Sadržaj:

Pojedinačna knjiga podataka - tajni nadzor
Pojedinačna knjiga podataka - tajni nadzor

Video: Pojedinačna knjiga podataka - tajni nadzor

Video: Pojedinačna knjiga podataka - tajni nadzor
Video: TAJNE BERMUDSKOG TROKUTA: Što se dogodilo letu N3808H? 2024, April
Anonim

Državna duma Ruske Federacije usvojila je 21. maja u trećem i posljednjem čitanju zakon o stvaranju jedinstvenog federalnog registra informacija koji sadrži podatke o stanovništvu Rusije.

Ovo je informativni resurs koji će pohraniti podatke o Rusima (puno ime, datum i mjesto rođenja, spol, državljanstvo, SNILS, TIN, bračno stanje, informacije o izdatim pasošima, obrazovanju, registraciji individualnog preduzetnika, vojnoj službi itd..).), kao i stranci i lica bez državljanstva koji rade u zemlji.

Ideja pripada Federalnoj poreskoj službi, koja će postati administrator ove ogromne baze podataka.

Zamolili smo generala, koji je u različitim periodima bio direktno povezan sa analitikom i bazama informacija, da iznese svoje mišljenje. General-major FSB-a Aleksandar MIHAILOVzavršio službu u Federalnoj službi bezbjednosti Ruske Federacije kao prvi zamjenik načelnika Informativno-analitičke uprave. A od 2003. godine, dok je bio na službi u Federalnoj službi za kontrolu prometa droga, vodio je Odsjek informacionih tehnologija, gdje je stvorena jedinstvena banka podataka.

Razgovor sa generalom Mihajlovim je skoro uvek šok. Šok od istine, činjenica koje iznosi. Stoga predstavljamo razgovor sa Aleksandrom Georgijevičem bez rezova.

Fantasmagorija totalnog nadzora se ostvaruje u Rusiji

Svako ko je čitao WikiLeaks i Snowdenova otkrića nehotice se zapita u kakvom svijetu živimo. NSA-in sistem kontrole ljudi i njihovih umova ide daleko dalje od Orwellovog romana iz 1984.

Danas ova fantazmagorija kod nas postaje stvarnost. Prije nekog vremena, moj kolega je tražio naučni zbornik za pripremu članka o umjetnoj inteligenciji u primjeni zakona i provođenju zakona. Imajte na umu da su upravo Ustavom zagarantovana prava građana! Šta se zaista dešava u našem današnjem životu? Digitalne i nove tehnologije toliko su ušle u naš život da često pomislimo – kako smo živjeli prije? Kartice, baze podataka javnih servisa i tako dalje su nam mnogo olakšale život. I čini se da se sve kreće ka civiliziranoj budućnosti.

Ali je li tako? Kakav je trenutni balans usklađenosti univerzalne digitalizacije sa globalnom akumulacijom podataka i ljudskim pravima? Gdje je granica kada se završava mjesto države i počinje lični prostor građanina?

Gotovo svi prate ruske građane

Počeo sam da služim kada je koncept kompjutera i digitalizacije bio samo u naučnofantastičnim romanima. A sve mjere za invaziju na privatni život građana zahtijevale su ozbiljno opravdanje. Prisluškivanje telefonskih razgovora, prostorija, pa čak i vršenje vanjskog nadzora objekta smatralo se najakutnijim događajem. Šta se dešava danas?

Kao građani Rusije koji imaju pravo na privatnost i prepisku, gledaju nas (ostavljam organe za provođenje zakona van zagrada) skoro svi. Privatne firme za obezbeđenje, privatne kompanije koje se bave razvojem raznih softvera, mobilni operateri, banke, Aeroflot kase, železničke stanice, čak i prodavnice u kojima kupujemo robu. Akumulira se ogroman niz informacija o pojedinom građaninu koji utiču na zakonom posebno zaštićene tajne – bankarske, medicinske, tajnost prepiske, našeg kretanja, telefonskih razgovora. A kako se ovo koristi (opet stavljam u zagradu agencije za provođenje zakona ograničene zakonom) - niko ne zna.

U uslovima totalne korupcije, nemamo garanciju da naši podaci nisu u nečijim ne baš poštenim rukama, a to je i realnost. Tek što se osoba odmorila u Bose, na pragu svog stana trgovci iz privatnih pogrebnih agencija nisu uspjeli registrovati firmu, jer su desetine poziva iz banaka koje bi odmah saznale za činjenicu registracije. Desetine poziva nekih nepoznatih kompanija na njihove lične telefone, na kojima se zna ne samo ime i prezime, već i nekretnina koju posjedujete…

Nedavno je na jednom seminaru demonstriran sistem za prepoznavanje lica. Ona ne prepoznaje samo naša lica, već prepoznaje i naše bankovne kartice u džepu, kao i transakcije na njima. Većina modernih tehnoloških uređaja, mislim na pametne telefone i tablet računare, omogućavaju vam da odredite ne samo svoju lokaciju putem GPS-a, WiFi-a ili geolokacije po IP adresi, već i da prenesete navigacijske podatke privatnim kompanijama. Šta je? Zapravo, ovo je neovlašteno kršenje ličnog prostora, čija je zaštita zagarantovana Ustavom Ruske Federacije. Već sam rekao da je to realnost života. Ali gdje su instrumenti koji bi garantovali zaštitu naših prava i sloboda? Na kojoj granici digitalizacije trebamo stati dok održavamo ravnotežu novih tehnologija i individualnih prava?

Pojedinačna knjiga je prava prijetnja

Federalna poreska služba je svoje ideje provela kroz zakon - ovo je već svršen čin. Samo naši odabrani razumiju da takva inicijativa predstavlja stvarnu prijetnju. Sumnjam. U realizaciju ovakvih želja uvijek su uključeni stručnjaci iz reda "mamljenih". Spremni su da objasne bilo šta. Osim toga, često su ovi stručnjaci ti koji primaju novac iz našeg džepa za ovakva dešavanja. Važno im je da ovladaju novcem. Ne mare za ljudska prava, pa čak i državne tajne… Zapravo, štite svoj posao. kakav je?

Nedavno su usvojene izmjene zakona o terorizmu, koje su izazvale burnu reakciju ne samo u društvu, već među provajderima i telekom operaterima. Oštro sam se protivio ovim amandmanima u smislu gomilanja sadržaja od pojedinaca (prazna ideja, skupa i besmislena). I moj stav se nije promijenio. Štaviše, to je potvrdila i praksa.

Ne znamo ni jednu činjenicu da bi ovo pravilo spriječilo teroristički napad ili drugi zločin. Za pretragu - da. Ali za prevenciju - ne dolazi u obzir… Ali šta je zanimljivo u ovoj priči: jedan od učesnika promocije ovog zakona dobio je 22 godine za veleizdaju kao agent CIA-e. Zašto sam obratio pažnju na ovo? Jer svako gomilanje informacija u uobičajenim bazama podataka je tempirana bomba. Prilikom izrade novog sovjetskog pasoša 1974. bilo je mnogo prijedloga da se u njega uključe dodatni podaci… Uključujući mjesto rada… Ali sve je bilo ograničeno samo na mali paket informacija. Zaista neophodno. A programeri su to motivirali činjenicom da od toga nije bilo potrebno praviti dosije o osobi.

Danas se kompletan dosije o osobi može kupiti na crnom tržištu sa bazama podataka od gotovo svih državnih organa za registraciju. Od saobraćajne policije do carinske baze, baza podataka o lokaciji pretplatnika mobilne mreže, baze podataka video snimanja automobila na privatnim benzinskim pumpama. U kontekstu digitalne tehnologije, borba protiv ovog fenomena je osuđena na neuspjeh.

Štaviše, ne znamo ni za jedan stvarni slučaj krivičnog gonjenja osoba koje „spajaju“ove osnove stvarajući prijetnju pojedincu. Napori naših zakonodavaca usmjereni su na dalje širenje prakse ovakve digitalizacije. Istovremeno, pažljivo čuvaju vlastitu osobu, klasifikujući podatke o prihodima i imovini i uvode odgovornost za vrijeđanje službenih lica.

Nije jasno ko će vršiti takva ispitivanja. Štaviše, nerazumni službenik može smatrati uvredom ako ga nazivaju autoritetom. Istovremeno, sve se objašnjava brigom o nama siročadi. Kao, zarad ljudskog spasa, spremni smo da žrtvujemo svoja prava. Demagoška izjava zasnovana na nepoznavanju zakona o oružanim snagama, borbi protiv terorizma, FSB-u i Ministarstvu unutrašnjih poslova. Ljudska prava su svuda. A ljude treba spašavati u okviru vlastitih kompetencija, operativnih vještina i vještina.

Napominjem da i danas postoji veliki problem operativnih radnika u pristupu ovim ili onim informacijama, ali za banke, privatne sigurnosne kompanije i druga preduzeća, da ne govorimo o prevarantima iz agencija za naplatu, nema problema. Štaviše, bande sa imenom kolekcionara imaju sve! Svi podaci o kojima opere ne mogu ni sanjati.

Vještačka inteligencija krade kao službenici

Naša umjetna inteligencija izuzetno precizno kopira rad službenika. Nikada ne greše u korist klijenta. On krade na isti način kao i oni koji su ga uveli. Usvaja ono najgore u našim životima! I sam sam se više puta susreo sa činjenicom da su mi računi blokirani. I svaki put su se poreznici bez izvinjenja pozivali na sistemske greške! A ako je neko blokiran računom kada je van zone mogućnosti da to sredi, recimo u inostranstvu…

Posebno zabrinjava razgovor o upotrebi umjetne inteligencije u provedbi zakona i provođenju zakona”, po mom mišljenju, vrlo je sumnjiv, budući da je zakon, pored koherentnih i oštrih formulacija, pravda u mnogočemu psiho -emocionalni fenomen. Zapravo, pokušavamo da pronađemo istinu, a ona često leži u mrtvoj zoni, čini se kao da postoji (s obzirom na realnost), ali se ne percipira…

Dakle, šta možemo shvatiti pod transformacijom pravnog sistema u kontekstu digitalizacije privrede, države i prava? Kao osoba koja se dugi niz godina bavi informatičkom podrškom operativno-istražnih radnji i kreiranjem međuresorskih baza podataka, vidim da je prvi zadatak ovoga kreiranje modela koji će olakšati rad policijskih službenika, pružiti im sa potpunim i sveobuhvatnim informacijama za rješavanje operativnih problema. Mogućnost tehničke audiovizuelne dokumentacije kriminalne radnje, ubrzanje ispitivanja i istraživanja. A zapravo – stvaranje takve baze podataka koja bi omogućila objektivno i potpuno proučavanje okolnosti i uslova zločina.

U principu, ova tema je implementirana već duže vrijeme. Razvijaju se sistemi za snimanje šta se dešava na ulicama gradova, u transportu i zvaničnim institucijama. Digitalne tehnologije se unapređuju u forenzičkoj nauci. Sve ovo svakako odgovara suštini našeg vremena. Stiče se utisak da će uskoro biti moguće rešavati zločine bez napuštanja kancelarije, već suditi ljudima u virtuelnom prostoru.

Demonstracija takvih mogućnosti daleko prevazilazi okvire naših zakona, Ustava Rusije, i, iskreno govoreći, izvan okvira ljudske pristojnosti.

Pa šta je onda deklarirano pravo na privatnost, privatnost prepiske, bankovnu tajnu? Poboljšanjem mašina ne poboljšavamo ljude.

Danas smo svjedoci razvoja takozvane digitalne ovisnosti. Mi, kao bolesni, težimo većoj dozi informacija. Sve dublje tonemo u nemoralno promišljanje tuđeg života, tuđih tajni i tajni.

Digitalizacija će raditi na uništavanju države

Gdje je prag morala u digitalizaciji na kojem čovjek, pojedinac treba da stane? Ovo je veoma veliki problem, to je očigledno. Kada konačno shvatimo sve posljedice po pojedinca i društvo i pokušamo proces digitalizacije uvesti u legalne tokove, biće kasno. Značajan dio programa neće raditi za dobrobit države, već za njeno uništenje.

Važno je da su svi ovi programi razvijeni na uvezenom i samim tim ranjivom hardveru. Programeri već alarmiraju da danas opasnost ne dolazi od zlonamjernih programa (naučili smo da se nosimo s njima), već od mogućnosti utjecaja na programe niske razine pohranjene na čipu matične ploče računara ili pametnog telefona bilo kojeg korisnik. To jest, srce svakog pametnog telefona ili tablet računara.

Zamislite situaciju u kojoj će svi (!) pametni telefoni i tablet računari biti glupo blokirani prilikom ažuriranja ili samo odlaska na internet. Ovo je prijeteća stvarnost. Isto tako i sa androidom…

Bez stvaranja vlastite hardverske i softverske baze, sva naša multimedija i virtuelna "lista želja" su opasna zabava.

Suvereni internet je glupost

Danas su neki zvaničnici počeli da govore o stvaranju sopstvenog proizvoda i suverenog interneta. I, što je tipično, o visokotehnološkom proizvodu govore oni koji imaju vrlo nizak nivo inteligencije i oni koji su vidjeli pravi novac za implementaciju glupe ideje. Nezavisno od Zapada. Rave.

Pokušavamo kreirati ovaj proizvod na bazi uvezenih elemenata! Pa šta je originalno? Želeo bih da vas podsetim na projekat JSC Rostec za razvoj i proizvodnju ruskog pametnog telefona YotaPhone. Rukovodstvo Rosteca je 2010. godine uvjerilo rusku vladu da će sklop pametnih telefona uskoro biti premješten sa Tajvana u Rusiju. Prošlo je devet godina, a Rostecova izjava izgleda populistički, jer čak i ako je Yota razvila kvalitetan pametni telefon, montaža u Rusiji će ga učiniti cjenovno nekonkurentnim s prijedlozima stranih proizvođača, koji proizvode sav "hardver" u jugoistočnoj Aziji. A gde je danas naš domaći "Yotafon"?

Sto puda: FTS sistemi neće biti zaštićeni

Morate shvatiti da je digitalni svijet izuzetno transparentan. I bez obzira na to kako pokušavamo da „zalozimo“baze podataka i podatke, stepen prodora do njih je vrlo stvaran. I što više kombinujemo tokove informacija, uvek postoje oni kanali preko kojih možete doći do najvećih državnih tajni. Dovoljno je podsjetiti da su domaći hakeri pokazali kako dolaze do informacija Pentagona i State Departmenta. Ne morate ići u Washington ili New York… Iz Morshanska preko mreža… Koliko je visoka stopa penetracije u baze u Rusiji? A koliko ih se prodaje na crnom tržištu? Nije li ovo globalna prijetnja? U konkurentskoj borbi, finansijski sektor? Štaviše, sto puda, ovi sistemi Federalne poreske službe neće biti ničim zaštićeni!

Danas smo sa mojim prijateljem, glavnim stručnjakom za zaštitu podataka, razgovarali o usvajanju zakona o jedinstvenom registru. A zaključci do kojih dolazimo su krajnje razočaravajući. Ruski zakonodavci napravili su veliki poklon Agenciji za nacionalnu sigurnost i američkoj CIA-i, sada neće biti teško kupiti podatke o članovima porodica oficira GRU, SVR, FSB i FSO. O zaštiti ličnih podataka u našoj zemlji nema smisla govoriti: ljudski faktor nije poništen, zbog čega kupovina podataka od Rusa neće predstavljati nikakav problem.

Zamjenik LDPR-a Igor Lebedev pokušao je da razbije iluzije nekih poslanika, ali ga niko nije čuo, ali uzalud!

Ogromna šteta po nacionalnu sigurnost

Posljedice štete po nacionalnu sigurnost Rusije bit će ogromne, budući da matematički modeli ugrađeni u moderne softversko-hardverske komplekse američke NSA imaju ogroman potencijal. Federalna poreska služba Rusije neće moći da zaštiti kompjuterske podatke i nema potrebe da sakrivate glavu u pesak: idite i vidite šta je tamo danas.

Priča o nemogućnosti borbe protiv Telegram messenger-a potvrdila je da je digitalni svijet prevazišao ljudski um. Digitalizacija je samo alat. I to samo pod uslovom pouzdanog skladištenja podataka. Smiješno je reći da neko garantuje skladištenje! Bez ljudske erudicije i iskustva, beživotno je. Lako je pričati o njoj u velikim gradovima. Tamo gdje postoji pouzdan internet, i puno programera, a ulice su preplavljene stotinama hiljada kamera, skenera i ostalog.

O kakvoj digitalizaciji danas možemo govoriti? Kvalificiranim i obučenim ljudima je lako raditi u digitalnom prostoru. I što je najvažnije - pouzdan !!!! Ko ih priprema? Nešto pouzdano! Nemoguće je ne reći prijatelj.

FTS Rusije neće moći da zaštiti računarske podatke

Toliko se radujemo izvještajima o blokiranju određenih sajtova (takvih "blokada" ima na desetine hiljada) da ni ne pomislimo da se sve te stranice obnavljaju za 30 minuta.

Želio bih posebno reći o takvoj mogućnosti zaobilaženja blokiranih stranica, kao što je virtualna privatna mreža, tzv. virtuelna privatna mreža. VPN usluge će vam omogućiti da pristupite nepristupačnim stranicama s bilo kojeg pametnog telefona ili računara, a da na to ne potrošite ni peni. Idite na društvenu mrežu Facebook i dobićete visokokvalifikovanu pomoć u instaliranju VPN servisa na vaš pametni telefon ili računar. Pa šta nam prijavljuju?

Dakle, o kakvoj digitalnoj pravdi možemo govoriti? U ovom slučaju možemo govoriti samo o administraciji i digitalizaciji informacija. Ne može biti veštačke inteligencije u sferi u kojoj se obično ono što nije vidljivo…

Ipak, napominjem još nešto, kako se kaže: nemoj se žuriti dok je tiho… Malim privatnim preduzećima koja se bave razvojem softvera danas nije teško razviti poseban softver sa elementima vještačke inteligencije, tu nema ničeg iznenađujućeg. Na primjer, takve privatne ruske kompanije danas razvijaju poseban softver sa umjetnom inteligencijom u interesu dijagnosticiranja ratnih brodova ruske mornarice, nuklearnih podmornica i bespilotnih letjelica.

A ako, ne daj Bože, postoji uvrijeđeni programer kojeg je uvrijedio službenik, onda vjerujte mi, on će moći razviti program koji će živjeti svojim životom i "odvesti" zvaničnika, njegovu djecu i unuke u grob i nikakve mjere zabrane u ovom slučaju neće pomoći.

Šta je "poruka" jednog službenika? Ovo je da se u automatskom načinu prikupljaju sve fotografije na društvenim mrežama, pretraživačima i brojnim DVR-ovima benzinskih pumpi i hotela, Avtodora i aerodroma, publikacija i izjava, uspostavljaju veze između službenika telefonskim razgovorima i pozivima poslanim SMS-om, uključuju i slušaju na službene razgovore putem pametnih telefona i pametnih telefona. TV. Ovo su još uvek cveće…

A Federalna poreska služba nam nudi bobice, da se toga ne sjećamo do noći…

Kao i Američka agencija za nacionalnu sigurnost.

Preporučuje se: