Sadržaj:

Tajna baza podmornica u Balaklavi pod zemljom
Tajna baza podmornica u Balaklavi pod zemljom

Video: Tajna baza podmornica u Balaklavi pod zemljom

Video: Tajna baza podmornica u Balaklavi pod zemljom
Video: IZ OVIH ZATVORA NEMA IZLAZA! - 5 NAJOPASNIJIH ZATVORA NA SVIJETU 2024, April
Anonim

Podzemna baza podmornica u Balaklavi jedna je od najpoznatijih relikvija Hladnog rata iz Sovjetskog Saveza. Nekada je ovaj tajni kompleks stvoren u slučaju posljednjeg rata čovječanstva – Trećeg svjetskog rata, uz široku upotrebu nuklearnog oružja. Srećom, novi svjetski masakr se nije dogodio u 20. vijeku, a zemlja Sovjeta uopšte nije postojala. Iz tih razloga, Balaklava danas ostaje nijemi podsjetnik na strahove i ambicije supersila iz prošlog stoljeća.

Shadow of World Carnage

Nuklearno oružje je promijenilo lice rata
Nuklearno oružje je promijenilo lice rata

U Americi je sva istorija podeljena pre i posle građanskog rata. Na domaćim otvorenim prostorima građani psihološki dijele historiju na vrijeme prije i poslije Drugog svjetskog rata. U Njemačkoj je sličan stav u 30-godišnjem ratu. A ako razmislite o tome, stvaranje nuklearnog oružja, kao i naknadno bombardovanje Hirošime i Nagasakija, podijelili su povijest cijelog svijeta na "prije" i "poslije".

Teško je i istovremeno zastrašujuće zamisliti kako bi se razvijala svjetska historija da je tako moćno oružje ostalo u rukama samo jedne države. Po nekoj ciničnoj ironiji, "Dugi mir" u Evropi uzrokovan je gotovo najneljudnijim stvarima. Suprotno tezama Margaret Thatcher o potrebi smanjenja nuklearnog potencijala, nuklearno oružje ostaje batina koja štiti barem dio mira.

Situacija se stalno zahuktavala
Situacija se stalno zahuktavala

Ovo može zvučati pomalo cinično, ali sadašnji sukobi između Rusije i Sjedinjenih Država su zapravo prilično "laki", u odnosu na one koji su nastali između SSSR-a i Sjedinjenih Država nakon Drugog svjetskog rata. Stvaranje nuklearnog oružja izazvalo je i nuklearnu maniju i paranoju. Na primjer, u Sjedinjenim Državama 19. decembra 1949. godine razvijen je plan za preventivni nuklearni napad na Sovjetski Savez u slučaju njegove agresije na Zapadnu Evropu, Bliski istok ili Japan. Ova inicijativa se zove "Operacija Dropshot".

Berlinski zid nije podijelio Njemačku
Berlinski zid nije podijelio Njemačku

Glavni cilj operacije Dropshot bio je uništenje sovjetskog industrijskog kompleksa u roku od mjesec dana. Za to je naređeno da se izvrši masovno bombardovanje gradova SSSR-a koristeći 29 hiljada tona konvencionalnih bombi i 300 jedinica nuklearnih bombi od 50 kilograma. Oko 100 najvećih gradova u Sovjetskom Savezu odabrano je kao mete. Balističke rakete će se pojaviti tek za 10 godina. "Nuklearna ucjena" SSSR-a od strane Sjedinjenih Država potpuno je izgubila svoj učinak tek 1956. godine, kada je strateška avijacija zemlje uspjela dokazati da, ako je potrebno, može odletjeti u inostranstvo radi uzvratnog udara.

Shodno tome, ne treba misliti da SSSR nije imao svoj "Dropshot". Iako su sovjetske inicijative uglavnom imale karakter uzvratnih mjera, one se, kao i američke, nisu razlikovale ni po čemu ljudskošću.

Neprijatelj se ne predaje…

Jedinstveno prirodno mjesto
Jedinstveno prirodno mjesto

U prvim decenijama u vrijeme stvaranja nuklearne bombe, čovječanstvo je aktivno pokušavalo shvatiti kakvo će biti lice novog rata. Tada su oba svjetska rata još bila živa u sjećanju, pa stoga Treći nije izgledao kao nešto nevjerovatno. Jasno je da će se nuklearno oružje prvenstveno koristiti za uništavanje industrije, vojnih objekata i genocid nad stanovništvom, doduše na "popratni" način. Zbog toga je vojska počela da preduzima mere za zaštitu najvažnijih vojnih objekata.

Godine 1947. Lenjingradski projektni institut Granit razvio je projekat za pomorsku bazu za zaštitu crnomorske podmorničke flote u slučaju nuklearnog rata. Projekat kompleksa je lično podržao Josif Staljin. Grad Balaklava izabran je za izgradnju kompleksa površine 15 hiljada kvadratnih metara. Radovi na izgradnji počeli su 1953.

Projekat je započeo pod Staljinom, a završio je već pod Hruščovom
Projekat je započeo pod Staljinom, a završio je već pod Hruščovom

Zanimljiva činjenica:Balaklava je izabrana s razlogom. To je idealno prirodno skrovište za mornaricu. Luka, široka samo 200-400 metara, savršeno je zaštićena od oluja i znatiželjnih pogleda. Podzemni kompleks nalazio se ispod planine Tavros, koji je postao pravi nalaz. Debljina mermernog krečnjaka je 126 metara. Zahvaljujući tome, baza podmornica u Balaklavi uspjela je dobiti prvu kategoriju antinuklearnog otpora - može izdržati eksploziju do 100 Kt.

Radili radnici metroa
Radili radnici metroa

Građevinski radovi na tajnom objektu izvođeni su danonoćno. Graditelji metroa iz Moskve, Harkova i Abakana pozvani su za rudarske radove. Bušenje je vršeno prvenstveno metodom miniranja. Odmah nakon uklanjanja zemlje i kamenja, radnici su postavili metalni okvir, a tek nakon toga izlili beton marke M400. Kao rezultat toga, 1961. godine završena je izgradnja posebnog brodogradilišta sa suhim dokom 825 GTS. Kompleks bi mogao sakriti od nuklearnog napada do devet podmornica male klase ili sedam čamaca srednje klase. Godinu dana kasnije, kompleks je dopunjen nuklearnim arsenalom.

Zanimljiva činjenica: Podzemna baza je projektovana tako da u slučaju nuklearnog rata može da primi ne samo osoblje remontnog kompleksa, već i vojno osoblje najbližih jedinica i civilno stanovništvo samog grada.

Stroga tajna

Odjeljenja za oružje su bila tajna čak i nakon raspada SSSR-a
Odjeljenja za oružje su bila tajna čak i nakon raspada SSSR-a

Radi tajnosti, sudovi su ulazili u kompleks samo noću. Jedan od najzanimljivijih elemenata kompleksa je Južni Batoport - velika morska vrata koja pomažu u zaštiti zaljeva od štetnih posljedica nuklearne eksplozije. Po svojoj prirodi, to je šuplja metalna konstrukcija dimenzija 18x14x11 metara i težine 150 tona. Nekada je ulaz u kanal bio pokriven i posebnom maskirnom mrežom u skladu sa bojom stijena, koja se vukla vitlom.

Nekada tajni objekat
Nekada tajni objekat

Svi članovi osoblja kompleksa Balaklava potpisali su sporazum o tajnosti podataka. Ograničen im je i niz prava za vrijeme trajanja rada i još 5 godina nakon otpuštanja. Na primjer, ovim građanima bilo je zabranjeno da putuju izvan SSSR-a, uključujući i socijalističke zemlje. Sam objekat su čuvala tri vojno-stražarska mjesta. Cijela baza je podijeljena na više nivoa tajnosti. Zanimljivo je da su za lakše prepoznavanje neki spratovi i hodnici imali posebnu boju.

Sada svi mogu doći
Sada svi mogu doći

Sve je to bilo neophodno kako bi Sovjetski Savez u slučaju novog rata zadržao dio svojih podmornica na Crnom moru, koje bi kasnije bile iskorištene za dalju kontrolu nad regijom. Kompleks je prestao da postoji nakon raspada SSSR-a. 1995. godine uklonjeni su i posljednji stražari iz baze podmornica. Kompleks Arsenala s oružjem, uključujući i nuklearno, čuvan je u tajnosti gotovo deset godina. Danas, nekada tajni kompleks nije ništa drugo do relikvija koja podsjeća na Hladni rat.

Preporučuje se: