Stubovi zaliva Vyborg, dio 3
Stubovi zaliva Vyborg, dio 3

Video: Stubovi zaliva Vyborg, dio 3

Video: Stubovi zaliva Vyborg, dio 3
Video: Prvi jutarnji termalni stubovi nad čarobnim Kamenarima. 2024, Marš
Anonim

Nakon pisanja dva članka o stupovima u zaljevu Vyborg, u kojima su otkrivene sve geometrijske i druge karakteristike, ostala su brojna neriješena pitanja. Posljednjih dana čitao sam mnoge verzije na tematskim izvorima o tome kako su kolone mogle tamo završiti, kako su transportovane, gdje su bile namijenjene. U ovom članku pokušaću da iznesem svoje mišljenje o ovom pitanju. Hajde sada o svemu po redu.

Za početak, ono što je nepokolebljiva istina i nije predmet rasprave. Bodovi.

1. Ove kolone su primarni poluproizvodi. Samo iz mašine. Od struga ili ekvivalenta. U smislu da nam je svejedno da li se kameni izradak rotirao stacionarnim glodalom, ili je rezač rotirao oko nepokretnog obratka. Ovo je isključivo tehnogeni proizvod. Bilo kakve reference na tehnologije prve polovine 19. veka, kao što su dleto, malj i dobro oko, ne mogu se ozbiljno smatrati - glupošću. Stubovi nemaju tragove brušenja, a kamoli poliranja.

2. Geometrijske dimenzije stubova, kao i pasoš granita od kojeg su napravljeni, u potpunosti odbacuju mogućnost poistovećivanja ovih stubova sa bilo kojim poznatim spomenikom, građevinom ili građevinom u Sankt Peterburgu ili njegovoj okolini. Ove kolone su jedinstvene.

Na osnovu ove dvije tačke može se napraviti logična i jedina pretpostavka. Kolone na ovom mestu bile su u procesu transporta. Istovremeno, ne znamo ni tačku A, odnosno odakle su kolone iznesene, ni tačku B u koju je trebalo da budu dostavljene. U isto vrijeme, tačka A je najvjerovatnije lokalna lokacija, jer je lokalni kvart prepun granitnih ispusta istog pasoša kao i stupova. Druga stvar je što je ova lokacija prilično prostrana, najmanje desetine kvadratnih kilometara. Veoma bih voleo da naši hrabri geolozi, a pre svega Rudarski univerzitet u Sankt Peterburgu, urade detaljnu analizu granitnog pasoša u severozapadnom regionu. Kako se ispostavilo, granit ima vrlo veliku raznolikost, čak se može reći da je svaki kamenolom jedinstven na svoj način i da ima svoj pasoš dostupnih izdanaka granitnih masa. Ta stručna mišljenja koja sam slučajno vidio, nažalost, ovo pitanje se posmatra krajnje površno. Radi razumijevanja, dat ću primjer. Hajde da uzmemo ljude. Ljudi su različitih rasa. Ovo su vrste granita. Crvena, crna, siva i tako dalje. Svaka rasa ljudi ima podelu na narode. Konkretno, lako možemo razlikovati plavokose Skandinavce od tamnokosih Arapa. Postoji mnogo naroda sa različitim karakteristikama. Tako je i sa granitima, koji se dijele na hrpu stijena i podstena. Sitnozrni, krupnozrni, prelazni oblici u dijabaze i bazalte, hemijski sastav itd. Dakle, naši geolozi, nažalost, ne idu dalje od karakteristika stijena. U slučaju Sankt Peterburga, sve je ograničeno na konstataciju da su stubovi Isaakovske katedrale, Kazanske katedrale, Aleksandrov stub, kao i granit nasipa reka i kanala, tvrđava, utvrđenja, većina temelja i zidova zgrada, napravljene su od granita roze rapakivi stijene, tzv. viborgita… A činjenicu da ovaj vrlo ružičasti rapakivi može biti vrlo različit spolja, oni ne navode. Svi mi, ljudi iste rase pa čak i iste nacionalnosti, imamo različite oči, različite nosove, usne, uši, konture lica i tako dalje. Sve ovo čini tebe i mene jedinstvenim, prepoznatljivim. Zato i fotografišemo sa pasošem, jer su te razlike jasno vidljive. Tako je i sa granitom. Svaki kamenolom, odnosno svaka granitna lokacija ima svoj pasoš. To su nijanse boje, kvantitativne i kvalitativne karakteristike jajolike strukture, takozvana salamura (zrna), tekstura i tako dalje. Mnogo je komplikovanije. Poznavajući granitni pasoš određenog spomenika, građevine ili zgrade, možete precizno odrediti lokaciju mjesta odakle je kamen proizveden za njegovu proizvodnju. I onda sve ove podatke preklopiti na historijski dokumentarac i fikciju. Siguran sam da će biti mnogo nedoslednosti. Na primjer, postoji pisani izvor iz 19. stoljeća koji tvrdi da su za izradu stupova Isaakovske katedrale korišteni različiti kamenolomi. Uvjeren sam da to nije moglo biti zbog pasoša granita. Po izgledu, sve Isaacove kolone su istog pasoša, što čini vjerovatnoću proizvodnje iz različitih kamenoloma zanemarljivom, moglo bi se reći jednakom nuli.

Vratimo se našoj temi. O tački A, govorio sam. Ona je negdje na lokaciji onih mjesta gdje su sada kolone. Što se tiče tačke B, ovde je sve mnogo komplikovanije. Može biti bilo gdje. I uopšte nije neophodno da je ovo Sankt Peterburg. Lopta je velika.

U prvom članku sam razumno pokazao da je vjerovatnoća da su stupovi proizvedeni u obližnjem kamenolomu (500 metara južno, žuti kvadrat) izuzetno mala, nije logična. Najvjerovatnije su na ovu tačku došli sa područja označenog narandžastim ovalom.

Slika
Slika

I kolone su transportovane na brodu. Ili bolje rečeno, nije tako. Nije to nužno morao biti brod u našem uobičajenom smislu. Odnosno, neka vrsta teglenice. Mogu se i vući. Tegljenje tereta vodom se još uvijek široko praktikuje. Metode vuče su različite. Plutajući objekti mogu povući konopac (konop), mogu gurati. U slučaju vuče, preporučljivo je da se transportirani objekt približi nultom uzgonu kako bi se minimizirali negativni faktori zanošenja vjetra. Jednostavno rečeno, korito na koje su potopljeni stubovi treba da bude što manje da ne potonu. I uopće nije potrebno da ovo korito bude drveno. Ovdje je bitno da je opcija sa kopnenom isporukom stubova, s moje tačke gledišta, isključena. Teško je, izuzetno skupo i, što je najvažnije, ništa ne ukazuje na kopnenu verziju. Nema znakova ojačanja tla (popločanja), ravnanja terena, uređenja pristaništa i sl. A teren na kojem se nalaze kolone je izuzetno težak za logistiku. Obala je niz izbočina; ukupno se tobogan ispostavlja ne samo višestepenim, već i dug. Istina je sada. Niko ne zna kakav je bio lokalni pejzaž u antici. Po mojoj verziji, ovdje su se dogodile najjače tektonske promjene. Pokazao sam tragove ovih katastrofalnih promjena u prvom članku. Isključena je i opcija sa rasporedom da su stubovi ovdje iz antike. Uz tragove katastrofalnih događaja koje fiksiramo, ovi stupovi teško da bi sada ležali u obliku koji vidimo. Bili bi slomljeni i razbacani. U prva dva članka prikazao sam na ovom mjestu rased u granitnom masivu širine sto i po metara i kao rezultat tog raseda kamenje razbacano po tom području. Unatoč činjenici da je takvih kvarova bilo mnogo, pojedino kamenje na ovoj lokaciji ima drugačiji pasoš, što implicira njihovo različito taloženje i, shodno tome, dopremanje na ovu lokaciju zračnim putem silinom eksplozije (izbacivanja), au nekim slučajevima i snažnim voda teče.

Uopšteno govoreći, ovi stubovi su došli ovde u naše istorijsko vreme (ne ranije od 18. veka) i sa drugog mesta. Ali ovo mjesto je negdje na relativno bliskoj lokaciji. Najvjerovatnije, uvjetnu tačku A treba tražiti negdje u području modernog sela Baltiets, ovo je na obali istog zaljeva, postoji pogodna rijeka, sada sistem jezera, na kojoj se nalazi lako može biti sistem brava sa svim posledicama koje proizilaze u vidu generisanja sile za mašine alatke i mašine, pogodne logistike (utovar i istovar), vodovodnih sistema, brodskih dokova i tako dalje. Naselje ima dugu istoriju, zvanično od sredine 16. veka. Tamo je, očigledno, u antici postojala proizvodnja stupova i drugog kamena različitih formata. A u 18-19 vijeku odatle je izneseno sve što je bilo dobro očuvano.

Evo dijagrama s natpisima radi jasnoće. Sivom isprekidanom linijom označio sam predloženo mjesto iskopavanja granita ovog pasoša i, shodno tome, njegovu preradu u forme. Plovilo sa stupovima uspjelo je proći oko 3 km duž zaljeva prije nego što je iz nekog razloga izgubilo kontrolu i vjetar ga je odnio u uvalu u kojoj se ove kolone još uvijek nalaze.

Slika
Slika

Ovdje se mogu napraviti mnoge pretpostavke. Mogla bi postojati samohodna barža koja je izgubila kontrolu. Mogla bi biti vučena "prikolica" koja je pala sa sajle i koju je vjetar odnio. Ovo nikada nećemo saznati. Jedino što se može pretpostaviti kao pojašnjenje je da su kolone pažljivo istovarene. Jedna pored druge, tačno. Odnosno, oni su zbrinuti i planirani da budu odvedeni. Plovilo je, očigledno, kasnije evakuisano.

Sada dolazi zabavni dio. Kako su planirali da ga pokupe i šta su uradili za ovo. Radi jasnoće i razumijevanja, odmah ću pokazati slike koje sam objavio u drugom članku. Veoma dobre slike sa kvadrokoptera koje je napravio Nikolaj Subbotin tokom ekspedicije pre dve nedelje.

Slika
Slika
Slika
Slika

Vidite da se pored stubova nalaze kameni blokovi ispod kojih se, pak, vide drveni elementi. Sada ću pokušati da objasnim šta se i kako tamo pojavilo. Naravno, nisam stajao sa svijećom, gradim samo logički lanac zaključaka na osnovu vlastitog znanja i iskustva. U drugom članku sam istakao da su drveni elementi paleta napravljena za skidanje stubova. Sada u detalje.

Prva stvar koju treba razumjeti je da blokovi i kolone nisu ni na koji način povezani događaji. Svi misle da su stubovi i blokovi transportovani na istoj barži, ili su tu sastavljeni, ili su to ruševine neke drevne građevine i tako dalje i tako dalje. Već sam čuo mnoge verzije. Do te mjere da su postojale ogromne sanke na kojima se sve to prevozilo po ledu do Sankt Peterburga. Na kraju članka ću napisati zašto je verzija sa ledom pogrešna. U međuvremenu, vratimo se na stupove i kamenčiće.

Kako bih vizualizirao i bolje razumio svoje misli u procesu pripovijedanja, nacrtat ću šematske dijagrame. Odmah želim da istaknem da verzija uključuje utovar kolona nazad na brod. Kada bi se kolone uklonile na zemlju, sve bi bilo mnogo lakše. Sistem vitla od najbližeg drveća i trik. Istina, tada je njihov daljnji transport apsolutno nemoguć bez odgovarajuće pejzažne studije, čiji su tragovi potpuno odsutni iz riječi.

Zamislite sebe na mjestu poslovođe ili inženjera, koji je dobio instrukcije da nabavi stubove i utovari ih na brod. šta ćeš da radiš? Logično je pretpostaviti da prvo što uradite na dnu pored stubova moraćete da napravite neku vrstu podnice na koju možete postaviti kran (mehanizam). A takav pod na dnu otkriven je tokom ekspedicije. Evo dijagrama. Kolone sam tada označio narandžastom bojom. I dalje su blizu.

Slika
Slika

Očigledno je plan bio sljedeći.

Slika
Slika

Nacrtao sam paletu na dnu. Očigledno je trebalo da sadrži mehanizme za podizanje. Najvjerovatnije dva mehanizma, duž krajeva stubova. Za petlju kabla (užeta) može se napraviti samo od krajeva. Princip je jednostavan. Kao Arhimed. Dajte mi uporište i okrenuću Zemlju. Trebalo je podići kolonu, zatim je utovarni brod pomjeren na slobodno mjesto, kolona je spuštena. Međutim, to nije sraslo. Najvjerovatnije je jedan od razloga bio progib ili lom palete. Postavilo se pitanje ojačanja poda i odlučeno je da se postavi drugi sloj trupaca ispod mehanizama za podizanje.

Slika
Slika

Međutim, opet nije uspjelo. Ovog puta su, najvjerovatnije, nastali problemi s mehanizmom za podizanje. Možda greda nije izdržala, možda nešto drugo. Ali, najvjerovatnije, greda. Ako polazimo od činjenice da su postojala dva mehanizma za podizanje, onda možemo procijeniti silu za prekid. Stubovi su reda veličine 34-36 tona, odnosno za svaku polugu uslovno 18 tona. Domet strele u odnosu na uporište nikako nije manji od 3 metra, verovatno čak 3,5-4 metra u stvarnosti je bilo. Uz pretpostavku dužine kraka, koja je eventualno vidljiva na fotografiji u obliku dugačkog trupca i iznosi 16 metara, moguće je izračunati i silu na suprotnom kraju kraka i silu savijanja u tački oslonca. Ako uvjetno uzmemo omjer dužine kraka poluge kao 1:3 (4 i 12 metara), onda bi na suprotnom kraku poluge težina trebala biti 6+ tona. Ovih istih 6 tona sa kukama na krajevima poluge, vidimo u obliku različitih kamenih blokova. Istovremeno, kada se strela mehanizma za podizanje počela savijati i lomiti, u nekoj fazi došlo je do uzaludnog pokušaja skraćivanja krakova poluga, što je podrazumijevalo povećanje mase na kraju ruke. To su dodatni kameni blokovi različite veličine.

Na kraju je postalo jasno da na taj način neće biti moguće podići stupove i ukrcati ih na brod. Počeli su da se pitaju šta dalje i došli su do druge opcije. Kardinalno drugačije. Evo njegovog šematskog dijagrama.

Slika
Slika

Ali ni ovdje ništa nije uspjelo. Možda podnica nije izdržala, možda je poluga opet pukla, možda se plovilo nije moglo kruto učvrstiti i najmanji pomak (nacrt) plovila sve pokušaje je doveo na nulu. Razloga može biti mnogo, ali najvjerovatnije svi zajedno. Jedno najmanje izobličenje povuklo je sa sobom čitav niz problema.

Ovdje je vrijedno napomenuti da se radi na brzinu, bez temeljne pripreme. Žurili su, možda su hteli potajno, prikriveno, sa malim snagama. Kao što sam napisao u drugom članku, ova akcija se odigrala u 20. veku, najverovatnije 20-30-ih godina prošlog veka od strane Finaca ili tokom Velikog domovinskog rata od strane Nemaca.

Zapravo, ako ozbiljno shvatimo pitanje povlačenja kolona, onda lično ne vidim neke posebne probleme. Istina, trebat će vam temeljita priprema i metalni mehanizmi. Ako sad odjednom neko želi da dobije kolumne, uradiće to. Čak i na kopnu za izvlačenje i utovar na vulju, čak i na brod. Da, neće biti jeftino, ali će se morati raditi i na dnu i na obali, ali sve je tehnički izvodljivo.

Da, pre nego što zaboravim. Kada su shvatili da ništa ne radi, bili su dovoljno pametni da stave blokove na gomilu pored stubova, iako je jedan blok i dalje ostao ležati desetak metara od gomile. Na prvoj fotografiji sa kvadrokoptera, možete je vidjeti na dnu izrezane slike. A sada, kada sam sve do detalja naslikao i ofarbao, stavite moju priču na postojeće fotografije i shvatićete da sam u pravu. Barem je moja verzija u potpunosti u skladu sa onim što je u stvari. Jedna od poluga u prošloj verziji se odlomila, a njen fragment i dalje viri između stupova. Da podsjetim one koji nisu pročitali drugi članak, drvo za palete je dovoljno svježe, dobro očuvano. Ne može se datirati u period Ruskog carstva.

Postoje li druge predložene opcije? Naravno da jesu. I moja verzija se također može prilagoditi. Na primjer, opisao sam opciju sa dva mehanizma za podizanje, ali ih može biti više. Moglo je lako biti tri ili čak četiri. S obzirom da dvije vrste blokova vidljive na fotografiji imaju samo tri jedinice približno iste veličine. Istina, vidimo samo dva drugog nivoa palete. Ali srednji dio drugog nivoa bi se u nekoj fazi mogao rastaviti i staviti u rad na podnici posljednje opcije kada se kotrlja direktno na brod. Nažalost, nikada nećemo saznati, i samo ćemo pretpostaviti.

Usput, o pretpostavkama. Obećao sam da ću vam reći zašto je ledena verzija pogrešna. Podsjetim da sam čitao verziju da se stupovi i kameni blokovi zimi mogu kotrljati na saonicama ili nekim konstrukcijama kao saonice po ledu. Odgovorit ću kao lokalni ribar.

1. Led nije ravnomjeran ili ujednačen. On i neravnine, i sa izbočenim kamenjem, i različite debljine. U otopljavanju sa jarugama. Vjetar i struje razbijaju, pukotine su posvuda. Često zaneseni. Sjetite se godišnjih epova sa peterburškim ribarima.

2. Hummocks. Obalni dio do 3 km od obale obično je izrazito humovit. Lokalno iu pojedinim godinama potpuno nije prohodan ni sa čim. Ni ljudi ni tehnologija. Čak i sada.

3. Ako pada snijeg, čak je i kutiju za pecanje na skijama izuzetno teško vući. Pogotovo kada se snijeg otopi i ispod njega ima vode. Ili će, naprotiv, snijeg koji je pao svojom masom istisnuti vodu kroz pukotine, koja se nakuplja ispod snijega. U ovom slučaju, kretanje opremom (motorne sanke, motorni pas, saonice) je praktično nemoguće, pješice je izuzetno teško.

4. U snijegu koji nanosi, snijeg se nadima dinama poput pijeska u pustinji. Lokalno, lako može biti debljine više od pola metra. Takođe je neprohodan.

5. Čak i ako je snijeg pao u tankom sloju, svjež, dok se ne stisne i ne prianja uz površinu leda, onda uopće nema uporišta iz riječi. Veoma klizav. Ne možete čak ni dijete vući na sankama. Svi peterburški ribari, oni koji šetaju daleko uz Finski zaliv (šmirgla), imaju posebne cipele. Ranije su to bile galoše posebnog oblika za čizme od filca. Sada čizme sa đonom od posebnog sastava i određenog gazećeg sloja. Kao i specijalni jastučići sa šiljcima, tzv.

Praćenje. Sada se mnogo priča i o tome da je drvo možda starije. Kao primjeri se navode hrastovina, Venecija (sibirski ariš) i drugi primjeri arheoloških nalaza. Ovdje također morate razumjeti šta je šta i odvojiti muhe od kotleta. Drvo se može dugo skladištiti u okruženju sa malom količinom kiseonika. To jest, mora postojati neka vrsta konzervansa. Konzervans može biti samo onaj koji isključuje ili smanjuje količinu kisika otopljenog u vodi. Na primjer, glina, koja djeluje kao vodonepropusno sredstvo, ili mulj i treset, koji aktivno troše slobodni kisik. Tamo gde leže stubovi, nema gline, nema mulja, nema treseta. Samo pijesak. Pijesak dobro propušta vodu, a sa njim i kiseonik. Na ovoj lokaciji ne postoje uslovi za dugotrajno očuvanje drveta. Unatoč činjenici da je drvo u ovom slučaju obične igle, kao što znate, nije posebno otporno na propadanje. Pošto me ometa drvo, reći ću još nešto. Drvo je drugačije. Kako po gustini i tvrdoći, tako i po hemijskom sastavu. Osim toga, različite vrste drveta imaju različite električne naboje. Bilo koje drvo trune u vodi, ali različite karakteristike mogu smanjiti ili produžiti period. Neke vrste drveta pod određenim uslovima su štavljene, kalcifikovane. Poznati primjer močvarnog hrasta. Ako hrast stavite u vodu i prekrijete ga pijeskom, ali debljim, ili bolje glinom ili muljem, onda se pretvara u kamen. Ali za to je potrebno mnogo godina. Sada u industrijskom okruženju, ovaj proces je sveden na dane grijanjem, sušenjem, parom i hemikalijama. Istovremeno, malo ljudi zna da su brojne vrste drva u nekim uvjetima superiornije po karakteristikama od hrastovine. Na primjer, svima nama dobro poznata jasika. Veoma je mekana, posebno vrh stabla, dok u prirodnim uslovima vrlo brzo truli, tako da u šumi nećete naći stara i debela stabla. Ali, ako je stablo navlaženo, ono jako nabubri, a kada se osuši dosta se skuplja. Štaviše, postoji činjenica akumulacije. To jest, svaki ciklus bubrenja i naknadnog sušenja će plesati od posljednjeg ciklusa s progresijom do zbijanja. Dakle, nakon tri takva ciklusa, jasika je već tvrđa od hrasta. I nakon 10 ciklusa nećete ni ekser zabiti u njega. Najzanimljivije je da aspen nema ograničenje kompresije. Čak i nakon mnogo ciklusa sušenja, zadržava sposobnost sušenja. Istina, ovaj proces je izuzetno usporen. Štaviše, ako postoji vlažno okruženje, ono će apsorbirati vlagu i nabubriti. Čak i lakirani ili voštani. S godinama, lak, vosak i drugi premazi gube svojstva i povećavaju higroskopnost. Općenito, s vremenom će proizvod aspen nužno puknuti. Inače, aspen ima negativan naboj i stoga nije prijateljski s iglama. Zajedno ne rastu, jasika pritiska iglice. A ono drveće koje uspe da raste ima grane dalje od jasike. Čet Ostap je patio… Dosta. Da, druge vrste drveta imaju svoje "žohare".

I poslednja stvar. Desno i lijevo od stupova nalazi se sprud. Neki to pokušavaju na neki način povezati sa ruševinama prošlosti. Kao nešto zakopano ispod peska. A stubovi sa blokovima su samo vrh ledenog brega.

Slika
Slika

br. Ovo nije vrh ledenog brega. Nema tu ništa neobično. Svaka obala na nekoj udaljenosti od ivice vode ima takav aluvijalni pijesak i šljunak. Formira ga donja reverzna struja sa velikim talasom do obale. Činjenica da stupovi nemaju takav aluvij je samo zbog činjenice da su sami stupovi bili poput brane i zadržavali su i udarnu površinsku struju i obrnutu donju struju. I na desnoj i na lijevoj strani ovaj aluvij završava razlozima drugačije prirode. To je topografija dna (dubina), geometrija obale, kameni grebeni, ulaz tekućeg potoka itd.

To je to. Iznio sam svoja razmišljanja na temu mogućeg vlasništva i transporta stubova. Kao i najvjerovatniji uzročno-posledični lanac eventualne prirode. Hvala svima na čitanju.

Dodato 20.09. Trenutno je u toku proces uklanjanja kolona. Blokovi su već izvučeni na obalu, a stupovi će uskoro biti izvučeni. Planira se stvaranje muzeja u Viborgu, gdje će stupovi postati jedan od eksponata. Dobro ili loše, ne mogu da sudim. Mogu samo pretpostaviti da će mala pješčana plaža, koja je bila biser zaljeva, prestati biti baš taj biser, ako uopće ostane.

Preporučuje se: