Citati stranih pisaca o ruskoj književnosti

2024 Autor: Seth Attwood | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 15:59

Nije bez razloga da se ruska književnost smatra jednom od najvećih na svijetu. Nije prvi vek da strani pisci priznaju da su dela Puškina, Dostojevskog, Tolstoja, Čehova i drugih klasika imala najveći uticaj na njih i oblikovala njihov autorski stil. U našem izboru - Fitzgerald, de Saint-Exupery, Bukovsky i Murakami govore o svom poznavanju djela ruskih autora.

Thomas Mann (iz pisma školskom drugu)

Sa 23-24 godine nikada se ne bih snašao u radu na "Budenbrukovima" da nisam crpio snagu i hrabrost iz stalnog čitanja Tolstoja. Ruska književnost kasnog 18. i 19. veka zaista, jedno od čuda duhovne kulture, i uvek sam duboko žalio što mi je Puškinova poezija ostala gotovo nedostupna, jer nisam imao dovoljno vremena i viška energije da naučim ruski jezik. Međutim, Puškinove priče daju dovoljno razloga da mu se divimo. Nepotrebno je reći koliko se divim Gogolju, Dostojevskom, Turgenjevu. Ali želim da pomenem Nikolaja Leskova, kojeg ne poznaju, iako je veliki majstor priče, gotovo ravan Dostojevskom.

Hermann Hesse (iz pisma prijatelju)

Spolja se čini da su germanski i slavenski tipovi povezani. I jedni i drugi imaju istu sklonost ka sanjarenju i svjetovnoj tuzi. Ali Slovenu nedostaje vera u svoj san, u svoj rad i, pre svega, u sebe. Turgenjev je majstorski portretirao takve likove u Nezhdanovu, Saninu i drugima.

Francis Scott Fitzgerald (iz pisma njegovoj kćeri)

Ako želite da proučavate emocionalni svet - ne sada - ali možda za nekoliko godina - pročitajte Braću Karamazovi Dostojevskog. I videćete šta može biti romansa.

Ernest Hemingway (memoari "Praznik koji je uvijek s tobom")

Dostojevski je bio kučkin sin. A najbolje od svega ispao je kurvin sin i svetac. Njegovi sveci su divni. Šteta što ga ne možemo ponovo pročitati.

Antoine de Saint-Exupery ("Sjećanja na određene knjige")

Sa petnaest godina sam napao Dostojevskog, i ovo je za mene bilo pravo otkrovenje: odmah sam osetio da sam dotakao nešto ogromno i pojurio sam da čitam sve što je napisao, knjigu za knjigom, kao što sam čitao Balzaka ranije.

Albert Camus (bilježnice)

Oni koje istovremeno hrane Dostojevski i Tolstoj, koji obojicu podjednako dobro razumiju, a da pritom ne doživljavaju teškoće, uvijek su opasne prirode i za sebe i za one oko sebe.

Charles Bukowski (lični dnevnik)

Moj Dostojevski je bradati, gojazni tip sa tamnozelenim misterioznim očima. U početku je bio predebeo, zatim premršav, a onda se ponovo oporavio. Glupost, naravno, ali sviđa mi se. Čak zamišljam Dostojevskog kao devojčice koje pate. Moj Gorki je nestašni pijanac. Za mene je Tolstoj čovjek koji je bio bijesan zbog sitnice.

Haruki Murakami

Moj cilj su braća Karamazovi. Napisati tako nešto - ovo je vrh, vrh. Čitao sam Karamazove sa 14-15 godina i od tada sam ih čitao četiri puta. Svaki put je bilo savršeno. Po mom mišljenju, ovo je idealan komad.

Orkhan Pamuk

Dobro se sjećam čitanja Braće Karamazovi. Imao sam tada 18 godina, sjedio sam sam u sobi čiji su prozori gledali na Bosfor. Ovo je bila moja prva knjiga Dostojevskog. Već na prvim stranicama izazvalo je u meni dvostruki osjećaj. Shvatila sam da nisam sama na ovom svijetu, ali sam se osjećala odvojeno od njega i bespomoćna. Činilo se da su odrazi heroja moje misli; prizore i događaje koji su me potresli, kao da sam doživljavao sam. Čitajući roman, osećao sam se usamljeno, kao da sam prvi čitalac ove knjige.

Kazuo Ishiguro

Do sada me više zanimao Čehov: precizan koji pažljivo kontroliše ton. Ali ponekad zavidim potpunom neredu, haosu Dostojevskog. Ima nešto veoma vrijedno u ovom neredu. Život je neuredan. Ponekad se pitam da li bi knjige trebale biti tako uredne?

Yu Nesbo

U ruskim romanima imena imaju toliko varijacija. Čitao sam Anu Karenjinu i morao sam da napravim listu imena i njihovih varijanti. Ovo je neobično za stranca.

Chania Yanagihara

Imam teoriju da svaki poznavalac književnosti voli jednog ruskog pisca: Gogoljevi poštovaoci ne vole Tolstoja, na primer, dok Tolstojanci smatraju da je Dostojevski malo preterana figura. I sam sam privržen Čehovu (djelomično zato što je bio doktor, a mene je uvijek zanimalo kako doktori razmišljaju). Nedavno sam ponovo pročitao Galeb, Trešnjin voćnjak i Ujka Vanju u prevodu Majkla Hajma, ali moja omiljena interpretacija Čika Vanje, kojoj odajem počast u Malom životu, je adaptacija Davida Mameta u režiji Andre Gregorija. redatelj Louis Malle snimio je film "Vanya iz 42. ulice".