SAD žele da otkinu Čukotku od Rusije uz pomoć Grenlanda i tunel ispod Beringovog moreuza
SAD žele da otkinu Čukotku od Rusije uz pomoć Grenlanda i tunel ispod Beringovog moreuza

Video: SAD žele da otkinu Čukotku od Rusije uz pomoć Grenlanda i tunel ispod Beringovog moreuza

Video: SAD žele da otkinu Čukotku od Rusije uz pomoć Grenlanda i tunel ispod Beringovog moreuza
Video: Остерегаться! Вы должны сделать это перед использованием алоэ вера! 2024, Marš
Anonim

U potrazi za neuhvatljivim pozicijama SAD na Arktiku, ovom "posljednjem skladištu resursa" planete, posebna uloga je dodijeljena postepenom pripajanju Grenlanda, najvećeg ostrva na Zemlji (2,17 miliona kvadratnih kilometara). Ne radi se samo o geopolitičkom potencijalu samog Grenlanda, koji se nalazi na „zapadnim vratima“Sjevernog morskog puta (NSR), već i o mogućnosti utjecaja na rusku Čukotku preko Grenlanda na njenim „istočnim vratima“.

Grenland
Grenland

U svojoj politici otcjepljenja još uvijek autonomne teritorije Danske od metropole, Washington se oslanja na lokalni pokret Inuita (Eskima), koji tvrdi da imaju "zajednički suverenitet" na Arktiku svih sjevernih naroda Inuita (Eskimi, Čukči)., Koryak). Ukupno, u ovom slabo naseljenom području živi oko 200 hiljada ljudi na Grenlandu, Aljasci, Kanadi i ruskoj Čukotki. Iako je ideološki i politički centar Inuitskog pokreta Aljaska, koja od Bijele kuće ima posebna ovlaštenja za rad s Inuitima, Grenland se približio nezavisnosti.

Grenlandska zastava
Grenlandska zastava

Stanovništvo ostrva je oko 60 hiljada ljudi, Inuiti čine apsolutnu većinu od 50 hiljada. 21. juna 2009. godine proglašena je proširena autonomija Grenlanda. Lokalna uprava preuzela je odgovornost za policijski i pravosudni sistem ostrva i kontrolu nad svim prirodnim resursima, uključujući zlato, dijamante, naftu, gas. Danska i dalje zadržava kontrolu nad odbrambenom, vanjskom i monetarnom politikom Grenlanda.

Washington je više puta nudio Kopenhagenu da od njega otkupi Grenland, čije finansiranje nije jeftino za dansku vladu. Tramp je poslednji put dao takav predlog u avgustu 2019. godine, na 10. godišnjicu proglašenja proširene autonomije. Iz razloga prestiža, danska vlada je do sada odbijala ove prijedloge. A SAD su krenule drugim putem, pokazujući da mogu dobiti svoj put besplatno podržavajući zahtjev za neovisnošću Grenlanda. Moguće su i dalje opcije kao što je status Portorika u saradnji sa Sjedinjenim Državama. Štaviše, vođena „demokratskim principima“, danska vlada je izjavila da „ako Grenland želi da se otcepi, može da se otcepi… Danska ga neće zadržati silom. Ako Grenlanđani žele da budu nezavisni, molim vas, imaju pravo na to…”.

U tome će grenlandskim Eskimima nesumnjivo pomoći američki konzulat u glavnom grenlandskom gradu Nuuku, koji je Tramp otvorio sredinom juna ove godine. U istom duhu treba shvatiti i izjavu o pružanju američke ekonomske pomoći Grenlandu u iznosu od 12 miliona dolara, što, s obzirom na potrebe ostrva, nije tako malo. Opozicioni poslanik u danskom parlamentu Rasmus Yarlov nazvao je to "apsolutno neprihvatljivom radnjom". Ljevičarski poslanik Karsten Honge optužio je Sjedinjene Države da pokušavaju zabiti klin između Grenlanda i Danske i pozvao danskog premijera da "povuče crtu na ledu".

Futuristička slika budućnosti Grenlanda
Futuristička slika budućnosti Grenlanda

Neposredni cilj Amerikanaca na ostrvu može biti da ubede otočane da održe referendum o nezavisnosti, čiji su rezultati, uz odgovarajuće prilive iz Sjedinjenih Država, predvidljivi. Mnogi političari na Grenlandu podržavaju ovu ideju, vjerujući da su Grenlanđani po umu i geografiji bliži Sjevernoj Americi nego Evropi. Intenziviranje američke politike prema Grenlandu vjerovatno je povezano s činjenicom da pristalice nezavisnosti žele da održe referendum i proglase nezavisnost 2021. godine, na 300. godišnjicu danske kolonijalne vladavine na otoku.

Nuuk (Gothob), administrativni centar Grenlanda
Nuuk (Gothob), administrativni centar Grenlanda

Nezavisnost Grenlanda, kako očekuju u Sjedinjenim Državama, neće dovesti do porasta nacionalističkih osjećaja među Inuitima Aljaske i Kanade zbog njihove raštrkane teritorije i kontrole od strane centralnih vlasti. Ali što se tiče Čukotke, američki se stratezi nadaju da će iskoristiti primjer Grenlanda kao sredstvo utjecaja na opoziciona osjećanja lokalnog stanovništva.

Na primjer, stanovnike ruskog poluotoka može se uvjeriti da iznesu zahtjeve za povećanje državnog statusa Čukotske autonomne oblasti. A čak i ako ništa ne uspije, možete stvoriti izgovor za proglašenje novih represalija protiv Rusije "zbog kršenja prava autohtonih naroda", uključujući i sankcije protiv korištenja Sjevernog morskog puta.

Na veliku vjerovatnoću takvog razvoja događaja ukazuju, posebno, dokumenti Međunarodnog inuitskog cirkumpolarnog vijeća (ICC), osnovanog 1977. godine na Aljasci. Sjedište ICC-a nalazi se u Anchorageu na Aljasci; postoje uredi u Nuuku (Grenland), Kopenhagenu (Danska), Otavi (Kanada), Anadyru (Čukotka). Za period 2018-2022 ICC-om predsjedava Dalee Sambo Dorough sa Aljaske.

Eben Hopson - Osnivač ICC-a (1977), gradonačelnik i član Senata Aljaske
Eben Hopson - Osnivač ICC-a (1977), gradonačelnik i član Senata Aljaske

ICC je 2009. godine usvojio “Deklaraciju o suverenitetu cirkumpolarnih Inuita na Arktiku”, u kojoj se navodi da su Inuiti, iako se nalaze u različitim zemljama - Sjedinjenim Državama, Kanadi, Danskom Grenlandu i Rusiji - jedan narod, predstavljen kroz ICC. Kao narod, oni imaju sva prava drugih naroda upisana u Povelji UN-a i drugih međunarodnih organizacija, uključujući i pravo na samoopredjeljenje. Druge države moraju poštovati pravo Inuita na samoopredjeljenje i promovirati njegovu primjenu. Nijedan projekat na teritoriji Inuita ne može se izvesti bez njihovog pristanka.

Istovremeno se proglašava svojevrsni dvostruki suverenitet. Inuiti moraju zadržati sva prava građana Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Danske i Rusije, ali u isto vrijeme imati prava pojedinca na osnovu međunarodnog prava. Važno je napomenuti da su Inuiti proglašeni gotovo jedinim nosiocima prava u cirkumpolarnoj zoni. Drugi narodi, kao što su Jakuti, Neneti, Hanti, Mansi, potpuno su zanemareni.

Alarmantna je i izjava "Deklaracije o suverenitetu" da je najgori slučaj sa pravima Inuita navodno na ruskoj Čukotki. U međuvremenu, postoji Čukotski autonomni okrug, i oduvek se mnogo pažnje poklanjalo jeziku i kulturi Čukči povezanih sa Inuitima. Ovdje se jasno očituje geopolitički interes Sjedinjenih Država, a ne briga za situaciju Inuita.

Istovremeno, u medije je bačen još jedan dugogodišnji američki geopolitički poduhvat usmjeren na Čukotku - o izgradnji transkontinentalnog željezničkog tunela ispod Beringovog moreuza. I ova sumnjiva ideja ima entuzijastične obožavatelje, uključujući i Rusiju.

Stari projekat komunikacije između Čukotke i Aljaske (odvajanje Čukotke od Rusije), aktivno promoviran do danas
Stari projekat komunikacije između Čukotke i Aljaske (odvajanje Čukotke od Rusije), aktivno promoviran do danas

Međutim, ruski general-guverner Dalekog istoka (1905-1910), vojni inženjer i istraživač ovih mjesta P. F. Unterberger je, u vezi sa tada postojećim projektima za izlazak pruge preko Čukotke u Beringov moreuz i izgradnju tunela od 86 kilometara ispod njega, izvijestio ministra finansija V. Kokovtseva da bi ti projekti mogli biti od koristi samo za Amerikanci. On je dokazao fundamentalnu nemogućnost polaganja puteva kroz grebene istočnosibirskog ekstremiteta Evroazije, gde bi u uslovima hladnog pola bilo potrebno probiti stotine kilometara planinskih tunela. Američki poduzetnici, koji su ovaj plan promovirali pod kraljevskim dvorom, bili su spremni, pod uslovima koncesije, da izgrade dionicu od nekoliko stotina kilometara od Anadira duboko u rusku teritoriju do početka grebena. Unterberger je s pravom tvrdio da će na kraju biti izgrađen samo ovaj dio, zauvijek ekonomski vezajući Čukotku za američku Aljasku.

Unterberger Pavel Fedorovič
Unterberger Pavel Fedorovič

Sada se ovi projekti pre više od jednog veka ponovo bacaju u rusku javnu svest: kažu, pomoći će da se privuče džinovski američki kapital. Možda. Kome će ovaj kapital raditi?

Napominjemo da, podržavajući separatističke pokrete širom svijeta u vlastitim interesima, Washington ne razmišlja uzalud o tome da bi "povratni val" ovih osjećaja mogao zahvatiti Ameriku. Ono što se sada dešava na ulicama američkih gradova čini takvu perspektivu vrlo vjerojatnom.

I trebaju li Inuiti svoja staništa pretvoriti u američki vojni poligon?

Preporučuje se: