Ženska kaša

2024 Autor: Seth Attwood | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 15:59

Babi porridge - ovo je astronomski datum, stoga se ovaj praznik slavi odmah nakon "Božića Horsa", tj. - 26. decembra. U hrišćanskoj tradiciji, gde se astronomska priroda ne poštuje, praznik se slavi na novi način - 8. januara, tj. nakon "Roždestva Hristovog" i naziva se "Katedrala Presvete Bogorodice".

Ženska kaša treba tri dana da se nosi. Prvog dana odaje se počast babicama-puerperama, babicama koje su se ranije rodile po selima i gradovima, drugog dana - Nebeskoj porodici i roditeljima; u trećem - Rožanits - Bogorodica Lada i Bogorodica Morena.

Ranije na ovaj dan, žene koje su rodile djecu u datoj godini i babice okupljale su se u hramovima (a kasnije i u crkvama) i donosile darove Rodu i Rozhanici. Po donošenju zahtjeva, porodilje su pozvale babice da ih posjete, darivale im novac i počastile ih posebno pripremljenom kašom tog dana. Ova obredna poslastica, koju su svuda pravili Rusi, dala je naziv gozbi "babi kaša". Ovaj običaj 1590. godine osudio je kijevski mitropolit Mihailo i zabranio ga „kao pagansko blago“.

Za razliku od uobičajene "babkine kaše" bila je "bogata", odnosno blaga: hranljiva i veoma ukusna. Barem za nju, nisu štedjeli na dodacima poput mlijeka, kajmaka, putera, jaja. Gotova kaša se ukrašavala makom, bobicama, orasima, polovinama jaja, pekla se kokoška ili petao, zavisno od toga da li je u porodici rođena devojčica ili dečak.

Izraženo poštovanje prema babicama zasnivalo se na popularnim vjerovanjima da su između babica i djece koju su usvojili uspostavljeni duhovni srodnički odnosi. S jedne strane, babica je bila odgovorna za dijete koje je pretukla, s druge strane, zauzimala je počasno mjesto među rođacima ovog djeteta u obredima vezanim za najvažnije događaje u njegovom životu: prilikom krštenja, vjenčanja, viđanja. odlazak u vojsku (za dečake) itd..d.

Babica je dalja rodbina u selu, jer ni jedna domovina nije mogla bez babice. Ali nije svakoj ženi bio povjeren težak i odgovoran zadatak rađanja. Prvo je morala biti sredovečna, tj. iscrpljene reproduktivne dobi. Povitjo su čak zvali "babkanie". Drugo, babica je mogla biti samo ona koja je rodila djecu, a djevica ni u kom slučaju nije bila dozvoljena u babičkoj umjetnosti. Morala je biti “s rukama”, tj. spretan i obrazovan. Pri prvim porođajnim bolovima porodilja bi zagrijala kupatilo kako bi si olakšala muku, fumigirala ga bakljom od breze, pelina i bilja smilja, čitala ljubazne molitve i podržavala ljubaznim riječima.

Također treba napomenuti da su se u akušerstvu bavile žene koje nisu ukaljale svoju čast preljubom ili svadljivim ili apsurdnim karakterom. Vjerovalo se da bi u suprotnom moglo naštetiti i zdravlju i sudbini novorođenčeta. Iz istog razloga bilo je zabranjeno primanje pomoći pri porođaju od crnookih pratioca.

O bogomdanom daru babicama - "pomagati majci-majci" - postojale su mnoge poslovice i izreke u narodu. Govorili su, na primjer: „Svaka baba ima svoje hvatove“, „Čekaj, nemoj da se rađaš, nego idi po babu“, „Doći će baba, pomoći u svakom poslu“, „Bog je milostiv, a baka sa ruke.”

U brojnim sredinama babice nisu bile pozvane kod njih, a same su išle kod baka „na kašu“. Došli su roditelji djece koju su uzeli na porođaju. Buduće majke i devojke su dolazile odvojeno, a u ovom slučaju muškarci nisu bili pušteni na praznik. Bakama su donosili svježe pečene pite, medovinu ili domaće pivo i likere, mast ili meso za čorbu od kupusa i brašno za palačinke. Takvi pokloni su simbolizirali blagostanje i trebali su prizvati bogatstvo u kuću babice. Uz hranu, babica je dobijala i komad platna ili peškir kako bi „put“za decu kojom je išla bio lak (porođaj je prošao lako).

Posjećivanje i dijeljenje obroka sa babicama ponekad se odvijalo od večeri do kraja dana. Za stolom su se svi zabavljali, šalili, a razgovori su gotovo uvijek bili ispunjeni seksualnim prizvukom. I sama babica je ponekad izvodila rituale koji bi trebali pomoći ženama da imaju više djece ili spriječiti nizak rast djeteta, na primjer, baka je podigla lonac kaše govoreći: "Rasti visoko, visoko".

Po ustaljenoj tradiciji, jedan od lonaca s kašom je razbijen "za sreću", a onda su počeli da časti svakoga ko je izašao "na svjetlo", da, ne bilo kako, ali svakako "s citatom". Na primjer, otac tek rođene bebe je hranjen "zabavno" kašom, koja se miješala sa hrenom, biberom, senfom ili je dodavana više od bilo koje mjere. Vjerovalo se da će na taj način, barem donekle, podijeliti sa suprugom muku koju je doživjela tokom porođaja. Mladoj majci su poklonjeni orasi za mlijeko. A djeca su se počastila slatkim žitaricama, računajući na njihovu naklonost prema novorođenčetu. Uz to, svakom od njih, tako da je zanijemio, napadač i nije zašao u džep ni riječi, dobio je šake slatkih orašastih plodova i sušenog graška. Valjajući ovu poslasticu u ustima, deca su prestala da šepetaju, šuškaju, a osim toga, oslobodila su se poroka koji se u narodu naziva "kaša na usta".

A koristili su i bakine kašice da gataju. Ako je tokom kuvanja ispuzala iz lonca prema rerni, računali su na srećnu, plodnu godinu, inače su se spremali na nevolje. Što se, međutim, moglo izbjeći da se "nesrećna" kaša, uz lonac, utopila u ledenoj rupi.

U Bugarskoj je na Babin dan preživio zanimljiv običaj: rano ujutru žene odlaze babici, čija su djeca od 1 do 3 godine. Tu, u dvorištu, pod voćkom, obavlja se ritual „pranja ruku“. Mlade žene, koje su sa sobom od kuće ponijele kantu čiste vode, sapuna i novi peškir, sipaju babicu na ruke, a zatim joj daju peškir, koji ona prihvata na poklon (odeća se donosi i na poklon). babica, posteljina - sve se to stavlja na njeno desno rame). U ovom ritualu starica nastoji da klevetom podigne što više prskanja, kako bi ženino dijete trčalo i skakalo u dobrom zdravlju. Sa svoje strane, babica majkama daje bebi čarape i košulje, a ako beba dođe sa majkom, u ruci mu veže novčić ili figuricu konja sa utkanim nitima (crvenim i belim).

Na ovaj dan majke obavljaju poseban kućni ritual - posipaju svoju djecu žitom - "na dugo, za sreću, za dobro". A u kući u kojoj je beba, na današnji dan u podne dižu dete iznad glave i govore mu: "Sveti, sveti, sveti, a naša beba u slozi i blagu. Ti rasteš, cvetaj sa grimiznim makom. Kako sunce jača, zdravlje ti stiže! Slava Rodu! Slava Ladi! Rasteš na radost mame!"

Božićna pjesma je u punom jeku, a bučne dječije družine kucaju na svaka vrata: „Donesite kravu, maslac, pećnicu, pozlaćenu kravu! ". A u dječjoj kutiji iz svake kuće nosili su i velike djevojke i djevojačke obredne kolače, koji svojim izgledom liče na stoku. A klinci su provocirali: „Ti, domaćice, daj! Ti, dušo, daj! Poslužite - nemojte slomiti! Prekini malo - biće Ermoške. Prekini grbu - Andryushka će biti tamo. I daj mi sredinu - da bude vjenčanje!" …

I tako je dječja kutija bila teška. A onda su, sa cijelim djetinjastim svijetom, hvalisavači pobjegli u nečije zagrijano kupatilo, podjednako podijeljeni između sebe i sitosti i slatkiša.

Bilo je to veselo vrijeme za igru i zabavu. Djeca su se prepoznala i djetinjasto obradovala prisjećajući se ovog divnog zimskog vremena.

Prema legendi, od ovog dana sila Navya počinje da bjesni, jer rođenjem Khorsa dan pobjeđuje noć, a vrijeme Tame se skraćuje. Stoga su seljaci, u želji da se zaštite od intriga zlih duhova, prethodno obukli u smiješne nošnje i šetali po selu uz pjesme i plesove, pokazujući tako zlim duhovima da je njihovo mjesto već zauzelo.