Sadržaj:

Ko nije odveden na front i zašto tokom Velikog Domovinskog rata
Ko nije odveden na front i zašto tokom Velikog Domovinskog rata

Video: Ko nije odveden na front i zašto tokom Velikog Domovinskog rata

Video: Ko nije odveden na front i zašto tokom Velikog Domovinskog rata
Video: Srbija počinje razvoj domaćeg antigenskog testa na korona virus. 2024, Marš
Anonim

Da li ste znali da tokom Velikog otadžbinskog rata nisu svi vojni obveznici pali pod regrutaciju. Štoviše, predstavnici nekih naroda smatrani su nepouzdanima, jer su lako postali saučesnici Nijemaca. Ko nije pozvan na front, čak i uprkos nevolji Crvene armije?

1. Zatvorenici

Država je bivše osuđenike smatrala nepouzdanima, pa se bojala dati im oružje i poslati ih u pozadinu neprijatelja
Država je bivše osuđenike smatrala nepouzdanima, pa se bojala dati im oružje i poslati ih u pozadinu neprijatelja

Do početka Velikog domovinskog rata, mnogi ljudi su uspjeli odslužiti kaznu prema političkom 58. članu Krivičnog zakona SSSR-a kao narodni neprijatelji. Država je takve građane smatrala nepouzdanima, pa se bojala dati im oružje i poslati ih u pozadinu neprijatelja. Nisu pozvali ni bivše zatvorenike koji su bili u zatvoru za teška krivična djela.

Tek 1943. godine, kada se situacija na frontu još više zaoštrila, na front su krenuli lopovi u zakonu i osuđenici po maloj težini.

2. Partijska elita i šefovi

Rukovodioci preduzeća, vredni kadrovi poput naučnika i inženjera takođe su ostavljeni da rade u pozadini
Rukovodioci preduzeća, vredni kadrovi poput naučnika i inženjera takođe su ostavljeni da rade u pozadini

Takođe, na front nisu pozivani muškarci, čija je profesionalnost bila važna u pozadini, kako bi se vojska i civili obezbijedili svime što im je potrebno. Među njima su bili predstavnici partijskih organa i viši rukovodeći funkcioneri kako u velikim gradovima tako i na periferiji. Rukovodioci preduzeća, vredni kadrovi poput naučnika i inženjera takođe su ostavljeni da rade u pozadini.

U slučaju kada su se Nijemci približili industrijskim gradovima, fabrike i njihovi direktori su prvo bili evakuisani. Ako nije bilo moguće ukloniti preduzeća, vlasti su se pridružile partizanima i vodile odrede iza neprijateljskih linija. Iako je bilo presedana kada je bivše rukovodstvo prešlo na stranu okupatora.

U prvoj godini na front nisu pozivani ni nastavnici, kombajteri i traktoristi koji su žetvu, učenici koji su učestvovali u sječi tajge.

3. Umjetnici i ideolozi

Od umetnika formirane su koncertne brigade, koje su nastupale pred vojnicima Crvene armije
Od umetnika formirane su koncertne brigade, koje su nastupale pred vojnicima Crvene armije

Održavanje morala vojske bilo je jednako važno kao i obezbjeđivanje hrane i oružja. Trudili su se da slavne umjetnike, kompozitore, slikare, pisce, pjesnike ne pozivaju na front, iako to nije bilo obavezno pravilo za sve stvaralačke ličnosti.

Na primjer, umjetnici su formirali koncertne brigade koje su nastupale pred vojnicima Crvene armije. Umjetnici, pisci i pjesnici su učestvovali u ideološkom ratu i svojim talentom pomogli da se ojača vjera u pobjedu.

Pjesma Konstantina Simonova "Čekaj me" postala je lajtmotiv rata
Pjesma Konstantina Simonova "Čekaj me" postala je lajtmotiv rata

Pjesma Konstantina Simonova "Čekaj me" postala je lajtmotiv rata i prava himna upućena voljenoj osobi. Pjesnik je radio i kao ratni dopisnik.

Drugi primjer je Arkadij Raikin. Čuveni satiričar je sa koncertnim ekipama otišao na prvu liniju fronta. Mnogi predstavnici kreativne inteligencije otišli su u borbu kao dobrovoljci i poginuli. Među njima: glumci Vladimir Konstantinov, Gulya Koroleva, pesnici Vsevolod Bagritsky, Boris Bogatkov.

4. Neprikladan iz zdravstvenih razloga

Ako iz nekog razloga muškarci nisu bili regrutovani, mnogi od njih su se dobrovoljno prijavili
Ako iz nekog razloga muškarci nisu bili regrutovani, mnogi od njih su se dobrovoljno prijavili

Naravno, ljudi sa fizičkim ili psihičkim invaliditetom i invalidi nisu pozivani na front. U stvarnosti, mnogi od njih, sposobni da drže pušku, prijavili su se u vojsku kao dobrovoljci ili su učestvovali u partizanskim pokretima. Međutim, svi sovjetski građani nisu podržavali patriotska osjećanja.

Braća Starostin, poznati fudbaleri "Spartaka", postali su negativan primer. Osim sporta, "proslavili su se" pronjemačkom agitacijom i pomaganjem vojnim obveznicima da se za novac "otrgnu" iz vojske. Zbog toga su 1943. sva četiri Starostina osuđena i poslana u Gulag, ali rehabilitovana pod Hruščovom.

Preporučuje se: