Sadržaj:
- Deja Vu je kao "kvar u Matrixu"
- Deja vu može biti fenomen pamćenja
- Deja vu može biti povezan sa temporalnim režnjem
- Najvjerovatnije ovo nije dar predviđanja
- Trebate li brinuti o déjà vuu?
Video: Šta naučnici misle o déjà vu efektu
2024 Autor: Seth Attwood | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 15:59
Mnogi od nas su bili zabrinuti zbog fenomena déjà vua – osjećaja kada se činilo da su se novi događaji dogodili negdje ranije. Možda ovaj "kvar u matrici" nije ništa drugo do kratki spoj mozga? Aktivacija lažnih sjećanja ili bolest? Mistično ili jednostavno rješenje za kognitivni konflikt? Razumije dr. sc. Sabrina Steerwalt.
Čekaj, čini mi se, ili sam već bio ovdje? Čini se da smo već stajali ovdje na ovom mjestu kada ste mi rekli ove iste riječi, ali tada, u prošlosti? Nisam li već vidio ovu mačku kako prolazi baš ovim hodnikom? Ponekad, kada doživimo novi događaj ili se nađemo na novom mjestu, imamo jeziv osjećaj kao da smo već bili ovdje. Ovo se zove "deja vu" od francuskog deja vu - "vidio sam ranije." Ali šta je zapravo "déja vu" i postoji li naučno objašnjenje za ovaj fenomen?
Deja Vu je kao "kvar u Matrixu"
Neki ljudi misle da je déjà vu znak da se prisjećate iskustva iz prošlog života. Samo jezivo!
Trinity, junakinja glumice Carrie-Anne Moss u trilogiji Matrix, govori nam (i heroj glumca Keanu Reevesa, Neo) da deja vu nije ništa drugo do "kvar u matrici" - simulacija stvarnosti sa uz pomoć kojih ljudi ostaju u mraku, dok su svijet zavladale inteligentne mašine. Ovo objašnjenje je odlično za cyber-punk radove, ali ne otkriva suštinu fenomena sa naučne tačke gledišta.
Upravo je ono što nas toliko obuzima u samom postojanju déjà vua teško naučiti.
Osjećaj déja vua doživljavamo kao nešto mistično ili čak paranormalno, jer je prolazan i po pravilu se dešava neočekivano. Upravo je ono što nas toliko obuzima u samom postojanju déjà vua teško naučiti. Ali naučnici pokušavaju da koriste trikove poput hipnoze i virtuelne stvarnosti.
Deja vu može biti fenomen pamćenja
Naučnici su pokušali da rekreiraju fenomen déjà vua u laboratorijskom okruženju. Godine 2006. istraživači iz Leeds Memory Group kreirali su uspomene za pacijente koji su podvrgnuti hipnozi. Pamtiti je bila jednostavna činjenica - igranje ili gledanje riječi ispisane određenom bojom. Pacijenti iz različitih grupa su zatim zamoljeni da zaborave ili se sjete sjećanja koja bi kasnije mogla izazvati osjećaj déjà vua kada se suoče s igrom ili riječju.
Drugi naučnici su pokušali da reprodukuju déjà vu u virtuelnoj stvarnosti. Jedno istraživanje je pokazalo da su učesnici iskusili déjà vu kada su uronjeni u virtuelnu stvarnost igre Sims, pri čemu je jedna scena posebno napravljena da se prostorno mapira na drugu.
Naš mozak prepoznaje sličnosti između naših trenutnih iskustava i iskustava koja smo imali u prošlosti.
Takvi eksperimenti naveli su naučnike da pretpostave da je déjà vu fenomen pamćenja. Suočeni smo sa situacijom koja je slična postojećoj memoriji koju ne možemo detaljno reproducirati. Na taj način naš mozak prepoznaje sličnosti između našeg trenutnog iskustva i iskustva koje smo imali u prošlosti. Još uvijek imamo osjećaj da se to već dogodilo, ali ne možemo sa sigurnošću reći kada i gdje.
Pored opšte verzije, postoje mnoge druge teorije koje pokušavaju da objasne zašto naša sećanja mogu davati takve greške. Neki kažu da je to kao kratki spoj u mozgu, zbog kojeg nove dolazne informacije idu direktno u dugotrajnu memoriju, zaobilazeći kratkoročno pamćenje. Drugi griješe na rinalni korteks, područje mozga koje signalizira da se nešto čini poznatim, kao da nekako funkcionira bez potvrde sjećanja.
Druga teorija sugerira da je déjà vu povezan s lažnim sjećanjima – onima koja se osjećaju kao da su stvarna, ali nisu. Ovaj oblik déjà vua sličan je osjećaju da se ne osjeća razlika između onoga što se stvarno dogodilo i sna. Međutim, istraživači su počeli napuštati ovu ideju.
Jedna studija koristila je funkcionalnu magnetnu rezonancu (fMRI) za skeniranje mozga 21 pacijenta kada su iskusili neku vrstu déjà vua koji je repliciran u laboratorijskom okruženju.
Posebno, područja mozga uključena u memorijsku aktivnost, kao što je hipokampus, nisu bila uključena, kao da su senzacije povezane s lažnim sjećanjima. Nasuprot tome, istraživači su otkrili da su aktivna područja mozga uključena u donošenje odluka. Ovaj rezultat objašnjavaju činjenicom da déjà vu može biti posljedica toga što naš mozak provodi neku vrstu rješavanja sukoba. Drugim riječima, naš mozak provjerava naša sjećanja poput ormarića za dokumente, tražeći bilo kakav sukob između onoga što mislimo da smo iskusili i onoga što nam se zapravo dogodilo.
Deja vu može biti povezan sa temporalnim režnjem
Ekstremna manifestacija deja vua posledica je epilepsije temporalnog režnja, hronične bolesti nervnog sistema koja se manifestuje u vidu neprovociranih napadaja u temporalnom režnju mozga. Često imaju oblik fokalnih napadaja. Osoba ne doživljava izmijenjeno stanje svijesti, ali doživljava abnormalne senzacije kao što je déjà vu. Neki naučnici vjeruju da je svako iskustvo déjà vua barem manja verzija ovog poremećaja.
Najvjerovatnije ovo nije dar predviđanja
Ponekad se déjà vu vidi kao prilika da se krajičkom oka sagleda budućnost, što definitivno doprinosi jezivosti ovog fenomena. Neki ljudi koji doživljavaju déjà vu kažu da ne samo da su iskusili ovaj trenutak, već mogu i predvidjeti šta će se sljedeće dogoditi.
Ljudi koji imaju određeni predosjećaj možda neće biti precizniji u predviđanju ishoda nego samo upiranje prstom u nebo.
Nauka to ne podržava. Istraživači su ovo testirali i otkrili da ljudi sa određenim osjećajem slutnje možda neće biti precizniji u predviđanju rezultata nego samo upiranje prstom u nebo.
Trebate li brinuti o déjà vuu?
Trebate li brinuti o déjà vuu? Sve dok se vaše iskustvo s déjà vuom ne poveže s bilo kojim oblikom epilepsije, istraživači ne vide razloga da sumnjaju na bilo kakve negativne posljedice. Osim toga, neki naučnici vjeruju da déjà vu zapravo može biti od koristi. Ako je to zapravo rezultat našeg mozga koji analizira sjećanja i reorganizira nešto što nije ispravno registrirano, onda ovaj jezivi osjećaj možemo smatrati znakom da je naše pamćenje u dobrom stanju. Ova ideja korelira s činjenicom da se déjà vu nalazi prvenstveno među mladim ljudima između 15 i 25 godina.
Bilo da je to dobro ili loše za déjà vu, trebamo priznati da je fenomen prolazan. U Velikoj Britaniji naučnici proučavaju mladića od 20 godina sa dijagnozom koja je identifikovana kao "hronični deja vu". Pacijent redovno doživljava osjećaj da ponovo živi život (često po nekoliko minuta) - traumatično iskustvo koje upoređuje sa zamkom Donija Darka u istoimenom filmu. Ovo je teško!
O autoru: Sabrina Steerwault je doktor nauka, diplomirala je astronomiju i astrofiziku na Univerzitetu Cornell i trenutno je profesorica fizike na Western Collegeu.
Preporučuje se:
Šta stranci misle o Rusiji
U inostranstvu, Rusija je predstavljena kao ogromna zemlja sa medvedima, votkom i beskrajnom zimom. Scenaristi holivudskih blockbustera do danas koriste nekomplicirane slike iz doba SSSR-a. Rusi su prikazani kao sumorni gangsteri ili neprobojni agenti KGB/FSB-a koji izbjegavaju izražavanje osjećaja i skloni su opijanju
Postoje li vanzemaljci: šta misle naučnici
Postoje mnoge glasine oko Pentagona o NLO izvještaju. Postoje li vanzemaljci i možete li uspostaviti kontakt sa njima? Popularna naučna publikacija postavila je ovo pitanje petorici stručnjaka: astrofizičaru, astrobiolozima, planetarnom naučniku i stručnjaku za svemirske tehnologije. Četiri su se složila
Šta veliki stranci misle o karakteru ruskog naroda?
Pročitajte - veoma je zanimljivo šta veliki ljudi misle o nama
Naučnici pokušavaju da shvate šta je klinička smrt
Među uzrocima kliničke smrti su gladovanje kiseonikom, nesavršenost tehnika anestezije i neurohemijski procesi koji se javljaju kao odgovor na traumu. Preživjeli od kliničke smrti, međutim, odbacuju takva čisto fiziološka objašnjenja. Pitaju: kako onda objasniti sve različite manifestacije kliničke smrti?
Biljna neurobiologija: šta misle biljke?
Biljke nemaju mozak i nervne ćelije, u poređenju sa životinjama deluju kao da su neosetljive. Međutim, biolozi znaju da predstavnici ove grupe višećelijskih organizama primaju informacije izvana i obrađuju ih, mogu komunicirati jedni s drugima pomoću kemijskih signala