Kako je Pepsi-Cola dobila sovjetske ratne brodove
Kako je Pepsi-Cola dobila sovjetske ratne brodove

Video: Kako je Pepsi-Cola dobila sovjetske ratne brodove

Video: Kako je Pepsi-Cola dobila sovjetske ratne brodove
Video: KAKO SAM SMRŠAO 20 KG U 15 DANA?! 2024, April
Anonim

U ljeto 1959. američki potpredsjednik Richard Nixon donio je Pepsi prvi put u SSSR. Čak je i nagovorio Nikitu Hruščova da proba piće. Tada su Amerikanci uspjeli uspostaviti proizvodnju sode u Uniji. Kao odgovor, SSSR je poslao votku Stolichnaya u Ameriku. Ali 30 godina kasnije, za Pepsi recept, Amerikanci su uspjeli dobiti nešto mnogo vrijednije od Unije. Radilo se o desetinama pravih ratnih brodova i podmornica.

U ljeto 1959. u New Yorku je održana izložba SSSR-a i recipročna izložba "Industrijski proizvodi SAD-a" u Moskvi. Park Sokolniki je izložio proizvode američke proizvodnje: automobile, umjetničke predmete, modne vijesti i cijeli model tipične američke kuće. Na izložbi su učestvovali brojni poznati brendovi, među kojima su Disney, IBM i Pepsi.

Tog ljeta mnogi sovjetski ljudi probali su Pepsi po prvi put u životu. Jedan od njih bio je šef Komunističke partije Sovjetskog Saveza Nikita Hruščov. Dana 24. jula, tadašnji američki potpredsjednik Richard Nixon je Hruščovu obilazio izložbu. Tamo se vodila zloglasna kuhinjska debata. Razgovor je dobio ime po tome što se najveći dio odvijao na teritoriji uzorne kuhinje u kući koju bi, prema riječima organizatora, mogao priuštiti svaki Amerikanac.

Šefovi dviju sila razgovarali su o zaslugama i manama komunizma i kapitalizma. Nixon je Hruščova odveo i na štand Pepsija, koji je bio simbolično podijeljen na dva dijela: na jednom je piće pomiješano sa američkom, a na drugom sa sovjetskom vodom.

Prethodne večeri jedan od čelnika Pepsija Donald Kendall razgovarao je sa Nixonom u američkoj ambasadi. Kao šef međunarodnog odjela kompanije ignorirao je stav ostatka menadžmenta koji je bio protiv sponzoriranja štanda na ovoj izložbi. Kako bi dokazao da putovanje nije bilo uzaludno, rekao je Nixonu da "mora natjerati Hruščova da uzme piće u svoje ruke".

Nixon je uspio. Fotograf je oba lidera uhvatio na fotografiji u trenutku kada je Hruščov oprezno pokušavao iz čaše Pepsija. Uz njih, Kendall sipa još jednu čašu pića. Hruščovov sin se kasnije prisjetio da su mnogi sovjetski ljudi koji su prvi probali Pepsi rekli da je piće mirisalo na vosak.

Za Kendall je ova fotografija bila prava pobjeda. Šest godina nakon američke izložbe u Moskvi, preuzeo je kompaniju. SSSR je postao zemlja nade za Kendalla, a njegov cilj je bio da ga pretvori u novo tržište za Pepsi. Godine 1972. uspio je uspostaviti monopol svoje kompanije i zadržati konkurente Coca-Cole na sovjetskom tržištu do 1985. godine.

U SSSR-u se isporučivao sirup pića, koji je pripreman i flaširan već u lokalnim tvornicama. New York Times je tada nazvao Pepsi "prvim kapitalističkim proizvodom" u Sovjetskom Savezu. Postojala je samo jedna mana - novac.

Sovjetske rublje nisu imale vrijednost na međunarodnom tržištu, jer je njihovu vrijednost odredio Kremlj. Sovjetski zakon je takođe zabranjivao izvoz valute van zemlje. Stoga su svi sporazumi između Pepsija i SSSR-a bili zasnovani na principu trampe. U zamjenu za sirovine za piće, Pepsi je od sovjetske vlade dobio votku Stolichnaya. Do kasnih 1980-ih, sovjetski ljudi pili su oko milijardu porcija Pepsija godišnje.

Godine 1988. kompanija je prvi put platila televizijsku reklamu u kojoj je glumio Michael Jackson. Razmjena je funkcionirala odlično, "Stolichnaya" se dobro prodavala u državama. Međutim, sve se promijenilo embargom koji je Amerika uvela zbog sovjetsko-avganistanskog rata. To je značilo da se nešto drugo mora promijeniti.

Tako su u proljeće 1989. Pepsi i SSSR potpisali ugovor bez presedana. Američka kompanija postala je vlasnik 17 starih podmornica i tri ratna broda: fregate, krstarice i razarača, koje je kompanija prodala u otpad. Pepsi je također dobio nove sovjetske tankere za rasuti teret, od kojih su neki iznajmljeni, a neki prodati prijateljskoj norveškoj kompaniji.

Kao odgovor, Pepsi je dobio pravo da udvostruči broj fabrika pića širom zemlje u kojoj se nalazi. "Mi razoružamo Sovjetski Savez brže od vas", jednom je lažirao Kendall Brent Scowcroft, savjetnik za sigurnost predsjednika Georgea W. Busha.

Ali sve je to bilo neuporedivo s ugovorom od 3 milijarde dolara potpisanim 1990. (cifra se zasniva na novčanom ekvivalentu prometa Pepsi sode u SSSR-u i sovjetske votke u Sjedinjenim Državama). Bila je to najveća transakcija u istoriji između Sovjetskog Saveza i američke privatne kompanije. Pepsi je čak pokrenuo još jedan brend u komunističkoj državi - Pizza Hut. Budućnost je izgledala svetla.

Međutim, 1991. godine Sovjetski Savez se raspao, a sa njim je propao i "dogovor stoljeća". Dok Rusija nastavlja biti drugo najveće tržište Pepsija izvan SAD-a, njihova pionirska slava je izblijedila. Kompanija nije uspjela da se nosi sa konkurencijom - za samo nekoliko godina Coca-Cola je zaobišla svoje prethodnike. A 2013. godine bilbordi kompanije napustili su Puškinski trg. Možda je Pepsi trebao zadržati taj razarač…

Preporučuje se: