 100 jedinica, onda je 1902. godine bila 105. A cijena hljeba je u isto vrijeme porasla sa 100 jedinica na 125. Kao rezultat toga, stvarne plate i kupovna moć ruskih radnika stalno opadao, dok su britanski radnici rasli… Stoga je ruski radnik brzo shvatio da su njegove klasne interese zagovarali revolucionari. A u Rusiji je revolucija između riječi "klasno svjestan radnik" i "revolucionar" praktično bila znak jednakosti, primijetio je Pokrovski.

Sada je situacija u zemlji, naravno, potpuno drugačija. I tužne lekcije svih revolucija u Rusiji su još uvijek svježe u sjećanju mnogih.

Danas je pohlepa kapitalista kočnica na putu razvoja Rusije. Svoje bogatstvo iznose u offshore, a radnici migranti koje su angažovali prenose novac zarađen u Rusiji u njihovu domovinu. Kao rezultat toga, naša zemlja se ne razvija onoliko brzo koliko bi mogla

Pa, nema šta da se kaže o tome kakvu ne samo ekonomsku, već i moralnu štetu nanosi društvu ova preduzetnička pohlepa koja nagriza državu. Davne 1915. godine Ivan Bunin je objavio senzacionalnu priču "Gospodin iz San Francisca". Ovo je svojevrsna parabola koja govori o beznačajnosti bogatstva i moći pred licem smrti. Glavna ideja priče je da se shvati suština ljudskog postojanja: ljudski život je krhak i kvarljiv, pa postaje odvratan ako mu nedostaje autentičnosti i ljepote.

Nije li to ono čemu Biblija uči vekovima? „Ne skupljajte sebi blaga na zemlji, gdje moljac i rđa uništavaju i gdje lopovi provaljuju i kradu, nego skupljajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni rđa ne uništavaju i gdje lopovi ne kopaju i ne kradu, jer gdje je blago tvoje, tamo će biti i srce tvoje” (Mt. 6:19-21).

Sve je to tačno, ali naši domaći biznismeni, nažalost, teško da će čitati ni "Gospoda iz San Francisca" ni Bibliju…

Preporučuje se: