Sadržaj:

Švicarska je mala država u centralnom dijelu Evrope. Čudno, ali u proteklih dvije stotine godina, Švajcarci nikada nisu učestvovali u ratovima ili ozbiljnim sukobima. Šta je razlog da za sve ovo vrijeme niko nije napao državu?

1. Povoljan položaj

Ova država nije uvijek bila neutralna. Ranije je učestvovao iu ratovima. Posljednji od njih je rat Cambrai lige, koji je trajao od 1508. do 1616. godine. Nadalje, zemlja nije bila zainteresirana za širenje vlastitih granica. Svi napori su bili posvećeni razvoju.
U narednih tri stotine godina, država će se nekoliko puta suočiti s građanskim ratovima, a njeni plaćenici će učestvovati u vojnim sukobima koji se odvijaju u različitim dijelovima Evrope. Što se tiče zvaničnog stava, Švicarska će biti neutralna. Štaviše, njen status će prihvatiti i priznati apsolutno sve druge evropske zemlje.

Država je do 1798. bila nezavisna. Ali onda je došao Napoleon Bonaparte i nasilno ga pripojio carstvu. Njegovim namjerama nije bilo suđeno da se ostvare. 1815. godine, na Bečkom kongresu, Švicarska ne samo da je ponovo postala nezavisna, već je dobila i status neutralne države. Međutim, za ovaj status nema datuma isteka. Švajcarski vojnici se više nisu borili kao plaćenici u evropskim zemljama.

Inače, Švajcarci su veoma srećni. Njihov geografski položaj je veoma povoljan. Nalaze se između Austrije, Francuske i Italije, koje su zakleti neprijatelji i oduvijek su bili. Švicarska je postala tampon. Zemlje Evrope dale su obećanje ni pod kojim okolnostima da neće ulaziti u vojni sukob sa njom.
2. Zašto ugovor niko nije prekršio dugih dvesta godina

Švajcarska je, vođena principom svoje neutralnosti, tokom Prvog svetskog rata, da bi obezbedila zaštitu svojih granica, mobilisala 450.000 vojnika. Ali oni koji su htjeli da zauzmu malu državu, žrtvujući svoje trupe, nisu pronađeni.

Švicarska je sedamdeset posto planina. Nije moguće proći kroz takav teren sa velikom vojskom, pogotovo ako će švicarske trupe pucati na ovoliku gomilu ljudi. Državni političari su obavljali diplomatski rad, koji je omogućio da se svi koji su učestvovali u globalnom vojnom sukobu uvjere da je neutralnost Švicarske očuvana. Za vrijeme Drugog svjetskog rata situacija je bila nešto drugačija. Njemačka je zajedno sa Francuskom zaista željela da zauzme ovu planinsku zemlju. Francuska nije uspjela, ali Njemačka je uspjela postići povoljan sporazum za sebe.

Svojevremeno je O. Bircher, general Švicarske, rekao da Njemačka može koristiti samo jedan puk tenkova i zemlja će biti zarobljena. Nemci su hteli da zauzmu Švajcarsku za dva-tri dana. Tada je, u cilju zaštite državnih granica od neprijatelja, mobilisano 800.000 švicarskih stanovnika.

Kako ne bi izgubila neutralnost i ostala nezavisna, samodovoljna država, Švicarska je obećala Njemačkoj da će dati kredit u iznosu od 150 miliona švicarskih maraka na duže vrijeme. Osim toga, obavezala se da će otvoriti prelaze u Alpima za prevoz vojnog tereta, da neće dozvoliti izbeglice jevrejskog porekla na svoju teritoriju, kao i da će poslati svoje lekare na front da leče ranjene vojnike nemačke vojske.

Osim toga, nekoliko hiljada švicarskih državljana koji su etnički Nijemci dobrovoljno se prijavilo da se bori za Njemačku. Tako je Švajcarska platila otkup Nemačkoj u bukvalnom smislu te reči. Ako je vjerovati glasinama, onda su mnogi nacisti svoje zlato pohranili direktno u švicarske banke.
Saveznici su takođe imali velike koristi od ove zemlje. Ovdje su se nalazile izviđačke grupe Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, pa čak i SSSR-a. Na teritoriji Švajcarske vođeni su tajni pregovori između protivnika, novac stečen tokom rata je sakriven. U švicarskim bankama i danas se čuvaju dragocjenosti i zlato koji su ostali za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Švicarska je na kraju Drugog svjetskog rata i dalje zadržala neutralnost. Nije učestvovala u Hladnom ratu. Država je pristupila UN-u ne tako davno, tek 2002. godine. Uprkos činjenici da postoje bliske veze između ove države, NATO-a i EU, ona ostaje nezavisna i ne ulazi nigdje.

Politika Švicarske je prilično lukava, ali to je omogućilo da se država nađe na listi najrazvijenijih zemalja. A gradovi Bazel, Ženeva i Cirih po kvalitetu života uvršteni su u TOP-10 najboljih. Danas je Švicarska sjedište velikog broja međunarodnih organizacija, kao i svojevrsna svjetska banka, u kojoj mnogi ljudi iz cijelog svijeta drže svoju imovinu.