Sadržaj:
- Jednostavna rimska hrana
- Patrician table
- Recept po kojem i danas svako od nas može napraviti starorimsku večeru
- Piletina sa sosom od timijana
Video: Šta su ljudi jeli u starom Rimu
2024 Autor: Seth Attwood | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 15:59
Kroz literaturu i slikovne izvore znamo dosta o hrani starih Rimljana. Do konkretnih recepata.
Jednostavna rimska hrana
Kuhanje imanja je, naravno, bilo raznoliko, ali su postojale i zajedničke karakteristike. Prije svega, stanovnike carstva ujedinila je relativna monotonija seta hrane. Na Mediteranu nije bilo proizvoda koji se danas čine najjednostavnijim: nema krompira, paradajza, pirinča, patlidžana, banana, ananasa, suncokretovog ulja, kukuruza, slatkih paprika (iako se zovu „bugarske“, ali i donete iz Amerike), pomorandže i mandarine, limuni (od citrusa općenito se poznavao samo citron) i još mnogo toga.
Ali uzgajali su se krastavci, tikvice, kupus, repa, bundeva, luk, masline, salate i rutabaga. Od voća i bobičastog voća - jabuke, kruške, smokve, šipak, dunje, breskve, šljive i grožđe. Mahunarke su takođe bile uobičajena hrana: grašak, sočivo i pasulj. Ova hrana, kao dobar i uvijek dostupan izvor proteina, hranila je obične Rimljane, ali i robove i bila je osnova prehrane ratnika i gladijatora. U pasulj su se često dodavali beli i crni luk kojih je uvek bilo u izobilju.
U 1. vijeku. BC e. Marcus Terentius Varro je napisao: "Dah naših djedova i pradjedova mirisao je na bijeli luk i luk, ali je njihov duh bio duh hrabrosti i snage."
Važan dio prehrane činile su žitarice i njihovi derivati - kaša i kruh. Kašu (obično speltu i proso) rimski pisci preferiraju kao umjereni svakodnevni obrok, koji su slijedili preci koji su Rim učinili velikim. Valerij Maksim u 1. st. n. e. divio se "jednostavnosti hrane zapaženoj od starih". I sve do 3. vijeka. BC pne, kada je došlo do pravog ekonomskog prosperiteta republike, većina Rimljana (pa čak i plemstva) jela je skromno.
Ovidije (1. vek pre nove ere - 1. vek nove ere) je u jednom od dela opisao večeru koju su svojim gostima davali likovi Filemon i Bavkid, koji su smešteni u antiku: malo pohranjeno dimljeno svinjsko meso, povrće iz bašte (rotkvica i salata), mlijeko, jaja, orasi i bobice, šljive i grožđe. Gostima je ponuđen i med, vino i "gostoprimstvo". Sasvim solidan sto za siromašan par.
Simil, junak drugog pjesnika (Virgilije), također nije plemić - orač male njive. Pjesnik opisuje svoj doručak: Simil je „s mukom iščupao tijelo iz bednog, niskog kreveta…“i odlazi u ostavu, gdje uzima žito i sam ga melje. Nakon što napravi brašno, dodaje vodu, zamijesi tijesto i peče jednostavan kruh. A za kruh obično želite nešto drugo. Ali "kraj ognjišta nije visio o udicama za meso / Šunku ili trup svinje dimljen solju: / Samo krug sira, po sredini probušen trskom, / Na njih je bio okačen i hrpa sušenog kopar."
Desilo se to u rano proljeće, a u bašti je već bilo zelenila. Simil je uzeo beli luk, celer, rutu i korijander. Sve je to umutio u mužaru sa solju i sirom, dodao maslinovo ulje i malo sirćeta. “Nakon dva prsta, obilazeći cijeli malter uz zidove, / Sakuplja kovanicu i vaja grudvu od kaše: / Po završetku, s pravom se zove “tucana”. Simil je sve to konzumirao zajedno sa hlebom - ovo je seljački doručak na početku sezone poljskih radova.
Ovdje je vrijedno pojašnjenja o siru i mliječnim proizvodima općenito te o kruhu. Osim žitarica i povrća, u ishrani Rimljana bilo je i mlijeko (prvenstveno ovčje i kozje), sir i svježi sir. Hleb se pekao najčešće od pšenice i ječma (bez ulja i kvasca), a ponekad i od spelte, pravljen, kako je pisao Plinije, sa sokom od grožđica.
Ali obično stanovništvo nije imalo u izobilju mesa, ali svi su poznavali svinjetinu, piletinu, guske, divlje ptice (kosove, golubove itd.) i ribu. Antički autori ostavili su nam mnogo recepata za kuvanje raznih mesnih jela. Šta je još ujedinilo sve Rimljane? Naravno, vino je pristupačno i zdravo piće. Pili su ga svi slojevi stanovništva, po pravilu, jako razblaženog vodom i često zaslađenog medom. Ređe su pili pivo.
Patrician table
Otprilike od 3. st. BC e. bogati Rimljani nisu se ograničavali na jednostavnu kašu i kruh, već su sve više nastojali kušati ukusna jela. Čak i ako se ne sjećate careva, koji su zbog estetike možda zahtijevali da se egzotičnom pirinču dodaju biseri, hrana plemstva bila je sve nevjerovatnija.
U periodu ranog carstva, filozof Seneka je protestovao protiv svih ekscesa: „Mislite li da gljive, ovaj ukusni otrov, ne rade svoj posao potajno, čak i ako odmah ne štete? […] Da li zaista mislite da savitljiva pulpa ovih kamenica, hranjena muljem, ne ostavlja teški talog u želucu? Zar stvarno mislite da začin, ova dragocjena krv trule ribe, ne gori sa slanom kašom naše nutrine? Mislite li da se ovi gnojni komadići koji nam ulaze u usta direktno iz vatre hlade se u našoj utrobi bez ikakve štete?
Kakav podli otrov onda podrigne! Kako smo mi sami odvratni kada udišemo vinski dim! Možda mislite da se ono što se pojede ne vari iznutra, već truli! Sjećam se da su jednom puno pričali o izvrsnom jelu u kojem su naši gurmani, žureći na vlastitu propast, pomiješali sve za šta obično provode dan: jestive dijelove veneričnih i bodljikavih školjki i kamenica odvajali su ježevi postavljeni između njih, odozgo je bio sloj crvene brade (cca - riba) […]. Lijenost već jede sve odvojeno - a sada se na sto servira ono što bi trebalo da izađe punog stomaka. Nedostaje samo da se sve donese već sažvakano! […] Zaista, hrana se ništa manje meša u povraćanju! A koliko su ova jela složena, toliko različita, mnogo sličnih i neshvatljivih bolesti nastaju od njih…”.
Koliko je samo luksuznih gozbi filozof vidio, ako je ovaj asortiman već izazvao toliki bijes! Može se zamisliti. U 1. vijeku. n. e. Mark Gavius Apicius je, pored mnogih začina i složenih umaka, u svojim popularnim receptima predložio da se koristi uz obično meso: mast, mozak i crijeva, jetra, sirova jaja (sve se to može kombinirati i aromatizirati začinima). Sofisticirano plemstvo jelo je Drozdova samo punjenih orasima i grožđicama. A šta je sa tada raširenim ribljim sosom "garum", koji se pravi od ribe usoljene u bačvi i koja je ležala na suncu nekoliko meseci (sam sos se potom cijedio iz bačve s kašom)! Zaista, ne želim da nastavim ovu neukusnu seriju, pogotovo jer bi bila predugačka.
Dovoljno je generalizirati - plemeniti i umorni Rimljani često su jurili za novim ukusima i skupim jelima, demonstrirajući svoju dobrobit na brojnim prijemima. Najpristupačniji način da se zakomplikuje i poskupi hrana bila je kombinacija skupih i sitnih sastojaka u jednom jelu - kako je, na primer, opisao pisac iz 1. veka. n. e. Petronijum prženi puh sa makom i medom ili prase punjeno kobasicama i iznutricama.
Recept po kojem i danas svako od nas može napraviti starorimsku večeru
Već spomenuti kulinarski stručnjak Apicius također daje mnoge recepte koji se danas mogu smatrati sasvim prihvatljivim. Neki od njegovih najbogatijih savremenika bi, možda, prepoznali ovaj recept kao rustikalan, pa čak i za čoveka 21. veka. neće izgledati previše komplikovano.
Piletina sa sosom od timijana
Gotova (kuvana ili pržena) piletina (1,5 kg); ½ tsp mljevena paprika; 1 tsp timijan; ½ tsp kumin; prstohvat komorača; prstohvat mente; prstohvat ruzmarina ili rute; 1 tsp vinsko sirće; ¼ šolje seckanih urmi 1 tsp med; 2 šolje pilećeg temeljca 2 tsp maslina ili puter. Sameljite biber, majčinu dušicu, kim, komorač, mentu i ruzmarin u mužaru. Pomiješajte sa sirćetom, urmama, medom, čorbicom i uljem. Pustite da proključa. U roku od 30 min. dinstajte kuvanu piletinu u sosu.
Prijatno!
Preporučuje se:
Zašto su se u starom Rimu bojali Jevreja?
Iz istorijskih i religijskih dokumenata je poznato da je na početku naše ere Judeja bila samo provincija moćnog Rimskog carstva. Ipak, čak je i rimski prokurator Poncije Pilat, kada je sudio Isusu Hristu, slušao jevrejske prvosveštenike i gomilu
Drveno jelo Slovena - kako su jeli naši preci?
Teško je reći od kada je počela proizvodnja klesanog drvenog posuđa u Rusiji. Arheološki nalazi na teritoriji Novgoroda i na lokalitetu bugarskih naselja u oblasti Volge ukazuju da je strug bio poznat još u 12. veku. U Kijevu, na tajnim mjestima desetine crkve, tokom iskopavanja pronađena je isklesana zdjela. U XVI-XVII vijeku. Ugradnja najjednostavnijeg, takozvanog pramčanog struga, bila je dostupna svakom običnom zanatliji
Špijunaža i vojna obavještajna služba u starom Rimu
U vrijeme Rimskog carstva, njegove vojne jedinice - legije, slovile su kao nepobjedive u cijelom tadašnjem civiliziranom svijetu. Obuka vojnika, naoružanja i taktike sa strategijom nisu ostavljali nikakve šanse protivnicima Rima. Međutim, rimske vojske i druge strukture moći ne bi mogle biti tako uspješne bez jasnog funkcioniranja obavještajne službe i špijunaže
Misterija drevnog meda, ili šta su jeli naši preci
Dušo… Na samo pomen toga, iz nekog razloga želim da se nasmiješim. Odmah se javljaju neke prijatne asocijacije: djetinjstvo, baka, ljeto, livada, sunce… Iz nekog razloga, imamo mirno povjerenje u ovu riječ. Kada nam ga ponude, obično retko odbijemo, shvatajući u sebi: lekovito je, korisno je
Kako su robovi živjeli u starom Rimu?
Bez roba, njegovog rada i umijeća, život u staroj Italiji bi stao. Rob radi u poljoprivredi i u zanatskim radionicama, glumac je i gladijator, učitelj, doktor, sekretar gospodara i njegov pomoćnik u književnom i naučnom radu. Kako su ta zanimanja različita, tako su različiti i način života i života ovih ljudi; bila bi greška predstavljati masu robova kao nešto jedinstveno i jednoobrazno