Video: Bili su spremni da "slome" dedu, ali nešto je pošlo po zlu TOP-7 najčudnijih bogatih ljudi na planeti
2024 Autor: Seth Attwood | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 15:59
U dnevnim biltenima vijesti možemo vidjeti ove ljude u skupim i lijepim odijelima, čija se sama cijena običnom čovjeku čini jednostavno transcendentalnim. Kreću se isključivo u luksuznim automobilima, a slobodno vrijeme provode u prestižnim ljetovalištima. Samo satovi za većinu su veći od cijene stana, dok neki imaju čitave kolekcije takvih satova. Ogromne vile, desetine stanova i nekretnina razasutih po cijelom svijetu. Pa, i, naravno, milioni na računima rodbine, djece i prijatelja.
Ali ponekad…
Ponekad sve može biti veoma, veoma drugačije.
I ovo je toliko neverovatno da zaista zadivljuje do srži. Kao da je to neka paralelna stvarnost.
Sada ćete vidjeti priče ovih jednostavnih, ili, obrnuto, vrlo teških ljudi u koje je teško povjerovati.
Čini se da je sve ovo neka vrsta holivudskih filmova. Iako je, zapravo, ovo najdokumentarnija stvarnost. Hajde da to pogledamo.
0:00 Uvod
0:56 Jose Alberto Muhica Cordano
3:00 Mahmoud Ahmadinejad
6:35 Vladislav Valentinovič Tetjuhin
9:49 Henrietta Green. "Vještica sa Wall Streeta"
15:36 Haris Rozen
21:42 Savji Dholakia
24:20 Sheira Munot
27:59 Rezultati
Počnimo od ovog penzionera iz ruskog zaleđa…
Naravno da nije, nije u pitanju penzioner, već predsednik jedne ekonomski razvijene zemlje Latinske Amerike u svojoj kuhinji. Jose Alberto Muhica Cordano je 40. predsjednik Urugvaja, koji je ovu funkciju obnašao od 2010. do 2015. godine.
Njegov način života malo liči na to kako obično žive moćnici ovoga svijeta.
El Pepe, 78, (kako lokalno stanovništvo naziva predsjednika) donirao je gotovo svu svoju predsjedničku platu u dobrotvorne svrhe, čime je postao najsiromašniji (ili najvelikodušniji) predsjednik na svijetu. Predsjednik je zarađivao 263.000 urugvajskih pezosa (oko 400.000 rubalja) mjesečno.
Za sebe je zadržao samo desetinu, 26.300 pezosa (40.000 rubalja). Odbio je palatu i još uvijek živi u maloj seoskoj kući. Predsjednik uzima vodu iz bunara u dvorištu. Zajedno sa prvom damom zemlje radi na zemlji, uzgaja cveće. Jose Muhica je bio pripadnik partizanskog pokreta, zadobio je nekoliko rana, te je zbog borbe za nezavisnost proveo 14 godina u vojnim zatvorima.
Najveća lična kupovina tokom njegovog predsjedništva bila je stara Volkswagen Buba iz 1987. godine.
Odmah mi pada na pamet ruska poslovica: Bogat je onaj koji može da podeli, a siromašan je onaj kome nije dovoljno.
EVO NJEGOVIH RIJEČI: „Ili si srećan, imaš jako malo i ne opterećuješ se, jer je sreća u tebi, ili nećeš ni do čega doći. Ovo nije izgovor za siromaštvo. Ovo je izgovor za suzdržanost. Ali mi smo izmislili potrošačko društvo koje stalno traži rast. Kada nema rasta, to je tragedija. Došli smo do brda prevelikih potreba.
Morate stalno kupovati, bacati. To su naši životi koje razbijamo. Kada ja nešto kupim ili kada vi to kupite, mi ne plaćamo novcem. Plaćamo vremenom svog života koje smo morali potrošiti da bismo zaradili ovaj novac. Jedina razlika je u tome što ne možete kupiti život. Život prolazi. I ovo je strašno.” Zapravo, mudri Jose nije jedini takav vođa.
Ima i drugih primjera, na primjer, pogledajte ovog pastira. Ime ovog čovjeka je Mahmoud Ahmadinejad. Ono što iznenađuje jeste da je ovaj čovjek bio predsjednik Irana od 2005. do 2013. godine. Ne preuzimamo obavezu da sudimo o njegovoj efikasnosti na mestu predsednika. Samo ćemo prenijeti informaciju koja je nedavno iznesena mnogim medijima i koja je uspjela napraviti veliku buku u kratkom vremenskom periodu.
I zato.
Prema mnogim izvorima, Ahmadinijad je kao predsjednik države sa populacijom od skoro 80 miliona ljudi na posao putovao šatl busom i plaćao je putovanje kao i svi drugi, kupujući kartu. Istovremeno, njegova supruga je sve ovo vrijeme radila kao obična čistačica: prala je podove u jednoj od obrazovnih ustanova glavnog grada.
Malo se zna o njegovom privatnom životu, ali evo nekih detalja. Nevjerovatno, ako ne i šokantno. Jednom je novinar američkog TV kanala Foxnews upitao predsjednika Irana Mahmuda Ahmadinijada: "Kaži mi, kad se ujutro pogledaš u ogledalo, šta kažeš sebi?" …
Nakon malo razmišljanja, čovjek je odgovorio: "Uvijek zapamtite da ste samo običan sluga naroda." Njegovi postupci kao predsjednika bili su iznenađujući od prvog dana, kada je Mahmoud Ahmadinijad prvi put ušao u vladu države. Iznenadio je mnoge tako što je naredio da se skupi perzijski tepisi koji tamo vise hitno predaju jednoj od teheranskih džamija, zamjenjujući ih najobičnijim jeftinim tepisima.
Ali to nije sve.
Preporučuje se:
10 najčudnijih i najneobičnijih muzeja na svijetu
Sve može postati muzejski eksponat - čak i ljudska kosa, ogrlica za pse ili patike vašeg bivšeg. Glavna stvar je da ova tema ima svoju istoriju. I ne samo sadržaj muzeja, već i njegov format može vas iznenaditi. Na primjer, možete otići na izlet u kanalizaciju ili posjetiti unutrašnjost ljudskog tijela
U potrazi za Istinom ljudi su već izneli mnoga nagađanja, da i ja nešto kažem
Mnogi ljudi vjeruju da su riječi "um" i "um" sinonimi. Ali ovo je fundamentalno pogrešno! Postoji ista ogromna razlika između uma i uma osobe, koja u mitologiji postoji između Boga i đavola
Altruizam u društvu: zašto su ljudi spremni da se žrtvuju?
Biolozi nesebično ponašanje životinja nazivaju altruizmom. Altruizam je prilično čest u prirodi. Kao primjer, naučnici navode merkate. Kada je grupa merkata u potrazi za hranom, jedna nesebična životinja zauzima posmatrački položaj kako bi upozorila svoje rođake na opasnost u slučaju približavanja predatora. Istovremeno, sam merkat ostaje bez hrane
Nešto, ali Rusi znaju kako se bore: istorija Kurilske operacije
Tri hiljade naspram dvadeset pet hiljada i sto tenkova
Zašto planeti ne trebaju uspješni ljudi?
Ekolog i pisac David Orr u jednoj od svojih knjiga iznio je ideju: „Planeti nije potreban veliki broj 'uspješnih ljudi'. Planeti su očajnički potrebni mirotvorci, iscjelitelji, restauratori, pripovjedači i ljubavnici. Potrebni su joj ljudi sa kojima je dobro zivjeti, Planeti su potrebni ljudi sa moralom koji su spremni da se ukljuce u borbu da svijet bude ziv i human. A ovi kvaliteti nemaju mnogo veze sa „uspehom“kako je to definisano u našem društvu.”